Stoljećima su tradicionalni sustavi medicine tvrdili da emocije nisu odvojene od tijela.

Strah, tuga, ljutnja i zabrinutost smatrali su se čimbenicima koji mogu narušiti našu unutarnju ravnotežu.

Danas znamo da su mozak, živčani, hormonalni i imunološki sustav povezani složenom mrežom signala.

Naše emocionalno stanje može utjecati na rad srca, probavu, osjetljivost na bol, imunitet.

Ali postoji nešto još zanimljivije.

Ponekad nije potrebna stvarna opasnost da bi naše tijelo počelo reagirati kao da je ugroženo. Dovoljno je očekivanje.

Taj fenomen nije samo filozofska ideja. Znanstvenici ga istražuju kroz nocebo efekt, psihoneuroimunologiju i neurobiologiju stresa.

Može li nas vlastiti strah doista razboljeti? I možemo li promjenom emocionalnih obrazaca pozitivno utjecati na svoje zdravlje?

Odgovori su složeniji, ali i zanimljiviji nego što se na prvi pogled čini.
 

Nocebo efekt: kada očekivanje postane simptom

Vjerojatno ste čuli za placebo efekt – pojavu u kojoj pozitivna očekivanja mogu pridonijeti poboljšanju simptoma, čak i kada primijenjeni postupak nema specifično farmakološko djelovanje.

No postoji i njegova manje poznata suprotnost: nocebo efekt.

Zamislite da sudjelujete u istraživanju novog lijeka. Liječnik vas upozori da bi lijek mogao izazvati glavobolju, mučninu ili vrtoglavicu. Nakon uzimanja tablete doista osjetite neke od tih simptoma. Ali postoji zanimljiv detalj: tableta koju ste dobili ne sadrži aktivni lijek.

U kontroliranim istraživanjima dio sudionika prijavljuje neugodne simptome i nakon uzimanja neaktivne tvari. Negativna očekivanja mogu biti jedan od uzroka takvih reakcija, premda simptomi mogu nastati i zbog drugih čimbenika.

To ne znači da ljudi izmišljaju tegobe. Njihova bol, mučnina ili nelagoda mogu biti potpuno stvarne.

Koliko snažno očekivanja mogu utjecati na tijelo pokazuje metaanaliza objavljena 2024. godine, koja je obuhvatila čak 130 istraživanja i više od 8.000 sudionika. Znanstvenici su potvrdili da negativna očekivanja mogu izazvati ili pojačati stvarne simptome.

Mozak, naime, nije pasivni promatrač tijela. On neprestano predviđa što će se dogoditi i na temelju tih predviđanja prilagođava način na koji obrađuje tjelesne signale. To je osobito dobro istraženo kod boli.

Ono što očekujemo može promijeniti ono što osjećamo. Nocebo efekt ipak ne dokazuje da mislima stvaramo sve bolesti: pokazuje da očekivanja mogu utjecati na određene simptome i fiziološke reakcije.
 

Strah, stres i imunitet: što otkriva psihoneuroimunologija?

Ideja da emocionalno stanje može utjecati na imunitet nekada je zvučala neobično. Danas postoji čitavo znanstveno područje posvećeno toj povezanosti – psihoneuroimunologija.

Ona proučava kako psihološki procesi, živčani sustav, hormoni i imunološke stanice međusobno komuniciraju.

Kada osjetimo strah, mozak aktivira sustave koji nas pripremaju za opasnost. Ubrzava se rad srca, raste budnost, a oslobađaju se hormoni i neurotransmiteri poput adrenalina, noradrenalina i kortizola.

Takva reakcija kratkoročno je korisna. Omogućuje nam brzo djelovanje u zahtjevnoj situaciji. Problem može nastati kada se osjećaj ugroženosti ponavlja tjednima ili mjesecima.

Što se događa kada stres postane kroničan?

Dugotrajna aktivacija stresnih sustava može promijeniti regulaciju imunološkog odgovora. Velika metaanaliza Segerstrom i Millera, koja je obuhvatila više od 300 istraživanja, pokazala je da su različiti oblici psihološkog stresa povezani s različitim promjenama imunoloških parametara.

Zanimljivo je da kronični stres ne znači jednostavno „slab imunitet”. Kod nekih procesa može biti povezan s oslabljenim obrambenim odgovorom, a kod drugih s promjenama upalne aktivnosti.

Stres također može utjecati na crijevnu pokretljivost, osjetljivost na bol, kvalitetu sna i kardiovaskularnu regulaciju. Sve su to stvarni biološki mehanizmi.

Ipak, važno je razlikovati povezanost od uzročnosti. Činjenica da dugotrajni stres može pridonijeti određenim zdravstvenim rizicima ne znači da je uzrok svake kronične bolesti.

Emocije nisu odvojene od biologije. One su jedan od čimbenika koji sudjeluju u regulaciji našeg organizma.
 

Strah i bubrezi: što kaže tradicionalna kineska medicina?

U tradicionalnoj kineskoj medicini emocije imaju posebno mjesto. Prema njezinu učenju, različite emocije povezane su s određenim funkcionalnim sustavima organizma.

Ljutnja se tradicionalno povezuje s jetrom, tuga s plućima, zabrinutost sa slezenom, a strah s bubrezima.

No što to zapravo znači?

