Antikapitalist
Vortex antena
Vortex antena je dvodimenzionalna pločica pomoću koje je moguće usaditi „memoriju“ vodi, tako da se iskoristi energija i potpuna informacija koju sadrži Sunce, zvijezda koja je upravljala razvojem i pravcem cijele evolucije života na Zemlji. Istraživanja dr Jacquesa Benvenista pokazala su da voda prenosi informacije koje su životno važne i djeluje na tjelesne procese, dok je Masaru Emoto na još zorniji način pokazao da će ovaj medij života reagirati i na složene ljudske emocije. Načini su usađivanja memorije u vodu različiti, a jedan je od najboljih uporaba ovih struktura koje je u njihovoj prvobitnoj formi testirao stanfordski doktorand dr Chris Duffield. Dodavanjem izvornoj formi simbola koji imaju osobito snažan utjecaj na kolektivnu svijest postigli smo efikasnost vortex antene čije je prianjanje uz tijelo pokazivalo dramatičan skok energije u akupunkturnim meridijanima, čak i u ljudi čija je fizička konidicija besprijekorna.
Najbolji je primjer za to Mirko Filipović - Cro Cop, a antena je testirana na još 300 drugih osoba.
Sunce
Još je značajnije djelovanje antene primjećeno kada je izvorska voda izložena Suncu u razdoblju od više od sat vremena, u staklenoj posudi koja se nalazila na vortex anteni. Pokazalo se da je moguće da ovako tretirana voda utječe na vodu u ljudskom organizmu, a stvorena su četiri osnovna tipa antene: za blokadu štetnih geomagnetskih zračenja, za uklanjanje štetnih vibracija iz pitke vode, za prevladavanje teških životnih situacija na mentalnoj razini, te za podizanje energije u akupunkturnim kanalima a tako i pomoć kod raznih organskih poremećaja.
Još je dr Marcel Vogel vidio na djelu moć solarizirane vode koja je jedina mogla pomoći osobama koje su preživjele teške infarkte, a dodatna informacija iz arsenala simbola arhetipske vrijednosti daje ovoj metodfi dodoatnu moć. No, jedini način da saznate granice moći vortex antene jest da je isprobate sami.
Antena Libra služi za uravnoteživanje akupunkutrnih merdijana
Antena Victoria služi poboljšanje psihofizičkih mogućnosti.
Protecta služi za zaštitu od negativnih zračenja. Može se staviti i na mjesto gdje
se nalazi negativno zračenje (Hartmanov čvor i sl.)
Tajna savršenog zdravlja?
Voda što život znači
Voda je najvažniji faktor u nastajanju života. Čak je 80% zemljine površine pokriveno vodom, a naše je tijelo sadrži još više - 90%. Dakle, sav je život nastao i održava se u vodi. Čovjek bez vode može živjeti svega 72 sata, ali, nažalost, posljednji podaci pokazuju da je svega 1% pitke vode na Zemlji ispravno i potpuno neškodljivo za čovjeka. Posljednjih se godina obnovilo vjerovanje da voda posjeduje moći koje nadilaze ono što možemo zaključiti iz njene kemijske strukture. Ona, kako vjeruju mnogi istraživači, ima stanovitu moć memorije. Disciplina koje se bavi dokazivanjem ove tvrdnje zove se digitalna biologija, a njen je tvorac Dr. Jacques Benveniste. Ako se ova teza pokaže točnom, mnoge važeće znanstvene teorije bi mogle doživjeti znatne revizije.
Dipl. inž. Ivo Košak kaže: “Molekule vode, pored ulaženja u složene molekularne asocijacije (cluster), mogu oscilirati u devet slobodnih pravaca. To znači da jedna jedina molekula vode može zauzeti 9! ili jednu od 362880 binarnih informacija! S jednim tucetom molekula vode,
moguće je, prema tome, dobiti broj informacija koje bi trebalo ispisati na tridesetak tisuća stranica A4 formata. Danas još nitko ne zna što predstavlja samo jedna jedina scena u igri vodene memorije. A taj je scenarij još zamršeniji ako oscilacije ne shvatimo kao monotono, jednofazno njihanje, nego kao Fourierov niz….”.
