by Mirela Golec |
Kako uzgojiti eko papriku |
|
Paprika je u našim krajevima vrlo zastupljena biljka.
Ima plodove raznih oblika i boja.
Možemo je naći veličine malih bobica pa sve do velikih plodova oblika rajčice i roga.
Plodovi mogu biti tamnozeleni, svijetlozeleni, žuti, narančasti i crveni. Mogu imati slatki, poluljuti i ljuti okus.
Ovu korisnu i hranjivu namirnicu u 15. stoljeću u Europu su donijeli Španjolci.
Kasnije se preko Afrike proširila u Tursku, a odatle u Mađarsku.
Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprika.
Paprika - riznica vitamina
Paprika je vrlo hranjiva namirnica.
Sadrži četiri puta više vitamina C od naranče. Njegova količina ovisi o sorti paprike, podneblju u kojem je uzgojena i nekim drugim čimbenicima.
Crvena paprika poznata je po sadržaju vitamina C i beta-karotena, a dobar je izvor i vitamina B6 te vitamina A.
Osim navedenih, u paprici se u manjim količinama nalaze i ostali vitamini. Od minerala najviše ima kalija.
Smrzavanjem paprike dolazi do gubitka kalija, cinka, vitamina C, riboflavina, vitamina B6 i vitamina E.
Kod kiseljenja paprika gubi manji dio vitamina, ali ih još uvijek ostaje dovoljno za podmirenje potreba organizma.
Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 20 kcal na 100 g.
100 g svježe crvene paprike sadrži 92 posto vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana.
Sadnja paprike
Papriku počnite saditi na otvorenom kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15°C, te prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva.
Najbolja temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25 C.
Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35 C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0 C, biljka ugiba.
Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj.
Biljke nakon sadnje u nepovoljnim uvjetima teško se i sporo oporavljaju.
Paprike možete saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju sadite te razdoblju berbe.
Biljke koje se beru kroz kraće vrijeme, sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine.
Prilikom sadnje tlo dobro natopite vodom.
Priprema tla za sadnju
Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim tvarima.
Najbolja su duboka humusna i topla tla, te tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode.
U jesen, dubokim kopanjem na dubinu 30 -35 cm, počinje priprema tla za sadnju paprike. U proljeće, prije sadnje, tlo se usitnjava i poravnava.
Sadnja na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo te kada prestane opasnost od kasnih mrazeva.
U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak između biljaka - 30 cm.
Gnojidba zemljišta prije sadnje ili rasađivanja će doprinijeti većem prinosu. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalija i dušika, te je potrebna pojačana gnojidba tla prije sadnje.
U uzgoju na otvorenom, prihranite papriku 2-3 puta. Prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put prije stvaranja prvih plodova, te zadnji put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja.
Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.).
Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupušnjača.
Izmjenjujte kulture tijekom određenog perioda kako se ne bi smanjio urod paprike. Monokultura kod uzgoja paprike nije preporučljiva.
Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti.
Bolesti paprike
Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati.
Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav.
Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32°C. Preporučuje se preventivno prskanje nasada prirodnim sredstvima protiv zaraze kada se temperatura popne iznad 32°C.
Osim pepelnice, tijekom vegetacije, papriku napada još nekoliko gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata.
Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu.
Štete se javljaju nakon zalijevanja, kada se zaraza počne širiti tlom. Na takav način možete zaraziti vrlo velik broj biljaka. Štete su tada najveće.
Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.
U drugoj polovini srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće.
Do venuća biljaka paprike dolazi tijekom noći, nakon obilnog zalijevanja.
Zaraza se pojavi naglo – manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene.
Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova.
Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove.
Razvoju gljivica pogoduje visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla.
No, najopasnija bolest paprike je bakterijska krastavost plodova.
Javlja se potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zraka u rasponu od 24 do 30 °C.
Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege nepravilnog oblika, koje se s vremenom povećavaju i postaju uglate, obrubljene žućkastim rubom.
Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista.
Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju.
Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje, oko kojih tkivo ploda puca.
Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrni.
Prevencija i liječenje bolesti paprike
Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja.
Hranite papriku organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom. Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove.
Ne zaboravite posaditi vašu papriku zajedno s kompatibilnim biljkama. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja.
Redovno špricajte papriku prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika - pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka (više o tome kako pripremiti takva sredstva pročitajte ovdje).
Zaražene biljke uklonite i spalite, nemojte ih odlagati u kompostište.
Uzimanje sjemena paprike
Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedožućkaste boje.
Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm, a debljina 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki.
Sjeme uz povoljne uvjete čuvanja može zadržati klijavost i do 5 godina.
Za dobivanje sjemena koristite zrele plodove crvene, narančaste ili tamnožute boje.
Za sjeme ostavite potpuno razvijene plodove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu, sa zdravih biljaka.
Sjeme ćete najlakše izdvojiti iz svježih plodova. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena iskoristite za jelo.
Izvađeno sjeme prosušite u tankom sloju. Rasprostrite ga na lako upijajući papir ili pamučnu tkaninu te odložite na suho, prozračno i sjenovito mjesto.
Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je spremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu.
Berba i čuvanje
Prve plodove paprike možete ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. Za vrijeme branja plodova vodite računa da ne oštetite biljku.
Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje.
Papriku berite tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo pljesnive i trunu.
Papriku je najbolje brati škarama.
Ubranu papriku nikad ne držite duže od sat vremena na suncu.
Svježe paprike možete čuvati u hladnjaku do 5 dana. Možete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju.
Papriku možete i osušiti. Izrežite papriku na rezance ili kolutiće, očistite od sjemena pa stavite u kipuću vodu na 10 minuta.
Ocijedite i stavite na sušenje. Trebat će vam nešto više topline nego kod ostalog povrća. Kada je paprika dovoljno suha, sameljite je da je usitnite.
Ljekovitost paprike
Osim što je hranjiva namirnica, paprika ima i određena ljekovita svojstva koja se ne smiju zanemariti.
Paprika je korisna kod ateroskleroze jer njezin sastojak citrin utječe na propustljivost kapilara i čini ih elastičnima.
Potiče lučenje probavnih sokova te tako otvara apetit i poboljšava probavu.
Paprika sadrži oko 20 spojeva iz grupe karotenoida, koji su prirodni antioksidansi i imaju važnu ulogu u zaštiti zdravlja jer štite od utjecaja slobodnih radikala.
No, najvažniji je alkaloid kapsaicin koji je veoma ljutog okusa. Najviše ga ima u ljutim paprikama, unutarnjem dijelu ploda, oko sjemenki.
Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta.
Prema istraživanima, kapsaicin...
- djeluje antiupalno
- sprečava bol
- poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava
- sprečava mnoge vrste raka
- poboljšava probavu
- pomaže mršavljenju
- štiti od želučanih bolesti
- pomaže kod dijabetesa tipa 2
Zaista isplati se pokušati s eko uzgojem ove čudesne namirnice!
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
.jpg)
