Kupus


Autor: Ivana Dragica

Ljekovita svojstva kupusa


Kupus ili zelje je omiljeno jelo na našim stolovima, posebice u ukiseljenom obliku.

No, znate li da je on i vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe?

Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Društvo mu prave vitamin A i folna kiselina te minerali magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij i natrij.

Postoje mnoge vrste kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni te savojski kupus, kojeg kod nas pogrešno nazivaju keljem.

Za najdjelotvornijeg slovi crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.


Kupus - jeftin lijek za mnoge tegobe


Najbolje je kupus jesti sirov ili kratko kuhan. U svrhu liječenja, koristite nešpricani domaći ili ekološki uzgojeni kupus.

Sirovi kupus, ako se često jede, pomaže kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti.

Kuhani kupus je odlično sredstvo za proljetnu detoksikaciju te jedno od najboljih sredstava protiv živčane napetosti, tjeskobe, slabosti i slabe koncentracije.

Kupus obiluje antikancerogenim spojem sinigrinom, koji posjeduje jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.

Izvrsno je i protuupalno sredstvo, pa pomaže kod upalnih bolesti poput artritisa i reume.

Kod plućnih bolesti djelotvoran je sok od kupusa pomiješan s medom.

On čisti dišne puteve, pomaže kod astme i  bronhitisa.

Kod bolesti grla preporučljivo je grgljati sok od kupusa.

Ljekovito djelovanje kupusa:

  • djeluje preventivno protiv raka
  • potpomaže mršavljenju
  • poboljšava probavu
  • ima antiupalna svojstva
  • liječi čir na želucu i dvanaestercu
  • jača imunitet
  • čisti organizam
  • ublažava depresiju i tjeskobu
  • poboljšava koncentraciju
  • pomaže kod bolesti dišnih puteva



Sok od kupusa protiv čira na želucu


Poznata je primjena kupusa protiv čira na želucu.

To može zahvaliti svom sastojku sulforafanu, koji eliminira H. Pylori i ujedno brani gastrointestinalni trakt od refluksa kiseline.

Sadržava i glutamin, koji je bitan za zdravlje želuca. Istraživanja su pokazala da je to bolje sredstvo protiv čira od standardnih antacida.

Da sok od kupusa zaista pomaže u liječenju čira pokazao je eksperiment prof. dr Garnetta Cheyneyja sa Stanfordskog medicinskog fakulteta u SAD.

On je utvrdio da je 2,5 decilitra soka od kupusa dnevno umanjuje bol te liječi čir na želucu i dvanaestercu brže i efikasnije od standardnih tretmana.

Od 55 pacijenata koji su u tom eksperimentu pili sok od kupusa 95% osjećalo se bolje već za dva do pet dana.

Naribajte pola kilograma kupusa, posolite i dodajte sok jednog limuna, ostavite da odstoji. Nakon toga procijedite.

Uvijek pijte svježe pripremljen sok.

U svrhu liječenja uzimajte tri do četiri čaše soka od kupusa na dan, pola sata prije obroka.

Sok od kupusa možete upotrijebiti i za vanjsku njegu kose. On će je učiniti jačom, spriječiti njeno ispadanje i potaknuti rast.


Oblozi od kupusa


Oblozi od kupusa staro su narodno sredstvo za liječenje različitih tegoba.

Može se reći da što god da vas muči – stavite na to list kupusa.

Kupus snažno izvlači gnoj iz rana i dezinficira ih, pa se često koristi kod problematičnih rana koje sporo zacjeljuju.

Uklonite s lista kupusa sredinu i žile. Stavite list u više slojeva na oboljelo mjesto i lagano povežite sve slojeve da čvrsto stoje na mjestu.

Oblog mijenjajte tri puta dnevno.

Kod gnojnih i teško zacjeljujućih rana, tijekom promjene obloga dezinficirajte ranu.

Kod težih oboljenja, istovremeno provodite i unutarnju kuru sa sokom.

Oblozi od kupusa pomažu kod:

  • opekotina
  • ekcema i akni
  • čireva, prištića i osipa
  • oteklina i ozeblina
  • hemeroida
  • reume i išijasa
  • migrene
  • bubrežnih kolika


 


Svidio vam se članak? Podijelite ga s prijateljima!

Print Friendly and PDF



Komentari

Prije nego što ostavite komentar, obavezno pročitajte pravila komentiranja na našem portalu.



Rosa Petreska


February 07, 2014 u 8.22

Da, tocno e deka kupusot go leci cirot na dvanaesetpalacno crevo i zeludnik. Jas sum svedok na toa.
Vo 1980g. mi bese dijagnosticiran cir na dvanaesetpalacno crevo, a na zeludnikot vo golemina na zrno grasak.Imav mnogu golemi bolki (kako nekoj stomakot da mi go grebe so zilet, i od golemi bolki odev podgrbavena so glavata skoro do zemja).
Neznaejki deka sokot od kupus e lekovito sredstvo za cir, jas cela zima piev rasolnica od kisel kupus. I zamislete nitu ne osetiv koga mi pominaa bolkite. E sega e 2014g., a jas sum dobra i od seto toa nema nisto.
Pozdrav i samo napred


Felix


February 07, 2014 u 9.19

Je li točno da je kupus na čistoj koži agresivan i da se kožu treba najprije zaštititi nekom kremom pa onda staviti listove? Čini mi se nelogičnim…


selenit


February 07, 2014 u 9.19

NE SHVATAM ZASTO JE KELJ POGRESAN NAZIV ZA “KUPUS” ?
KELJ JE KELJ A KUPUS JE KUPUS!!KUPUSA IMA VISE VRSTA ALI KELJ NIJE KUPUS! UOSTAKOM U NJEMACKOM JEZIKU JE KELJ WIRSING A KUPUS KOHL , DAKLE DVIJE RAZLICITE RIJECI !!


ana


February 07, 2014 u 9.35

za felixa, nikako ne može biti agresivna terapija kupusom na čistu kožu! Dobro je list prije aplikacije preko gaze ispeglati i takvog zalijepiti
na mjesto koje želiš tretirati i čekati par sati da se osuši i sve prođe,to je moje iskustvo koje sam
imala oko vrata na prsima, dok sam peglala robu to je stajalo kao flaster, osušilo se i nije trebalo ponoviti.Nije li magično ovo iskustvo, a rasol od kiselog kupusa kod nas na tržnici kao napitak koriste stranci i čekaju u redu, radi probave, poput klistira, ha-ha!!!!! thumbs up


Nikola Trifunović-geofizičar


February 07, 2014 u 9.56

Moram da reaguje u cilju dobre informisanosti. Prvo, kupus kao antikacerogen nije tačno, zato što rak nastaje isključivo u anomalijskom magnetnom polju koje je locirano na organu koji će oboleti.Uskoro će biti postavljen moj sajt sa svim naučnim radovimu o raku. Takođe čir nastaje u neprirodnom magnetnom polju. Puno pozdrava od ntrifunovica41@yahoo.com



February 07, 2014 u 10.12

<blockquote>

Rosa Petreska

February 07, 2014 u 8.22

Da, tocno e deka kupusot go leci cirot na dvanaesetpalacno crevo i zeludnik. Jas sum svedok na toa.
Vo 1980g. mi bese dijagnosticiran cir na dvanaesetpalacno crevo, a na zeludnikot vo golemina na zrno grasak.Imav mnogu golemi bolki (kako nekoj stomakot da mi go grebe so zilet, i od golemi bolki odev podgrbavena so glavata skoro do zemja).
Neznaejki deka sokot od kupus e lekovito sredstvo za cir, jas cela zima piev rasolnica od kisel kupus. I zamislete nitu ne osetiv koga mi pominaa bolkite. E sega e 2014g., a jas sum dobra i od seto toa nema nisto.
Pozdrav i samo napred
/blockquote>

Organizmu samo treba davati kvalitetnu hranu i on će se pobrinuti za ostalo.