Neobjašnjiva ozdravljenja
Već se postavlja pitanje kako objasniti čudesna svojstva vode na mjestima poput Lourdesa, čiji su izvori iscjeliti tisuće neizlječivih bolesnika, a 65 je tih iscjeljenja kao čudo priznao i sam Vatikan. Ovakva ozdravljenja izazvana običnom vodom ne nalazimo samo u svetištima. Izvori vode u Tlacoteu u Meksiku mjesto su hodočašća preko deset tisuća ljudi dnevno, koji tamo znaju čekati i 48 sati, kako bi sa čudesnog izvora uzeli desetak litara vode o kojoj kruže gotovo nevjerojatne priče. Iz povijesti su poznate legende o izvorima mladosti, poput onog plemena Irokeza na Floridi, norveškog Junkertala (doline mladosti), ali i naroda Hunza u pakistanskim planinama. Svojedobno je svjetsku senzaciju izazvala bosanska kladanjska voda, koja se u malim bocama prodavala čak i u Hong Kongu. Legenda je govorila kako se kod Kladnja zaustavio neki turski plemić, iscrpljen i bolestan. Kada su svi očekivali da će starac umrijeti, on se, pijući kladanjsku vodu, sasvim oporavio. Kako se čini iz brojnih anegdotskih dokaza, ovakove čudesne vode, čiji kemijski sastojci ne pokazuju ništa neobično, mogu izliječiti razne oblike raka, leukemije, teških degenerativnih oboljenja, reumatski artritis, plućne i mnoge druge bolesti, a mogu katkada regulirati metabolizam i smanjiti pretjeranu tjelesnu težinu čak za nekoliko desetaka kilograma.
Zanimljivo je da je nekoliko izvora životne vode, uz onaj ranije spomenuti iz Tlacotea, otkriveno tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Za vrijeme kopanja temelja jedne kuće u indijskom selu Narayana (prema nekima, Nadana), koje se nalazi 150 km sjeverno od Delhija, nađen je izvor vode neobičnih svojstava, koja su otkrivena slučajno. Kada je neki radnik ozbiljno ozlijedio oko, svega nekoliko kapi vode iz izvora gotovo je trenutno iscijedilo tešku povredu. Od tada u selo naviru tisuće ljudi, vjerujući da ova voda ima moć boga Šive. Navodno su zabilježena mnoga neobjašnjiva izlječenja, uprkos tome što kemijska analiza vode nije pokazala ništa neobično.
U Nordenauu, koji se nalazi u njemačkoj pokrajini Schmalenburg, u napuštenom je rudniku škriljaca otkriven izvor vode za koju čak i mnogi njemački liječnici tvrde da ima fantastična svojstva. Novinar Guido Brandenburg također je uvjeren u to, ne samo zato što je sreo osobe kojima se unutar rudnika normalizirao krvni tlak, te neke kojima su izliječene teške bolesti očiju. Nakon pijenja dva decilitra ove vode, osjetio je elektricitet koji mu je prostrujio po čitavom tijelu, do vršaka prstiju na rukama. Vlasnik rudnika, Theo Tommes, namjernicima spominje mnoga izlječenja od malignih bolesti, a vodu iz Nordenaua su davali i žrtvama černobilske katastrofe. U Kini je nedavno senzaciju izazvao bračni par u ranim osamdesetima. Starci su igrom slučaja u svome dvorištu iskopali bunar u kojem se skuplja voda od koje im je ponovo narasla bujna kosa! Kineski znanstvenici pokušavaju proniknuti u tajnu ove vode iz unutrašnjosti Kine, ali se izvan njihove zemlje za sada o tim istraživanjima zna vrlo malo. Južnoaustralsko mjestašce Yankallila postalo je poznato diljem svijeta kada se u lokalnoj anglikanskoj crkvi počela ukazivati Gospa. Stanoviti je Benjamin Creme upozorio da je fenomen povezan sa podzemnim tokom vode na dubini od dva metra, koji teče točno ispod crkve. Voda je izuzetno ljekovita, upozorio je. I doista, iskopavanja su pokazala da je bio u pravu i od tada se redaju svjedočanstva o ozdravljenjima koje hodočasnici pripisuju ovoj vodi.