U tradicionalnoj kineskoj medicini pojam bubrega ne odnosi se samo na anatomske organe koji filtriraju krv i stvaraju mokraću. Riječ je o širem funkcionalnom konceptu povezanom s vitalnošću, razvojem, reprodukcijom i određenim aspektima tjelesne ravnoteže.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, dugotrajan strah može oslabiti bubrežnu energiju, što se može očitovati osjećajem iscrpljenosti, nesigurnosti i smanjenom životnom snagom.

 

Mogu li misli i emocije utjecati na zdravlje? Pogled alternativnih autora

Ideja da naše misli i emocije mogu utjecati na zdravlje posebno je popularna u suvremenoj alternativnoj medicini. Među poznatijim autorima koji govore o toj temi nalaze se Joe Dispenza i Anita Moorjani.

Joe Dispenza: promjena emocionalnih obrazaca

Joe Dispenza, autor knjiga Placebo ste vi i Stvorite novo ja, naglašava važnost meditacije, uvjerenja i promjene ustaljenih emocionalnih obrazaca.

Prema njegovu pristupu, ponavljanje istih misli i emocija može nas zadržavati u poznatim obrascima reagiranja, dok svjesna promjena pozornosti i emocionalnog iskustva može otvoriti prostor za drukčije funkcioniranje.

Dio tih ideja dodiruje se sa znanstvenim spoznajama o neuroplastičnosti – sposobnosti mozga da mijenja svoje veze i obrasce aktivnosti kroz iskustvo i učenje.

Istraživanja također pokazuju da određeni oblici meditacije mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti.
 

Anita Moorjani: iskustvo koje je promijenilo odnos prema strahu

Anita Moorjani postala je poznata po knjizi Dying to Be Me, u kojoj opisuje svoje iskustvo teške bolesti, iskustvo bliske smrti i kasniji oporavak.

U njezinu tumačenju važnu ulogu ima oslobađanje od dugogodišnjih strahova, osjećaja krivnje i potrebe da stalno ispunjava tuđa očekivanja.

Njezina priča otvara zanimljivo pitanje: koliko način na koji doživljavamo sebe i svijet može utjecati na kvalitetu života tijekom bolesti?

Najkorisnija poruka ovih pristupa je mogućnost da svjesnim radom na emocionalnim obrascima poboljšamo kvalitetu života i odnos prema vlastitom tijelu.
 

Kako smanjiti strah i umiriti tijelo? Pet komplementarnih pristupa
 

Ako strah može aktivirati stresni odgovor, možemo li svjesno poticati i suprotan proces – opuštanje? Istraživanja sugeriraju da određene aktivnosti mogu pomoći u smanjenju subjektivnog stresa i simptoma anksioznosti.
 

1. Meditacija i mindfulness

Meditacija nas uči primjećivati misli i tjelesne osjete bez automatskog reagiranja na njih.

Umjesto da svaku zabrinjavajuću misao prihvatimo kao činjenicu, postupno razvijamo sposobnost promatranja vlastitog iskustva.

Za početak je dovoljno pet do deset minuta mirnog sjedenja uz nježno usmjeravanje pozornosti na disanje ili osjete u tijelu.
 

2. Polagano disanje

Disanje je jedna od rijetkih autonomnih funkcija na koju možemo svjesno utjecati.

Polagano, ugodno disanje može pomoći smanjiti fiziološku pobuđenost i povećati osjećaj smirenosti.

Pokušajte nekoliko minuta disati tako da udah traje približno četiri, a izdah šest sekundi, bez naprezanja i forsiranja. Ako vam takav ritam ne odgovara, prilagodite ga vlastitoj udobnosti.
 

3. Crtanje i art-terapija

Ponekad je emocije teško izraziti riječima.

Crtanje, slikanje, oblikovanje gline ili druge kreativne aktivnosti mogu pružiti drukčiji način izražavanja i usmjeravanja pozornosti.

Ne morate znati crtati. Cilj nije stvoriti umjetničko djelo, nego dopustiti sebi kreativno izražavanje bez ocjenjivanja rezultata.
 

4. Kontakt sa životinjama

Mnogi ljudi primjećuju da se nakon druženja sa psom, mačkom ili drugom životinjom osjećaju opuštenije.

Čak i obična šetnja sa psom može pomoći u smanjenju stresa, osobito kada je spojimo s boravkom u prirodi i trenucima opuštanja u društvu svog ljubimca.
 

5. Boravak u prirodi

Šetnja šumom, boravak u parku ili jednostavno provođenje vremena među zelenilom mogu pomoći smanjiti doživljaj stresa.

Nije nužno odlaziti na udaljene destinacije. Ponekad je dovoljno svakodnevno odvojiti vrijeme za mirnu šetnju, bez telefona i stalnog priljeva informacija.
 

Strah i zdravlje: što možemo naučiti?

Suvremena znanost sve jasnije pokazuje da naše emocionalno stanje nije odvojeno od tjelesnih procesa.

Očekivanja mogu utjecati na simptome. Dugotrajan stres može promijeniti fiziološku regulaciju. A aktivnosti poput meditacije, disanja i kreativnog izražavanja mogu pomoći u smanjenju napetosti.

Tradicionalni medicinski sustavi stoljećima su naglašavali važnost emocionalne ravnoteže, premda se njihova objašnjenja ne mogu uvijek izravno potvrditi znanstvenim istraživanjima.

Možda je najvažnije ono oko čega se različiti pristupi mogu susresti: način na koji živimo i nosimo se s emocijama je važan dio brige o zdravlju.

 

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!