No narod se kljuka smećem i stoga su boleštine na svakomu koraku, a pohlepni farmaceuti masno zarađuju na prodaji lijekovs koji su najobičniji otrovi.

P. S.

U tekstu nije navedeno da kiseli kupus pridonosi stvaranju vitamina B12, kao i da je crveni kvalitetniji od zelenoga.



February 07, 2014 u 10.20


Nikola Trifunović-geofizičar

February 07, 2014 u 9.56

Moram da reaguje u cilju dobre informisanosti. Prvo, kupus kao antikacerogen nije tačno, zato što rak nastaje isključivo u anomalijskom magnetnom polju koje je locirano na organu koji će oboleti.Uskoro će biti postavljen moj sajt sa svim naučnim radovimu o raku. Takođe čir nastaje u neprirodnom magnetnom polju. Puno pozdrava od ntrifunovica41@yahoo.com

Nikola, sva je hrana antikancerogena jer sadrži hrpu vitamina i minerala, tj. antioksidansa koji pomažu da se uklone otrovi što se stvaraju čak i nakon probave najčistije hrane, a kamoli u onečišćenom okruženju.

Josip Vitasović, genijalni istarski radiestezist, mjerio je bioaktivni potencijal hrane. Bijeli kupus ima domet 1.5 m, a crveni 3 metra. Šparoge 5.5, a tartufi čak 12 metara. Čovjekov organizam hranu pretvara u bioaktivnu materiju iz koje se stvara snaga za život.


ana


February 07, 2014 u 10.21

  Da, možda kupus ne liječi rak, ali kao preventiva sigurno pomaže da to magnetno polje ne nađe svoje mjesto u organizmu.lijepi pozdrav



February 07, 2014 u 10.22

Kiselo zelje i repa - miris zime!

Zagreb, 11.01.2005. 12:39 (VIPnet)

Zima nam, kao i svako godišnje doba, nosi mirise i okuse specifičnih namirnica za to doba godine.

Tako kiselo zelje ili kiselu repu prirodno nećete jesti usred ljeta, već će oštri miris njihovih jela vladati hladnim zimskim danima.
Iako se čine vrlo lokalnom hranom, oni su ustvari, došavši iz Kine, zavladali većinom sjeverne Zemljine polutke, pa se osim u nas ono konzumira i u zemljama zapadne Europe (Njemačka), Dalekog Istoka, ali i u SAD-u.

Preko dvije tisuće godina prošlo je otkad su se Kinezi koji su gradili veliki Zid dosjetili da svoju rižu “pojačaju” zeljem koji se ukiselio u vinu.

Put oko svijeta

Kiseli zelje kao i repa prave se tako da se šećeri iz tanko rezanih listića ili rezanaca uz pomoć lactobacillus bakterija fermentiraju u mliječnu kiselinu koja služi kao prirodni konzervans.
Smatra se da su kiseli kupus i repa preci običaja fermentiranja različitih vrsta povrća što se radilo u sjevernoj Kini i u Mongoliji, a vjeruje se da su ideju u Europu donijela osvajačka azijska plemena s Džingis Kanom.

U većini zapadnih zemalja pa i u SAD-u kiseli kupus naziva se sauerkraut, što dolazi od stare teutonske riječi, a u početku se najviše konzumiralo u srednjoj i istočnoj Europi, posebno u Njemačkoj i Nizozemskoj gdje dugo je bilo okosnica zimske kuhinje.

Iz pokrajine Alzace sauerekraut se raširio kao choucroute po cijeloj Francuskoj.
Kada se primijetilo da konzumacijom kiselog kupusa uz drugu hranu nizozemski pomorci ne dobivaju skorbut, kapetan James Cook njime je opskrbio svoje brodove. Kada su njemački i nizozemski doseljenici krenuli za Ameriku, ponijeli su recept sa sobom, a običaj jedenja kiselog kupusa i svinjetine na Novu Godinu zadržao se do dan danas u područjima oko New Yorka.
Naime, svinja ruje njuškom prema naprijed, navješćujući time nešto novo što dolazi, a listovi kiselog kupusa simboliziraju novac.

Danas se kiseli kupus i repa ne jedu u tolikoj mjeri kao davnih godina, uvelike zbog postojanja modernih metoda čuvanja i konzerviranja hrane, ali i uslijed same raznolikosti i dostupnosti iste.
Također, sam postupak kiseljenja kupusa ponešto je drukčiji od prvotnog fermentiranja listova u vinu, a u zapadnim zemljama gotovo 100 % se proizvodi industrijski i na veliko.
Tradicijsko kiseljenje kupusa i repe u bačvama za obiteljske potrebe danas se još može naći u nekim ruralnim područjima srednje i istočne Europe.

Prehrambena vrijednost kiselog kupusa

Kiseli kupus i rasol, kao nusprodukt njegove pripreme, vrlo su često sastojak dijeta za mršavljenje ili pak prirodnih kura protiv gripe i prehlade.
I jedno i drugo imaju smisla i sa znanstvenog stajališta.
Naime, kiseli kupus je niskokalorična namirnica jer 100 g istoga ima svega oko 20 kcal, dok za usporedbu ista količina svježeg bijelog kupusa sadrži oko 30 kcal. Naravno, kiseli kupus može biti sastojak dijete jedino ako se priprema sa vrlo malo ili bez masnoća i ako se pridržava svih drugih smjernica niskokalorične prehrane.
Sam po sebi nije namirnica koja bi samostalno nekim čudom otapala masne naslage, kao što to ustvari nije niti jedna druga namirnica.
Redukcijska dijeta splet je mnogih elemenata, a ne samo površnog izbora namirnica koje bi trebale odraditi mršavljenje umjesto osobe same.

Sirovi kiseli kupus i repa jedan su od najbogatijih prirodnih izvora lactobaccila, čak više nego jogurt, vitamina C, dijetalnih vlakana, kalija i nekih drugih mineralnih tvari.
Kao takove, upravo su te dvije namirnice na salatu izvrstan izvor C vitamina kojeg prirodno nedostaje u zimskim danima uslijed smanjene ponude svježeg voća.
·  Ipak, ne preporučuje se pretjerana konzumacija tih dviju kiselih namirnica zbog toga što previsok sadržaj lactobacilla i mliječne kiseline mogu biti teški za želudac i izazvati određene probavne smetnje.
Isto tako, visok sadržaj soli (natrija u odnosu na kalij) previše opterećuje probavni sustav i krvotok te se ne preporučuje prečesta konzumacija ljudima koji imaju probleme sa krvnim tlakom i bubrezima.
U tom slučaju, sve hranjive tvari (a nekih i više-pogledati tablicu) mogu se dobiti pripremom svježeg kupusa.

Kiselo zelje može i liječiti
Novija istraživanja pokazuju kako svježi i kiseli kupus, ukoliko se konzumiraju dovoljno često, mogu smanjiti rizik obolijevanja od raka između 45 i 50 %.
Općenito, kako raste konzumacija krstašica (skupine povrća), proporcionalno se smanjuje mogućnost nastanka malignih oboljenja.

