Pripremila - Snježana Horvat

Bhagavad-gita – najveći dragulj indijske duhovnosti

Prati nas i na društvenim mrežama!

Dok čitam Bhagavad-gitu i razmišljam o tome kako je Bog stvorio svemir, sve ostalo čini mi se suvišnim. - Albert Einstein.

Bhagavad-gita (u prijevodu sa sanskrta: Božanska pjesma) dio je velikog indijskog epa Mahabharate. 

Jedan je od najvećih dragulja indijske duhovnosti koji iznosi samu srž drevnog vedskog znanja.   

Sastoji se od 700 stihova u kojima se vodi razgovor između Gospodina Krišne i junaka Arjune o važnim pitanjima života, smrti, prirode, ljubavi i dužnosti.

Sam razgovor odvija se na bojnom polju Kurukšetri neposredno prije velike bitke u kojoj se Arjuna kao predstavnik plemenite obitelji Pandava treba boriti protiv vlastitih rođaka - Dhrtaraštrinih sinova Kurava. 

Pandave u svim vještinama, kao i u plemenitosti, nadmašuju Kurave, u kojima to budi golemu zavist koja na kraju prerasta u rat. 

U ratu Krišna staje na stranu plemenitog Arjune te se pojavljuje kao prijatelj i savjetnik koji mu prenosi drevno znanje Bhagavad-gite.

Simbolika Božanske pjesme

Krišna u Bhagavad-giti predstavlja najvišu božansku svijest koja je prisutna u svakom čovjeku, s druge strane Arjuna simbolizira čovjeka sa svim njegovim slabostima i vrlinama.

Bojno polje u prenesenom značenju predstavlja ljudsku svijest u kojoj se neprestano vodi borba između dobra i zla, svjetla i tame.

Bhagavad-gita metaforički prikazuje vječnu borbu u svakome od nas koja se odvija između naše više i niže prirode.  

Naš najveći neprijatelj nije izvan nas, nego u nama, a javlja se u obliku bijesa, ljutnje, žudnje, pohlepe i sebičnosti.

Kad smo previše zapleteni u svoju nižu prirodu i kada se poistovjećujemo s tijelom i materijom, zanemarujući ono duhovno u sebi, padamo pod utjecaj negativnih emocija poput bijesa koje nas vode u patnju. 

Da bismo mogli ostvariti svoj najveći potencijal kao duhovna bića, moramo se suočiti sa svojim najvećim slabostima i prevladati vlastite strasti, sebičnost i žudnju.

To je srž učenja Bhagavad-gite.

Neprocjenjive pouke Bhagavad Gite

1. Tijelo je promjenjivo i nestalno, a duša je vječna

Nakon što je ugledao brojne rođake na bojnom polju, Arjuna je osjetio golemu tugu, pa je htio odustati od borbe. No Krišna to nije prihvatio te ga je upozorio da svoje dužnosti na ovom svijetu mora obavljati, a to znači da u bitku mora ići. 

Tijelo se rađa i predodređeno je za to da s vremenom propadne, stoga se uz njega ne trebamo vezivati, niti biti opterećeni njegovim stanjem. 

Duša toliko je sićušna da je ne možemo vidjeti ni uz pomoć najboljeg mikroskopa, stoga je neuhvatljiva i neuništiva. 

U drevnim indijskim tekstovima Upanišadama piše da je duša deset tisuća puta manja od vlasi kose. 

Duša se nalazi u srcu, odakle širi svoj utjecaj po cijelom tijelu, a njezino postojanje prepoznajemo po svjesnosti. 

2. Obavljaj svoje svjetovne dužnosti i ne teži osobnoj nagradi

Krišna savjetuje Arjuni da obavlja dužnosti koje mu nalaže vojnički stalež ksatriya kojem pripada rođenjem, ali da se ne vezuje uz rezultate i uz ono što će mu to djelovanje donijeti. 

Dakle, ako je naše djelovanje nesebično i ne tražimo nagradu za svoj rad, tada smo na dobrom putu prema oslobođenju. 

Naša vezanost uz rezultate i plodove vodi nas u ropstvo.   

Također, čovjek koji predano služi Bogu, bez sebičnih pobuda, oslobađa se dobrih i loših posljedica karme već u ovom životu.

3. Ne dopusti da na tebe utječu ni dobro ni zlo i nemoj ih ni hvaliti ni prezirati

U materijalnom svijetu u kojem živimo skloni smo tome da sve što postoji vrednujemo i prosuđujemo, pa tako nešto smatramo dobrim, a nešto drugo lošim ili zlim. 

No mudar čovjek oslobođen je svih prosudbi jer shvaća da je božanska priroda njegova bića iznad dualnosti svijeta.    

4. Ne robuj svojim osjetilima i okreni se samospoznaji

Krišna savjetuje Arjuni da ne robuje svojim osjetilima jer ga ona vode u vezanost, ljutnju i gnjev. 

Čovjek treba težiti samospoznaji, a to je istinsko duhovno znanje – jnana. 

Krišna govori o tome kako neki ljudi žive samo za osjetilna zadovoljstva i materijalni uspjeh - oni su uspavani za samospoznaju, dok drugi žive budni u svojoj introspekciji, njegujući samospoznaju, potpuno netaknuti srećom i nesrećom. 

„Što je noć za sva bića, za duhovno prosvijetljenog je budno stanje, što ostali ljudi smatraju budnim stanjem za mudraca-vidioca je noć“, kaže Krišna. 

5. Ne trudi se zadovoljiti želje – jedino tako možeš postići trajni mir

Čovjek koji je svjestan božanske iskre u sebi je pun poput oceana u koji više ne može stati ni kap vode. 

Takvom biću ništa ne treba i u njemu ne tinjaju nikakve želje koje bi trebao zadovoljiti.

Požuda je čovjekov najveći neprijatelj. Ona se pretvara u srdžbu i iluziju, a ti osjećaji produljuju materijalno postojanje i patnju. 

No predanošću Bogu ta se srdžba može transformirati u vrlinu. 

Um, osjetila i inteligencija su skladišta požude, stoga ih osoba koja teži oslobođenju treba nadići i prevladati.   

6. Ne poistovjećuj se sa svojim tijelom i uzdigni se do svoje duhovne prirode

Onaj tko se poistovjećuje s vlastitim tijelom postaje vezan uz materijalnu prirodu i njena promjenjiva svojstva. 

Priroda (prakriti) temelji se na trima svojstvima – gunama, a to su sattva, tamas i rajas. U svakom čovjeku obično prevladava jedna od tih guna. 

Obilježja sattve su svjetlost, čistoća i smirenost, rajas se očituje kroz aktivnost, strast i djelovanje, a tamas kroz inerciju, pasivnost i neznanje. 

Tek kad prevladamo utjecaje guna, možemo se približiti svojoj duhovnoj prirodi.

Krišna je za Arjunu odredio put nesebičnog djelovanja, služenja Bogu te izvršavanja svojih vojničkih dužnosti.

Nakon što je Krišna odgovorio na Arjunina pitanja, hrabri ratnik je prihvatio odlazak u borbu kao dužnost koja mu je bila sudbinski namijenjena. 

Svatko od nas bi, baš poput Arjune, trebao ući u vlastitu bitku života – u borbu s vlastitim slabostima i žudnjama. S tog bojnog polja možemo se vratiti samo – jači.     

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!