Krishnamacharya - životni put velikog učitelja joge |
|
Uravnoteži svoje disanje, budi sretan i poveži svoj um s Bogom koji prebiva u tvom srcu.
Tirumalai Krishnamacharya bio je veliki indijski učitelj joge i ayurvedski iscjelitelj koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Smatra se ocem moderne joge te jednim od najutjecajnijih učitelja 20. st. koji je zaslužan za očuvanje tradicije hatha joge, koja je zapravo proistekla iz drevnih veda.
Iako je prilagodio jogijske asane i učinio ih dostupnima milijunima ljudi diljem svijeta, Sri Krishnamacharya sebi nikad nije pripisivao zasluge.
Smatrao je da je joga dar od više sile te je svoje uspjehe u radu pripisivao isključivo moćima drevnih tekstova i svom učitelju.
Premda su ga mnogi nazivali svojim guruom, on sam sebe nikad nije tako doživljavao.
Iako to mnogi i ne znaju, većina jogijskih praksi potječe od drevnih učenja koja je od zaborava sačuvao upravo Sri Krishnamacharya.
Svoje znanje o jogi, koju je smatrao i duhovnom praksom i metodom liječenja, prenio je na učenike koji su osmislili vlastite stilove joge i stekli golemu popularnost na Zapadu.
No, za razliku od njegovih učenika, koji su kroz jogu stekli slavu, ime Tirumalaija Krishnamacharye, nažalost, rijetko se spominje.
Životni put velikog jogija
Krishnamacharya je studirao sanskrt, vedsku znanost i filozofiju.
Od oca je saznao da je njihova obitelj potekla od cijenjenog gurua Nathamunija, koji je živio u 9. st., pa je očuvanje jogijske prakse i tradicije smatrao svojim životnim pozivom.
Poslije studija zaputio se u podnožje mistične planine Kailash na Himalaji, gdje je upoznao svog budućeg učitelja joge – Rama Mohana Brahmacharija.
Sri Brahmachari, s kojim je proveo više od sedam godina, prenio mu je znanje iz drevnih tekstova „Yoga korunte“, zatim z Patanjalijevih „Yoga sutri“, upoznao ga s tehnikama disanja pranayamom i asanama te s primjenom joge u liječenju raznih zdravstvenih tegoba.
Poslije toga Krishnamacharya je nastavio putovati po Indiji s ciljem da ljude zainteresira za jogu.
Pred mnogima je demonstrirao svoje izvanredne sposobnosti i jogijske moći – siddhije, koje je stekao zahvaljujući višegodišnjoj strogoj duhovnoj i tjelesnoj praksi.
Neki od tih siddhija bili su zaustavljanje otkucaja vlastitog srca, podizanje teškog tereta zubima te izvođenje iznimno teških asana.
Oduševljen njegovim vještinama, bogati maharadža od Mysorea pozvao je Krishnamacharyu da u palači počne voditi školu joge za dječake.
S ovom školom u Mysoreu zapravo je počela povijest moderne joge.
Krishnamacharya je svojim znanjem i jogijskim metodama pomogao maharadži u liječenju dijabetesa od kojeg je bolovao. U to vrijeme, 30-ih godina 20. st., objavio je i svoju poznatu knjigu „Yoga makaranda“.
Poslije zatvaranja škole u Mysoreu Krishnamacharya je jogu nastavio poučavati samo individualno i u terapeutske svrhe.
Do svojih posljednjih dana prakticirao je i primjenjivao znanje iz joge, veda i ayurvede, a svijet je napustio u svojoj stotoj godini.
Slavni učenici
Krishnamacharyni su učenici bili Iyengar i Sri Patthabi Jois, osnivači danas izuzetno popularnih stilova joge – Iyengar i ashtanga joge.
Od ostalih učenika valja spomenuti i Indru Devi, prvu ženu učiteljicu joge koja je uvelike pridonijela popularizaciji joge na Zapadu.
Ona je poučavala velike holivudske zvijezde poput Marylin Monroe.
Učenik koji je direktno nastavio ići njegovim stopama bio je njegov sin T. K. V. Desikachar, kojega je Krishnamacharya nastavio poučavati sve do svoje smrti.
Postignuća Krishnamacharye
1. Sačuvao je drevna učenja od zaborava i modernizirao jogijske tehnike
Krishnamacharya je dugo vremena proučavao drevne tekstove vezane uz jogu, ayurvedu i vedsku znanost.
U zastarjelu jogijsku praksu uveo je određene inovacije te je jogu pretvorio u vještinu koju može prakticirati današnji moderni čovjek.
I dok su u vrijeme njegova rođenja jogu prakticirali samo usamljeni asketi u dalekim i zabačenim planinskim područjima, poslije Krishnamacharye joga je postala vještina dostupna svakom obiteljskom čovjeku.
2. Jogu je prilagođavao pojedincu i primjenjivao je u terapijske svrhe
Potekao iz ayurvedske i vedske tradicije, Krishnamacharya je jogu smatrao oblikom terapije.
Njegova je misija bila služiti zdravlju svakog pojedinca pa je asane prilagođavao svakoj osobi i njezinu zdravstvenom stanju.
Joga i ayurveda, iz kojih je stekao golemo i teoretsko i praktično znanje, bili su njegovi „alati“ u radu s ljudima.
Poznavao je brojne načine kako uz pomoć joge liječiti razna oboljenja: ponekad je prakticirao mantru, ponekad posebno osmišljenu dijetu, ponekad jogijske asane ili pranayamu.
Već je u studentskim danima pomagao osobama koje su bolovale od dijabetesa i drugih tegoba.
Znao je da je svaki pojedinac drukčiji i jedinstven te je smatrao da nisu sve asane namijenjene svakoj osobi. To je pravilo do kraja poštovao.
Joga koja u središtu pažnje ima pojedinca i koja se prakticira kao vrsta terapije naziva se - viniyoga.
Danas se joga uglavnom vježba masovno, u većim grupama, čime se zapravo, smatraju mnogi, izgubio njezin izvorni smisao.
U vrijeme Krishnamacharye jogu su počele vježbati i žene, koje ju dotad nisu prakticirale. Poznato je da je i njegova žena te cijela obitelj bila uključena u jogijsku praksu te su često pod budnim Krishnamacharynim okom demonstrirali asane.
3. U jogu je uveo vinyasu – kombinaciju daha i pokreta
Krishnamacharya je osmislio vinyasu, koja je osnova današnje joge. Vinyasa uključuje spajanje daha i pokreta tijekom izvođenja asana.
To znači da tijekom svakog udaha i izdaha izvodimo određeni pokret – tijelo se ili otvara ili zatvara.
Primjerice, kod udaha se prirodno otvaramo, primjerice podižemo ruke u zrak ili otvaramo prsni koš, a kod izdaha se zatvaramo - takvi su, primjerice, pretkloni.
Spajanjem daha i pokreta te uvođenjem drishtija (usmjeravanja pogleda u jednu točku), Krishnamacharya je jogijsku praksu podigao na razinu meditacije.
Upravo takav karakter meditacije u pokretu ima ashtanga vinyasa joga, koju danas u svijetu prakticira sve veći broj ljudi.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