Pozitivno djelovanje kiselog povrća na zdravlje jest i kroz način da ono svojim sadržajem mliječne kiseline i bakterijskih kultura “ispire” probavni trakt od toksina, jačajući ga pritom dodatnim količinama C vitamina i mineralnih tvari.
·  Upravo lactobacilli podižu spremnost imunološkog sustava, zaustavljaju aktivaciju prokancerogenih tvari i inaktiviraju potencijalne mutagene u probavnom traktu.
Upravo su jogurt i kiseli kupus prva linija obrane od raka debelog crijeva i dojke.
·  Sok kiselog kupusa ili rasol jednostavnim ispiranjem odličan je i u rješavanju infekcija i rana u ustima i ždrijelu.

Kako do kiselog kupusa?


Kiseli kupus priprema se tako da se svježi nareže na tanke rezance ili se cijele glavice istoga čvrsto polažu jedni pored drugih u bačve ili specijalne posude.
U sve se umiješa do 1,5 % soli i tradicionalno učvršćuje polaganjem kamena.
Preko bačve se stavlja tkanina, daska i ponovno težak kamen.
Kupus se ostavlja da fermentira na oko 23 ° C oko tri dana, a nakon toga na nižoj temperaturi oko dva mjeseca.
Ponekad se u kupus za kiseljenje može dodavati i drugo povrće, začini (kumin) i/ili vino.
Ipak, kiseljenje u vlastitom aranžmanu nije jednostavno kakvim se čini.
·  Dodavanjem previše soli može nastati nejestivo slani kiseli kupus čijim se ispiranjem odnosi i veliki dio vitamina i izvornog okusa.
·  Ipak, sa manjim količinama soli važno je dobro kontrolirati temperaturu fermentacije jer previsoka može dovesti do razvoja nepoželjnih patogena i trovanja hranom.
Danas se gotovi vakumirani kiseli kupus i repa mogu kupiti u gotovo svakoj trgovini prehrambenim namirnicama.
·  Priprema kiselih kupusa i repe za jelo može biti minimalna tj. mogu se konzumirati sirovi iz ambalaže, ali od njih se mogu praviti i komplicirana glavna jela kao što je sarma.
·  Na salatu se pripremaju samo s uljem i ponekim začinom, jer soli i kiseline sadrže dovoljno sami po sebi.
U različitim zemljama od njih se pripremaju različite juhe i variva s grahom, krumpirom i drugim korjenastim povrćem, a u SAD-u se kiseli kupus često jede kao prilog uz hot-dog.
U Francuskoj je najpoznatije jelo choucroute garnie koje se spravlja od kiselog kupusa, kobasice, komadića mesa ili slanine sa kuhanima krumpirima.
Dok se uz to isto jelo u Francuskoj pije bijeli rizling, u Njemačkoj je pivo neizostavna pratnja jelima s kiselim kupusom.

 


jugoslav


February 07, 2014 u 12.11

  Nikola Trifunović-geofizičar

February 07, 2014 u 9.56

Moram da reaguje u cilju dobre informisanosti. Prvo, kupus kao antikacerogen nije tačno, zato što rak nastaje isključivo u anomalijskom magnetnom polju koje je locirano na organu koji će oboleti.Uskoro će biti postavljen moj sajt sa svim naučnim radovimu o raku. Takođe čir nastaje u neprirodnom magnetnom polju. Puno pozdrava od ntrifunovica41@yahoo.com

Magnetna polja ili ne, reklamiranje vaseg websajta nipodastava kupus kao zdravu namirnicu koja kao sto moze da leci moze i da ima preventivno dejstvo, tako da iz obicne ljudske pristojnosti ako dolazite na ovaj website nemojte obicnim smrtnicima ispirati mozgove “u cilju dobre informisanosti” i postujte website kome je cilj da nam svima pomogne da bolje i zdravije zivimo. Zvucite pomalo kao “to ti je to i tacka"a za sve ocigledno postoji na stotine raznih opcija pa i za lecenje,
Srdacan pozdrav svim Alternativcima


Nandy


February 07, 2014 u 12.27

Obožavam ga jesti ukiseljenog i ukiseljeno s paprikom kako moja baka doma radi. heart


Ivana (Alternativa za vas)


February 07, 2014 u 15.06

Rosa Petreska Vaš PS komentar upućuje da niste pročitali tekst.

Selenit ponekad možete naći članke koji govore o dobrobitima kelja, a zapravo se odnose na pravi kovrčavi kelj, koji je i čest sastojak zelenih kašastih sokova.

Zato ne treba miješati savojsko zelje tj kelj i kovrčavi kelj.


Diana


February 07, 2014 u 16.10

U članku sam pročitala da sok od kupusa i meda pomaže za astmu. Može li netko napisati kako se točno pravi taj sok. Hvala


Đerđ


February 08, 2014 u 0.14

Poštovanje,
retko se javljam jer uglavnom dajete kompletne i korisne tekstove - baš ono što nam je potrebno.
Obožavam kupus.
Ali kupus, kelj i brokoli su smrt za moju štitnu žlezdu. Svaki put kada ih konzumiram, osetim posledice - naročito u poslednje vreme od kada ujutro pijem sokove od voća i povrća.
Ovaj podadak sam pročitao na više mesta.
Pozdrav


ZIVKO


February 08, 2014 u 9.32

DRAGI CITAOCI!

IMAM SUPRUGU KOJA IMA PROBLEMA SA KOLENOM, OTICE A DVA PUTA SU JOJ ISPUNPAVALI VODU IZ KOLENA. AKO JE NEKO IMAO ISTIH TEGOBA A RESIJO IH NEKIM TRAVAMA, OBLOGAMA POSALJITE MI PREPORUKU.

ZAHVALAN

ZIVKO DOSEN


goga


February 08, 2014 u 10.11

I ja brinem zbog uništavawa joda konzumiranjem krstašica, a pročitala sam i kukuruza šećerca. Kako prirodno nadoknaditi taj izgubljeni jod u danima kad se koristi navedena hrana?



February 08, 2014 u 10.23

Supruga mora strogo paziti da ne unosi suvišne toksine u organizam!

Stoga odmah mora prijeći na ekološku prehranu.

Ali ne na “domaću” hranu, nego na onu s ekološkim certifikatom!

Proso obvezno svakih nekoliko dana jer je nezamjenjivo za pravilnu probavu i alkalnost organizma!

Ne miješati u istom obroku voće, bjelančevine, ugljikohidrate (mogu biti krumpir i povrće, mahunarke i povrće, žitarice i povrće, ali ne krumpir i žitarice, mahunarke i žitarice itd).

Hrana mora biti kuhana ili sirova!

Valja izbaciti prerađeno (brašno, tjesteninu, pahuljice, kruh, konzerve, pekmeze), ukiseljeno (u početku potpuno, a poslije se može uzimati kiseli kupus u ograničenim količinama).

Potpuno izbaciti pečeno i prženo.

Potpuno ukloniti pasterizirane proizvode, čak i kada se radi o sokovima od ekološkoga povrća i voća.

Kruh, mliječne proizvode, meso potpuno ukloniti iz prehrane.

Sol i začini moraju se upotrebljavati umjereno.

Valja raditi vježbe disanja, a nužno je i nabaviti pročistač zraka i ionizator.

 



February 08, 2014 u 10.26


goga

February 08, 2014 u 10.11

I ja brinem zbog uništavawa joda konzumiranjem krstašica, a pročitala sam i kukuruza šećerca. Kako prirodno nadoknaditi taj izgubljeni jod u danima kad se koristi navedena hrana?

