Pripremio: Martin Lojkić |
Molitva - sredstvo ne samo za duhovno, već i fizičko ozdravljenje |
|
Svatko od nas osjeća ubrzani tempo vremena u kojem živimo.
Moderno društvo korača u punoj brzini i kao da zahtjeva da se taj dinamični ritam održi pod svaku cijenu.
Svakodnevna užurbanost, stres, brige te otuđenost od nas samih, lako mogu rezultirati neravnotežom, kako na fizičkoj tako i na psihološkoj razini.
Kako bismo ojačali zdravlje, danas se u svakoj prilici preporučuje redovita tjelesna aktivnost, pravilna i zdrava prehrana, više odmora i sna te ostale "tjelesne" metode.
No, nedovoljno se govori o unutarnjoj intervenciji koja ne potpada pod fizičke instrumente pomoći i za koju je potrebno osobno psihološko prepuštanje.
Riječ je o molitvi.
Zdrav duh za zdravo tijelo
Stoljećima je molitva bila smatrana alatom osobne duhovne komunikacije i konekcije.
Ona je neizostavni dio svih religija te je tijesno povezana s duhovnim liječenjem i ozdravljenjem.
Mnogi drevni narodi shvaćali su važnost povezanosti psihe i tijela, gdje se posebno gajio odnos s duhovnim elementom čovjekovog bića.
Tijelo je bilo smatrano fizičkim produžetkom duše, kojim se služimo dok živimo ovim – zemaljskim životom.
Važnost duhovnoga bića ogledala se u svakodnevnom ili zemaljskom svijetu, gdje je zdravo tijelo bilo odraz duhovnog zdravlja.
Duhovni element nije bio odvojen od fizičkog, već upravo suprotno – nužan preduvjet zdravog i ispunjenog života.
Snaga duhovnosti
Putovanje u unutrašnjost duše, kako bi se izliječilo tijelo, prakticirali su još stari šamani, kroz rituale kojima su pomagali potrebite osobe.
Korištenjem vlastitih duhovnih alata, posebnih stanja svijesti i dubokih molitvi, vračevi i šamani su bili vodiči kroz svijet duhova, a cilj im je bio vratiti tijelo u ravnotežu ili ukazali na duhovni problem.
Indijanski iscjelitelji također su imali poseban skup rituala i molitvenih tehnika.
Tim ritualima dovodili su bolesnike u stanje duševnog mira i tako vraćali životnu snagu i fizičko zdravlje.
Povijest civilizacije poznaje velik broj svetih mjesta na koja su pojedinci ili skupine dolazile i održavale svoje duhovne prakse, ulazeći u duboka iskustvena stanja.
Takva sveta mjesta poznata su po brojnim ozdravljenjima, dok sudionici kroz povijest svjedoče o prisutnosti energije u njima.
U vedama su navedene posebne duhovne tehnike – mantre. Njima pojedinac dostiže stanje unutarnje smirenosti i pročišćenog uma, kojim može djelovati na stanje i na oblik materije.
Tako se mantrom može postići izlječenje određenih organa ili, pak, cijelog tijela jer je povezanost tijela i uma neraskidiva.
Uz molitvene prakse postoje i druge ljekovite tehnike poput meditacije i joge.
Razne duhovne tehnike datiraju daleko u prošlost i moguće ih je pronaći kod raznih civilizacija. Zajedničko im je to što imaju specifičnu ulogu za zdravlje fizičkog i psihološkog dijela tijela.
Harmonizirajući unutrašnjost bića, ove posebne tehnike cijelo tijelo ispunjavaju zdravom energijom.
Neraskidiva veza između tjelesnog i duhovnog
Danas postoje razne znanstvene studije koje ukazuju na to da molitva snažno utječe na zdravlje.
Zapad sve više počinje shvaćati da je duhovna sfera čvrsti temelj fizičkog postojanja i ključ za mnoga zdravstvena pitanja.
Kada već govorimo o čvrstoj povezanosti duha i tijela, posebno treba naglasiti da molitva utječe na određena konkretna zdravstvena stanja.
Tako se pokazalo da molitvene prakse imaju velik utjecaj na:
- zdravlje srca i krvnih žila
- regulaciju srčanog tlaka
- zdravlje dišnog sustava
- regulaciju kolesterola
- smanjivanje rizika od pojave kroničnih bolesti
- ublažavanje psihičkih problema
- ublažavanje posljedica stresa
Istraživanja su pokazala da osobe koje se oporavljaju od operativnih zahvata ili od kroničnih bolesti, a redovito provode molitvenu praksu, puno brže i uspješnije zacjeljuju. Razlog tome je to što su njihovo tijelo i um kroz molitvu bolje usklađeni.
Molitvom se postiže unutarnji mir koji umanjuje utjecaje post-operativnog stresa. Stoga je tijelu potrebno manje napora i energije da se regenerira nakon teških izazova.
Molitva jača i imunološki sustav. Ona pomaže neutralizirati djelovanje bolesti tako što opušta tijelo i oslobađa ga od stresa. Time dolazi do ravnoteže fizičke, mentalne i duhovne razine.
Aktivnost moždanih valova se usporava i počinju prevladavati pozitivni osjećaji unutarnjeg mira i osobne povezanosti.
Zbog toga su osobe koje su sklone molitvi često skromne, zadovoljne, emotivno mirne i ne toliko vezane za materijalne stvari.
Usto, pokazalo se da dnevne duhovne prakse pomažu i u deaktivaciji gena koji potiče upalne procese i odumiranje stanica.
To znači da osobe koje mole, u prosjeku, dulje žive od onih koji ne prakticiraju molitvu.
Moć molitve nalazi se u svakome od nas
Molitva i meditacija se, kao predmet klasičnih istraživanja, ne mogu izravno definirati zbog suptilnih učinaka koje imaju na ljude.
Znanstveno ih je teško promatrati, kvantificirati i procijeniti.
Stoga bi bilo pogrešno na molitvu gledati samo kao na metodu za liječenje određene bolesti. Riječ je o nečemu puno kompleksnijem, dubljem i intimnijem, odnosno o nečemu što je riječima teško cjelovito obuhvatiti.
Zapadni svijet dugo je stavljao naglasak na fizičko tijelo i materijalni svijet, uzimajući duhovnost tek kao relikt iz davnina.
O samom značaju osobne duhovne prakse često se nedovoljno govori u medijima ili kroz obrazovanje.
Ipak sve veći broj ljudi iznova otkriva i pronalazi interes za duhovnošću.
Bez obzira na to kako osoba pristupa svojoj unutarnjoj konekciji – dobrobiti molitve su neupitne, podjednako u tjelesnom kao i u duhovnom smislu.
Molitva je dostupna svakome, besplatna je i za nju nije potrebno imati neko predznanje ili iskustvo.
Usprkos svakodnevnom ubrzanom tempu materijalnog života, za zdravlje bi bilo važno zastati i odvojiti trenutak za ono nešto “ispod površine”.
Moć molitve nalazi se u svakome od nas i pomoći će nam postići tjelesnu i duhovnu ravnotežu. Samim tim osigurat će nam i zdravlje.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