Gogo, kupi himalajsku sol u DM-u jer je ondje najjeftinija. Sada za 20 bodova dobiješ 20 posto popusta, tako da pola kilograma stoji 17.50 kn (21.90 kn - 20% popusta). Ako nemaš bodove, zamoli nekoga da ti kupi sol kada bude iskorištavao svoj popust.


goga


February 08, 2014 u 11.11

Hvala, a koliko soli smem da uzmem a da ne poveća pritisak, a bude dovoljno (šta je optimum)?


mladen


February 08, 2014 u 14.33

Kupus je jako fina i zdrava namirnica. Ja ga jedem svakodnevno, ali bih upozorio sve da on spada u skupinu goitrogenih namirnica pa sprječava apsorpciju joda u organizmu. Ljudi koji imaju problema sa štitnjačom neka obrate pažnju na dovoljan unos joda i onda nema problema.
KIseli, kuhani, dinstani, lešo, u paradajzu…ma ne znam koji mi je bolji ;) thumbs up


Miloš


February 09, 2014 u 18.57

Živko Došen! Evo jednostavan i prirodni način izbacivanja vode iz organizma.
Od drveta zova ili bazga, sa mlađe grane ostruže se vanjska kora i baci a srednja, zelenkasta oguli i stavi u posudu sa vodom i kuha dok voda ne ukuha napola. Omjer:pola posude kore i dolije se voda. Za 2 dana pijenja, voda se treba povući…


Anđelka


February 10, 2014 u 12.09

Pitanje za Đerđa i Mladena: Pošto imam hipertireozu, više zaista ne znam da li smem da jedem kupus, brokoli, kelj, ili ne smem???? Svako drugačije piše. Mnogi kažu da obloge od kupusa treba stavljati oko vrata kod čvorova na štitnjači. Zna li neko nešto ISPROBANO o ovom problemu? Hvala


Goran


February 10, 2014 u 15.56

Kupus je izuzetna biljka,mozda je prenapregnuto govoriti o protutumornom djelovanju,no antioksidativna svojstva su neupitna. Messegue je imao izvrsne rezultate sa koristenjem kupusa lokalno i oralno. Mislim da spominje zenu kojoj je kupus pomogao kod problema sa reumatoidnim artritisom.
No,kupus je ipak samo visokovrijedna namirnica i treba ga posmatrati tako; kao jak support nekoj specificnoj terapiji.
Nas poznati fitoterapeut, izvrstan poznavalac bilja i moj prijatelj Ivan Lesinger, kojem se divim, nedavno je na jednom seminaru hvalio vrijednosti kupusa. U potpunosti se slazem sa njim i, dapace, zakonom bi odredio obavezu jedenja kupusa :-)


Goran


February 10, 2014 u 16.01

Takodjer, NUTRITIVNI i LJEKOVITI potencijal biljke nije isto,iako se nekad ispreplice.



February 10, 2014 u 21.00


goga

February 08, 2014 u 11.11

Hvala, a koliko soli smem da uzmem a da ne poveća pritisak, a bude dovoljno (šta je optimum)?

U nastavku imaš odlomak iz knjige “Detoksikacija organizma”. Sve što piše o keltskoj soli vrijedi i za himalajsku koja je slične kvalitete.

—————

Komercijalno rafinirana morska sol se grije i izbjeljuje te je često tretirana aditivima kako bi postala snježno-bijela i da se spriječe grumeni, ali ovaj postupak također izvlači iz soli mnoge njezine bitne prehrambene elemente, pogotovo vitalne elemente u tragovima sadržane u njezinoj gorčini.

Keltska morska sol sadrži 84 minerala i elementa u tragovima, uključujući sve potrebne za ljudsko zdravlje. Njezina svjetlosiva boja i vlažni kristali su obilježja za identifikacijJ.l koja pokazuju nazočnost gorčine u soli. Osim što osigurava sve bitne minerale potrebne ljudskom tijelu, sadrži posebne koristi koje pomažu kod detoksikacije i obnavljanja. Sadrži organski jod, drukčiji od oplemenjenogjoda koji se dodaje industrijsko prerađenoj kuhinjskoj soli, koji štiti tijelo od štetne radijacije u okolišu i radioaktivnog otpada u atmosferi. Mikrominerali u keltskoj morskoj soli opskrbljuju nadbubrežnu žlijezdu i hipofizu svim elementima koji su potrebni za održavanje ravnoteže lučenja vitalnih organa. Istraživanja su pokazala kako su lučenja nadbubrežne žlijezde i hipofize dosta smanjena kada se koristi oplemenjena kuhinjska sol, što rezultira niskom vitalnošću, niskom motivacijom i niskim libidom.

Denaturirana, industrijski oplemenjivana kuhinjska sol, koju danas koriste svi ljudi u svijetu, više šteti tijelu, nego što mu pomaže. Ova sol je lišena svojih sinergističkih minerala, elemenata u tragovima i drugih nusfaktora, ostavljajući denaturiranu bijelu jezgru kojaje 99.9 posto natrij-klorid. Liječnici danas često savjetuju ljudima drastično smanjenje unosa soli u svrhu sprječavanja visokoga krvnog tlaka, ali ovaj se savjet odnosi samo na pogubne efekte industrijski obrađene kuhinjske soli, koja sadrži neprirodno visoki stupanj natrija i nikakve sinergistične nusfaktore koji bi uravnotežili višak natrija. Uz to, natrij se skameni u rafiniranoj kuhinjskoj soli i zato ostaje zatočen u tijelu dugo vremena, što izaziva probleme s visokim tlakom. Natrij u ke1tskoj morskoj soli zadržava svoj jednostavni oblik, manje je koncentriran i izlučuje se brzo iz tijela. Uz to, neki se elementi u tragovima sadržani u gorčini automatski neutraliziraju i ispiru zajedno s viškom natrija iz krvi i tkiva, zbog čega sprječavaju stvaranje ikakvih problema.
Jedan od načina korištenja ke1tske morske soli kao alkalnog mineralnog dodatka je jednostavno otopiti oko jedne trećine male žlice u čaši vode i to popiti. Ovo je također vrlo korisno kada imate višak kiseline u želucu. Drugi način je načiniti gorku ili “maj činu vodenu otopinu” od cijelih komada ke1tske morske soli, koja je bogato popunjena gorčinom, i to koristiti kao prehrambeni dodatak. Kako biste napravili vlastitu gorku otopinu, stavite od 2.25 do 4.5 kilograma obične svjetlosive keltske morske soli u čistu, nebij_ljenu pamučnu vreću i zavežite vreću komadom konopa. Napunite veliku posudu čistom izvorskom vodom inatopite vreću sa soli u vodi 3 do 5 minuta. Tada objesite natopljenu vreću sa soli iznad keramičke ili staklene zdjele (ali ne metalne), i ostavite dok se sva tekućina ne iscijedi u zdjelu. Ulijte ju u čiste staklene bočice i popijte oko 30 mililitara ove prerađene gorke otopine, razrijeđene u čistoj vodi, jednom ili dva puta dnevno.

 


Đerđ


February 10, 2014 u 22.47

Odgovor -Anđelki

Ja imam hipotirozu.
Ponavljam - obožavam kupus, ali se nadam da ću uspeti da pronađem članak o kupusu, kelju i brokoliju koji imaju neku supstancu i ne doprinose eliminisanju moje bolesti. Tekst je postavio stručnjak - vidi se po stilu pisanja.

Pošto smo izbacili klasičan doručak, supruga i ja ujutro miksamo voće i povrće i pojedemo oko jednu teglu svako. Dok nisam koristio mrkvu, i rotkvu, sve je bilo ok, ali kada smo uveli zeleno zbog alkaliziranja tela i zbog vlakana - tog dana sam imao probleme i nisam se dobro osećao.
Napominjem da koristim eutirox 50, dugi niz godina.
Saznavši za loš uticaj na štitnjaču, uveli smo spanać i blitvu, list celera, peršuna, đumbir. I situacija se sasvim promenila.

A kako se ponašati za hipertirozu meni nije poznato.
I dao bih i odgovor jednom čitaocu koji je samo lakonski rekao - pa neka Đerđ uzima hranu sa jodom.
Dragi moji - to je najlakše reći, jer i jodirana so, posle par meseci izvetri sav jod - i čemu onda takva sol?
Naravno, nisam odustao i nastavljam sa potragom gde ima najviše joda, mada svi mi koji imamo problem sa štitnjačom ne možemo da vratimo pređašnje stanje. Samo možemo da ga održimo - nema popravke!
Inače šest dana u sedmici jedemo ribu i dagnje, i samo nedeljom pileće belo meso, uz razne priloge koj podrazumevaju integralne žitarice pod obavezno.
Svinjskom i junećem mrtvom mesu nije dozvoljen ulaz u našu kuhinju.

Izvinjavam se što odužih, ali samo još ovo:
pre 12 godina mi je jedan japanski doktor preporučio makrobiotiku i svakodnevno obavezno uzimanje prosa jer on najviše alkalizira…nisam ga razumeo baš, ali sam ga poslušao.
smile



February 11, 2014 u 11.18

Đerđu, nikada nemoj miješati voće i povrće u istom obroku jer otežavaju probavu i smanjuju obrambene sposobnosti organizma.

Dalje, himalajska je sol najbolji izbor kada treba paziti na jod.

Riba i dagnje iznimno su toksični i doista ne bi trebali biti na jelovniku.

Nije dobro ni kada se miješaju meso (ako se već mora jesti)  i žitarice ili meso i kruh.

Težak udarac za probavu!

A Japanac je bio u pravu, proso je čudo.

Nije uzalud glavna hrana u pustinji.


lola


February 11, 2014 u 12.13

Koliko sam videla nedavno i proso utiče na eliminaciju joda iz organizma - znači sve umereno (a ko ima viška joda njemu je valjda dobro). I soja se optužuje za neke probleme štitnjače, pa je izbegavam. DŠ-u zahvaljujem što je izdvojio toliko vremena i napisao sve ono o soli.


Đerđ


February 12, 2014 u 10.24

Ajme, a šta ću sad?
Proso koristim i heljdu jer sam kruh izbacio zbog glutena.
A što se tiče miksa voća i npr blitve, to smo pročitali negdje i čovjek se kune da je 100% sve ok.
:) E kako je divno živjeti u pustinji ili planini i čuvati ovce, i gledati kako sunce izlazi i zalazi.
Hvala, pozdrav



February 13, 2014 u 10.05

Đerđu, brate, miješanje voća i blitve nije dobro za probavu.

Zdrav čovjek to i može podnijeti, ali ti imaš poprilično problema i trebao bi “hodati kao po jajima”.

I ne opterećuj se prosom dok se “toviš” himalajskom soli.


Đerđ


February 13, 2014 u 20.41

Poštovani DŠ,
aj sad ću kao u Skupštini ili Saboru (pošto sam prozvan, imam pravo na repliku) :)

Ja bih volio da mi ovaj kupus ostavimo kupusu a da ti otvoriš novu temu, o načinu ishrane i gde bi mi mogli da te češljamo i “uzduž i popreko”, jer ako ukuneš sebi 80% hrane koje jedu prosečni ljudi, a DŠ ti kaže da ni to ne valja - onda bih strašno volio da mi DŠ uradi jelovnik za 7 dana, a može i na mail.
Mislim da u ovo vreme prodavanja svega i svačega narodu nije loše porazgovarati, npr. o ribi, za koju se kaže da je neophodna i zdrava, a ono ispade (proverio i ja, a jedem je) da skoro sva dolazi iz Tihog okeana koji je radioaktivan. Pogledajte na konzervama ribe koje je poreklo ribe, ili pročitajte na deklaraciji smrznute ribe - sve su iz istog područja, skoro strašno - pa “oni” nas truju zvanično!... pozdrav.
thumbs down



February 14, 2014 u 15.39

Plodovi mora - isplati li se žetva?

Zagreb, 27.05.2004. 11:27 (VIPnet)

“Riba je zdrava!”, reći će i oni najmanji (sva sreća da su bili zakinuti s upoznavanjem “čari” ribljeg ulja).


Istovremeno se uporniji odrasli ne daju smesti našom ne tako mediteranskom atmosferom, te će u slast pojesti plodove mora bar jednom do dva puta tjedno. Toliko hvaljen i preporučivan mediteranski tip prehrane kao svoj adut uz maslinovo ulje zasigurno drži i ribu, umotanu u lešo povrće i zalivenu čašom dobrog crnog vina. Pa zašto onda Hrvati uz tisuću kilometara obale još uvijek radije izabiru “vruću janjetinu”, gurajući epitete “blitvara” i “riboljubaca” dalje od sebe? Što je to što ribu čini toliko posebnom i da li je nezamjenjiva u jelovniku ljudi? Biti ćemo toliko odvažni da ogolimo obje strane medalje, toliko drski da možda ovoj uvijek bijeloj priči na kraju dodamo pokoji sivi ton.

Masti koje liječeKao i kod bjelančevina, gdje se susrećemo s pojmom esencijalnih aminokiselina, tako i kod masti postoje esencijalne masne kiseline. Sve esencijalno za naš organizam moramo unijeti hranom, on sam ne može sintetizirati takove spojeve. U polinezasićene esencijalne masne kiseline spadaju omega-3 i omega-6 masne kiseline, najpoznatije većini iz svakodnevnog gledanja televizijskih reklama i edukativnih emisija. Svoj naziv zahvaljuju pravilima nomenklature kemijskih spojeva u čije detalje ne bismo ovom prilikom ulazili. Mnoge su prevažne funkcije koje esencijalne masne kiseline obnašaju u organizmu: služe kao strukturni dio stanične membrane štiteći organele i genetski materijal od izvanjskih “uljeza” kao što su virusi, bakterije i slično; kao takve sudjeluju u regulaciji prijenosa tvari u stanicu i iz nje (transport kisika…); pomažu u stvaranju hemoglobina; podržavaju rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem; služe kao gradivni materijal za molekule slične hormonima; reguliraju krvni tlak i funkciju bubrega; podmazuju zglobne hrskavice… Dakle, bez esencijalnih masnih kiselina ne možemo, a činjenica stoji da je masna morska riba najbolji izvor istih. Omega-3 masne kiseline iz ribe pokazale su se idealnima za spuštanje masnoća u krvi, za snižavanje koncentracije “lošeg” LDL kolesterola, te u tom smislu djeluju i na prevenciju ateroskleroze i srčanog udara. Redovito konzumiranje ribe dokazano smanjuje rizik od srčanog udara za oko 40 %, a sva ova buka počela je nakon poznatog istraživanja Dr. Krogha među Eskimima kojima su unatoč najmasnijoj prehrani na svijetu, srčane bolesti bile nepoznanica. 

Nadalje, omega-3 masne kiseline pomažu kod bolesnih stanja kao što su dijabetes, reaumatoidni artritis, ulcerozni kolitis, psorijaza, te kod mnogih drugih upalnih i alergijskih reakcija, a za mozak su jedinstvena hrana. Dokazano je da kod visokog unosa ribe ne dolazi do toliko izraženog gubitka pamćenja uslijed starenja već upravo suprotno, poboljšavaju se kognitivne sposobnosti i smanjuje rizik oboljevanja od Alzheimerove bolesti. Vrlo važno je kod trudnica naglasiti da omega-3 masne kiseline osiguravaju pravilan razvoj središnjeg živčanog sustava (mozga) djeteta i organa za vid, kako u trbuhu majke, tako i nakon rođenja i tijekom njegovog razvoja. Krivi omjeriSlužbene preporuke nadležnih zdravstvenih institucija o konzumiranju esencijalnih masnih kiselina su sljedeće: 5-8 % ukupnih dnevnih kalorija treba dolaziti od omega-6 masnih kiselina (oko 8,8 g), a 1-2 % od omega-3 ( oko 2,2 g). Pravilan omjer unosa ovih dviju masnih kiselina ključ je njihovog povoljnog djelovanja, jer začudo, u odnosu na omegu-3, omega-6 masne kiseline čini se potpomažu razvoj tumora u ljudskom organizmu, povećavaju rizik obolijevanja od bolesti srca i krvnih žila - imaju tendenciju povišavanja krvnog tlaka, stvaranja upalnih procesa, alergijskih reakcija itd. 

Takovo loše djelovanje omega-6 masnih kiselina obuzdava se povećanom konzumacijom omega-3 masnih kiselina, te se kao njihov poželjan omjer preporučuje 1:4 do 1:5, no neupitno je da se obje moraju unašati. Smatra se da zapadni način prehrane taj omjer uslijed visoke konzumacije zasićenih masnoća i trans-masnih kiselina drži na vrtoglavih 1:15. Japanci očigledno podržavaju ovu tezu u praksi, jer se kod njih uslijed visoke konzumacije ribe ovaj omjer drži na 1:1 do 1:2. Ustvari, nije li svima poznato koliko su ti otočani vitalniji i vremešniji od ostatka svijeta? Ove dvije obitelji esencijalnih masnih kiselina natječu se za enzime koji sudjeluju u njihovim konverzijskim procesima, a pogotovo kod ljudi koji ne jedu ribu (bili oni vegetarijanci ili svejedi), i(li) unašaju previše zasićenih i trans - masti, previsok unos omega-6 masnih kiselina može ugroziti ne samo pravilan rast i razvoj djece, već i povećati šanse od razvoja bolesti kao što su hipertenzija, dijabetes tip II, rak, artitis i drugih imunološko/upalnih poremećaja. 

Proširimo vidike!I iako su prednosti konzumiranja ribe uvjerljive kod visoko rizičnih skupina (visok unos zasićenih masti, nizak unos svježeg voća i povrća), s druge strane ne daju toliko zapanjujuće rezultate kod skupina ljudi koje ne unašaju zasićene masti više od preporuka, te koje unašaju poželjne količine svih polinezasićenih masnih kiselina (Marckmann, Gronbaeck; 1999.). Isto tako, konzumiranje ribe samo jednom do tri puta mjesečno već je dalo maksimalan protektivni učinak od 43 % smanjenja rizika pojave srčanog udara u muškaraca, objavljeno je s Harvarda od strane stručnog tima dr. Ka He. Krenimo još malo dalje: Nekoliko istraživanja u Finskoj (Pietinen et al.; 1997. i Salonen et al. 1995.) pokazalo je i do 100 % veću učestalost pojave akutnog infarkta miokarda kod Finaca koji su konzumirali više od 30 g ribe dnevno, u usporedbi s onima koji su je jeli manje i rjeđe. Smrtnost je rasla za 0,3 % za svaki gram konzumirane ribe na dan! U čemu je sad problem? Osim što se naša zelena polja zagađuju pesticidima i inim zagađivačima, niti oceani nisu pošteđeni štetnih spojeva. Brodovi, otpadne vode, zagađene kiše i rijeke…sve to utječe na nepoželjne koncentracije teških metala, pesticida i drugih kontaminanata u ribi, a napose u školjkama. Ranije spomenuto istraživanje u Finskoj zaista je pokazalo kako su ljudi iz pokusnih skupina imali ozbiljno povišene koncentracije otrovnih živinih spojeva u kosi i urinu, što je potpuno blokiralo povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina iz iste ribe. Nadalje, trudnice koje su konzumirale kontamiranu ribu imale su djecu kojima je krvni tlak u 7. godini bio povećan za 13 mm žive (Sorensen et al. 1999.). 

“Najzagađenija hrana na policama supermarketa"Taj epitet u Velikoj Britaniji zaslužio je losos uzgajan uz škotsku obalu, te je na testiranju vladinog “Odbora za toksičnost spojeva u hrani” prošle godine bio jedini uzorak hrane koji je uvijek sadržavao zabrinjavajuće količine tri toksična pesticida: DDT-a, dieldrina i heksaklorbenzena. Da li je riba iz Jadranskog mora čišća? Prema rezultatima mjerenja količine žive, arsena, olova i kadmija u ribi, rakovima i školjkašima iz našeg mora, utvrđena je znatna zagađenost, napose školjkaša (dagnji), iako su sve vrijednosti osim za arsen bile ispod granično dopuštenih. No što to znači ako znamo da postoji efekt dugoročne akumulacije teških metala u tijelu čovjeka, ako znamo koliko je to fatalno za fetus i ako znamo da stvari po pitanju očuvanja okoliša teško da kreću na bolje? Školjkaši se ne nazivaju “čistačima mora” od milja, već zaista nose ogroman rizik po naše zdravlje, pogotovu po zdravlje djece i osoba sa iole smanjenim funkcijama jetre. Nekoliko tisuća ljudi umire svake godine od posljedica trovanja ribom i školjkašima, pa je čak i Hrvatska ovo ljeto imala zamalo fatalan ishod trovanja mladih žena tunom u jednom zagrebačkom restoranu. Svjetska zdravstvena organizacija otišla je toliko daleko da trudnicama i djeci preporuča apstinenciju od tunjevine i skuše, jer te ribe imaju znatno veće koncentracije živinih spojeva koji dokazano oštećuju živčani sustav ploda i male djece, pa čak i moždane funkcije pamćenja u odraslih. 

Izumiru li vrste?No nisu samo društva za zaštitu potrošača ta koja se hvataju za glavu. “Društvo za zaštitu mora” (The Marine Conservation Society) iznijelo je zastrašujuće podatke o brojkama riba, te je hitno sastavilo listu 20 najugroženijih morskih vrsta koje bi trebalo izbjegavati na tanjurima diljem svijeta. Među prvima na listi su atlantski bakalar, losos, morski pas, oslić, brancin, morska pastrva i tuna. 1991. godine Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organisation) zadovoljno je ustvrdila kako će izlov ribe iz svjetskih mora nastaviti rasti. Danas priznaju da je 70 % svjetske ribe izlovljeno i da je 60 % komercijalnih vrsta dotjerano do ruba održivosti. Stanje u svjetskoj proizvodnji ribe slično je onome u industrijaliziranoj poljoprivredi. To se događa kada tradicionalne tehnike i dokazane metode zamijeni visoko mehanizirana proizvodnja koja je gotovo svaki kutak oceana uzela pod kontrolu multinacionalnih kompanija koje su održive metode ribarenja bacile u zaborav, a za svoje nekontrolirane metode izlova ne odgovaraju apsolutno nikome. Zahvaljujući takvima, bakalar će zamalo postojati samo u enciklopedijama, a zbog tune u konzervi i dalje će stradavati delfini i kitovi, te se crvenjeti naša obala. Svjetska ribarska industrija procjenjuje se na preko 120 milijardi dolara, a ribarska flota Europske unije veća je za 40 % nego što bi smjela biti (od 1970. do 1991. narasla je za 153 %). Prema izvješću World Wildlife Fund-a, EU je prekoračila dozlovljen izlov određenih vrsta, no oni i dalje ilegalno love, te odbijaju zaštititi riblji mlađ i ostale neciljane vrste koje završavaju u mrežama. Vegetarijanci su OK Vratimo se kemiji hrane. Dugolančane esencijalne omega-3 masne kiseline su one koje moramo unijeti prehranom, a to su imenom eikosapentaenska i dokozaheksaenska masna kiselina, ili kraće EPA i DHA. Srećom, u organizmu postoji mehanizam konverzije srednje dugih masnih kiselina u EPA i DHA, a to se prije svega čini iz alfa-linolenske masne kiseline, koja također spada u skupinu omega-3. Tu masnu kiselinu u obilju sadržavaju neka biljna ulja kao što su laneno, sojino, repičino, ulje pšeničnih klica, te orasi i lanene sjemnke. Istraživanje dr. Djoussea iz 2001. godine pokazalo je redukciju pojave bolesti srca i krvnih žila za 40 % kod skupine koja je konzumirala veće količine alfa-linolenske kiseline. Ovom istraživanju prethodilo je ono dr. De Lorgerila iz 1999. godine, gdje je pak smrtnost od srčanog udara bila umanjena za 65 %! Pokusom se unosilo 0,55 % ukupnih kalorija kroz alfa-linolensku kiselinu za koju se kasnije analizom masnih kiselina u plazmi zasigurno utvrdilo da upravo ona pozitivno utječe na dobivene izlazne rezultate. I iako znanstveni pokusi pokazuju kako je konverzila alfa-linolenske kiseline u EPA i DHA spora i nepotpuna (tek 10 % ALNA-e se konvergira), i premda su razine dugolančanih masnih kiselina u plazmi vegetarijanaca niže, čini se da su potrebe vegetarijanaca zadovoljene, a moguće djelovanje deficita istih na zdravlje nije otkriveno. Smjernice za vegetarijance bile bi sljedeće:·  u svakodnevnu prehranu uključiti dobar izvor alfa-linolenske masne kiseline, što znači laneno ulje (čuvati ga u hladnjaku), mljevene lanene sjemenke (čuvati u hladnjaku), orasi, repičino i sojino ulje, morske alge (posebno nori)·  smanjiti unos masti i ulja koja su bogata na omega-6 masnim kiselinama, kako biste održali pravilan omjer omega-3:omega-6; omega-6 masne kiseline najviše sadrži kukuruzno i suncokretovo ulje; umjesto njih obilno koristite maslinovo ulje·  smanjiti unos zasićenih masti i trans-masti, kojih najviše sadrže životinjski proizvodi, te margarini i visoko procesirana polugotova i gotova hranaStručnjaci skloni vegetarijanstvu tvrde (a pokusi dokazuju) da konzumiranje biljnih izvora alfa-linolenske masne kiseline nije ništa manje protektivno po čovjekovo zdravlje od konzumacije ribe i ribljeg ulja, a u svakom slučaju podupire očuvanje prirodnih resursa ribe i smanjuje rizike trovanja pesticidima i teškim metalima. Da nas ipak ne biste krivo shvatili - prijelaz s janjetine na srdelu svakako treba poduprijeti i pomisliti (s obzirom na brojčano stanje i zdravlje ribe) da time između dva zla odabiremo manje. No tako nešto Vam ne možemo garantirati.

Pripremila:

dipl. ing. Željka Lukešić/Vegetarijanska udruga



February 14, 2014 u 15.46

Đerđu, moj jučerašnji ručak pokazuje kako se s malo novaca može napraviti vrhunski obrok.

Servirao sam oko 200 g ekološkoga prosa poškropljenoga s malo soli i maslinova ulja.


PROSO

Kuha se samo 10 minuta.

To mogu i kuharski antitalenti, ali i oni koji neprestano negdje jure.

Kao prilog na stolu našla SE salata poškropljena s malo vode, limunova soka, soli, maslinova ulja, kurkume (može se upotrijebiti đumbir, čili, luk…).

U salati je bilo i malo sirove mrkve koja je nezamjenjiva namirnica.

Cijena ručka (svi su sastojci bili iz ekološkog uzgoja): 10 kuna.

Proso (4 kn), maslinovo ulje (1.5 kn), mrkva (1 kn), salata (3 kn), sol, kurkuma i limunov sok (0.5 kn).

———-

Proso (ili neka druga žitarica) jede se dva puta na dan, najbolje u podne i u 18 sati.

Ono nabubri nakon kuhanja, a tih 200 grama čak je 700 kalorija. 

Nije lako pojesti, a drži satima!

A recepti su jednostavni.

Svi su sastojci isti, samo umjesto prosa ubacuješ jednu od žitarica: rižu, ječam, heljdu, zob, pir, kinou itd, a umjesto salate drugo povrće (kelj, kupus, ciklu, brokulu, blitvu itd.)

U obzir dolazi i 200-300 g graha (mahuna, graška,  slanutka) ili 500-1000 g krumpira (batata), ali bez miješanja sa žitaricama, kruhom ili mesom jer se protivi pravilnomu kombiniranju hrane.

A u stanci između glavnih obroka treba jesti sirovo i suho voće, med i orašaste plodove.

Nema kruha, nema mesa, nema toksičnoga smeća. Iako nije problem ako se s vremena na vrijeme pojede koji obrok mesa ili namaže kruh s pekmezom. No uvijek treba težiti što potpunijem iskorištavanju hrane i zapamtiti da je na vrhu cijelo zrno, sirovo voće i povrće, a onda ispod dolaze brašno i na dnu tjestenina, pekmez i druge prerađevine.

P. S.

Znate što rade Kinezi?

Kupe termos-posudu od nehrđajućega čelika i unutra stave kuhane žitarice i povrće.

Jedu u stanci za ručak!

 


Đerđ


February 14, 2014 u 20.30

Da, od Kineza sam i uzeo recept i radim sve to što ste naveli. Skuham integralnu rižu ili/i proso ili ostale žitarice i stavim u staklenu teglu pa u frižider. Vadim po potrebi i mješam, ako želim slatko, ako želim slano. I nabavio sam himalajsku sol po vašoj preporuci 21 kn. Inače srdelu jedemo dva puta sedmično, ali kuhano 3 min, samo tako se sačuva omega 3. A od ono malo vode u kojoj se kuhala spremamo juhu u koju ubaciš sol, žitarice iz tegle ili proso, algu wakame, češnjak, luk, đumbir, mrkvu, paštrnjak i peršin na kraju.
KAŽU DA KADA BI POSTOJAO INSTRUMENT, ON BI POKAZAO DA JE SUDOPERA NAJZDRAVIJI ELEMENT U KUĆI. Zato nikada ne bacam vodu od spremanja bilo čega, osim od krompira. I stavljam samo onoliko vode za kuhanje da povrće ogrezne a ne da pliva. Ih, priči nikad kraja. Al nisam našao ništa ubedljivo što bi mi obezbedilo jod za štitnjaču - sve copy-paste textovi. Pozdrav

 



February 14, 2014 u 21.14

Hrana se mora jesti svježe pripremljena. Ne smije stajati, osobito u hladnjaku jer se tako ne može maksimalno iskoristiti riznica vitamina i minerala.

Kako niste našli ništa o jodu? Pa naveo sam što nudi keltska sol, a u tomu je razredu i himalajska.

Dakle…

Sadrži organski jod, drukčiji od oplemenjenog joda koji se dodaje industrijsko prerađenoj kuhinjskoj soli, koji štiti tijelo od štetne radijacije u okolišu i radioaktivnog otpada u atmosferi.

www.naturalnews.com/028724_Himalayan_salt_sea.html


bor


February 16, 2014 u 10.07

pozdrav svima. Rječ je navodno o zalju, kelju, kupusu. Od toga stvorila se interesantna rasprava.
Ali ja bih ipak nešto o kupusu. ovo čudo, što se sada susreče na tezgama, to više nije kupus. Nit pa izgledu, nit po ukusu. Neki se još sječaju kupusa, zelenog, ovako spljoštenih, teških glava, tankih listova, koji se mogao tanko narezati nasoliti, da se smekša i pojesti u salati.
Ovo, što nam danas ture, to su neki kupus falsifikati koji izviru nepznato otkuda i koje je nemoguče potražiti u nekim starijim enciklopedijama, što ukazuje nato, da su te vrste naknadno stvorene genskim inženiringom.
Priče o kupusu, koje se ovde iznose u poćetnoj objavi, su možda istinite, ali bez da se ljudima objasni, koji su kupusi zaista prirodni, takve su objave samo reklama za potrošače, da kupuju bezvrednu i po zdravlje štetnu robu.
I večina komentatora samo prića o nekim naučnim ili laićkim shvatanjima zdravog života, koji je vredeo več prije dva desetlječa. Pa prije dvadeset godina bilo je za tri ćetvrtine manje kancera.
I opet sam na temi, koja mi stvara nočne more. Farmacija je preuzela prehransku industriju i na osnovu genskog inženiringa stvara stanja, koja regulišu natalitet putem bolesti.
Kelj na tezgama liči nekim projektilima iz balističkih studija, pa vjerujem, da tako i djeluje na naše zdravlje.


Đerđ


February 16, 2014 u 23.46

Poštovani. Kod mene u Zadru, tako je bilo od pamtiveka, zimski kupus - sve do 1 maja kada dolazi onaj mekani o kome vi pričate i trajaće sve do Nove godine. Tako je bilo i biće - a kako mislite i gde da se gaji kupus zimi? Uostalom, imate sada i drugo povrće za salatu. Kiseo kupus, pa rotkva crna i bela, pa miješano povrće, pa turšija i ajvar - sve do praznika rada.
PREDLOG ZA SALATU: Narendati - tvrdi kupus, mrkvu, celer, rotkvu, praziluk,pola jabuke, naseckati peršun i celer list, zelenu salatu, rikolu, dodati soli, jabukovo sirće i maslinovog ulja. Ja obično sam pojedem pola spremljene salate pre ručka   sun


Đerđ


February 16, 2014 u 23.51

Što se tiče keltske i himalajske soli, pa našao sam himalajsku a keltske nema u Zadru. Ali u prodavaonici makrobiotike nisu bili ubedljivi za štitnjaču, a ni tekstovi na internetu - osim vas, koga sam poslušao.  thumbs up



February 17, 2014 u 11.10

Na tržištu ima dovoljno kupusa iz ekološkog uzgoja.

Najjeftiniji kiseli kupus nudi DM (s popustom, pola kilograma dođe manje od 9 kn), a u trgovinama zdrave hrane može se naći bijeli i crveni (najkvaliteniji) ekokupus.

Malo jest skuplji, ali vrijedi zlata.

P. S.

Đerđu samo napomena da umjesto octa upotrijebi limunov sok, a da voće ne miješa s povrćem.

Može ga jesti pola sata prije i tri sata poslije glavnog obroka.

Kada već voli raditi “bosanski lonac”, neka stekne naviku miješanja ekološkoga suhoga voća , jabuka i limuna.



February 17, 2014 u 22.18

Travar Petar Jovanović piše:

“Utvrđeno je da je kupus zdrav, svež, a škodljiv ako je kiseljen. U našim krajevima vlada uverenje da su kiseo kupus i raso veoma zdravi i lekoviti. Međutim, kiseo kupus i raso su otrov za organizam. Naime, posle konzumiranja kiselog kupusa ili rasola vrlo je teško iz organizma izbaciti jedinjenja koje stvaraju organske materije iz kupusa i kuhinlska so.To su vrlo štetne materije koje jetra ne prepoznaje zbog čega ih organizam izbacuje preko kože. Kada preko zime vidite čoveka sa crvenilom po licu, vratu ili po rukama verujte da je prejedao kiseo kupus.”


Goran aromafitoterapija


February 18, 2014 u 11.30

Postujem travare no pitam se na koji je on laboratorijski nacin izvukao ove silne tvrdnje da je kiseli kupus nezdrav :-) mozda nije najzdraviji nacin uzimanja ali je najbezazleniji nacin konzerviranja. Time je omjer stetnog i korisnog vise u zoni korisnog



February 20, 2014 u 12.27

Ovo sam prvi put čuo, ali ostaje nepobitna činjenica da je kuhinjska sol (ako nije himalajska ili keltska) štetna u količinama u kojima je obično prisutna u kiselomu kupusu.

Dodaj komentar

 Ime

 E-mail

  Smajlići

Zapamti me!

Primaj obavijesti o novim komentarima na e-mail








Tražilica


Specijali

Čišćenje organizma
Alternativna medicina
Aromaterapija - tretman ljekovitim mirisima
Alternativno liječenje karcinoma
Sve o ljekovitom bilju
Abeceda zdrave prehrane
Ayurveda - drevna znanost o životu
Liječenje aloe verom


Novi članci

Kongres prirodne medicine - sedam stručnjaka govorit će o prirodnim metodama liječenja
Kako ojačati dječji imunitet prirodnim putem
Pečeni kesteni s povrćem i jabukama
10 ljekovitih pripravaka od oraha koje možete napraviti sami
Upoznajte baobab - afričko "drvo života" koje revitalizira organizam i vraća zdravlju ravnotežu
Ukusan i zdrav namaz za cijelu obitelj
Dobrobiti đumbira
Za bolji vid ove jeseni jedite - grožđe
Lyapko aplikatori: siguran i prirodan način za ublažavanje boli
Napunite smočnicu darovima iz prirode – osušite voće, povrće i gljive!


Popularno

Detaljne upute za čišćenje jetre na prirodan način prema dr.Clark
Alergija - uzrok i načini liječenja
Terapija sodom bikarbonom prema Simonciniju i Jimu Kelmunu
Kako očistiti bubrege prirodnim sredstvima
Dr. Tullio Simoncini govori o povezanosti candide i raka
Prirodne metode čišćenja crijeva
Čišćenje organizma
Kako očistiti organizam od parazita
Candida: test, simptomi i načini liječenja
Prirodni načini liječenja ispadanja kose