Tajanstvena životna energija
Wilhelm Reich je govorio o energiji koja život znači, a nazvao ju je orgonskom energijom. Opisao je njena svojstva i iako njegova tumačenja znanost nije htjela prihvatiti, zaredali su opisi neobjašnjivih ozdravljenja osoba koje su svakodnevno sjedile u specijalnim orgonskim kutijama čije su stranice, naizmjenično, sadržavale slojeve vodiča i izolatora. Po svjedočenjima nekih, u zraku se unutar tih kutija mogla vidjeti plavičasta magla. Voda je bila jedan od glavnih medija koji je upijao orgonsku energiju iz prirode, a postojali su osobiti uvjeti pod kojima ju je mogla zadržati. Reich je umro u zatvoru, 1957. godine, no broj se istraživača koji su vjerovali da orgonska energija predstavlja tajnu života nije smanjivao.
Ma koliko oficijelna znanost odmahivala glavom, kada su u pitanju ove životne energije, zapanjuje činjenica da u čak 85 raznih tradicija, zemalja i vremena bilježimo razne nazive za tip energije koja se na ovaj ili onaj način smatra osnovom života. Mesmer ju je zvao animalnim magnetizmom, Reichenbach od-om, Francis Nixon arealoha, Dr. Oscar Brunler biokozmičkom energijom, Rudolf Steiner biodinamičkim eterom, ruski istraživači bioplazmom, a češki biotroničkom energijom. T. Galen Hieronymus je zove eloptičkom energijom, A.I. Veinik kronalnim poljem, Aristotel eterom, Dreisch entelehijom, dok na nju vjerojatno misli i Henri Bergson, kada govori o elan vital. Sir Oliver Lodge koristi izraz Gpolje, u Indiji neki misle da se čudesna životna energija krije iza naziva akaša, u Egiptu ka, Kini či, Japanu ki, Vijetnamu tinh, a na Sumatri tondi.
Imena koja se javljaju tijekom stoljeća, a pod koja možemo svrstati ovu tajanstvenu energiju su i etericitet, fluroplastična energija, bioenergija, kozmoelekrična energija, vitalni fluid alkemičara, energija prostora, vril, Z-emanacija, logoitalna plazma, prana, numen, pneuma, univerzalna životna sila, vivis naturalis, mana, živčani eter, mumia Paracelsusa, mitogenetička emanacija, te mnoga druga. Vrlo je zanimljiva činjenica da su termini za vjerojatno istu fundamentalnu silu u prirodi poznati i kod sjevernoameričkih Indijanaca i to davno prije no što su oni imali ikakva dodira sa Europljanima. Apači je nazivaju dige, Navajo digin, Algonquini manitou, Vrane makspe, Irokezi orenda, Sioux wakan, a Omaha wakonda. Izraze kojima bismo mogli tumačiti ideju o postojanju životne sile u smislu u kojem govorimo ovdje nalazimo u Africi (mungo, kia) i Indoneziji (kerei).
Rosa skupljena na ljekovitim biljkama, posebice u noći punog mjeseca, ima iste karakteristike kao i sama biljka, vjerovanje je starih alkemičara, ali i princip na kojemu je velški liječnik Richard Bach razradio svoje danas svjetski poznate kapi. Riječ je, kako to kaže, o prirodnim vibracijama koje su neka vrsta potpisa svakog biljnog organizma. U prilog sposobnosti vode da upija životnu silu, najčešće se navodi pokus sa punoglavcima koje su stavili u vodu načinjenu direktnim spajanjem vodika i kisika. Stavljeni u tu vodu, punoglavci su ubrzo uginuli. Nije pomoglo ni uvođenje kisika u tu vodu, ali je pomoglo izlaganje te vode Suncu u razdoblju od 30 dana. Nakon toga, punoglavci su se u vodi razvili do žaba. A, poznata je i solarizirana voda, obična izvorska voda izložena Suncu nekoliko sati, za koju tvrde da može pomoći kod mnogih bolesti, čak i osobama koje su pretrpjele srčani infarkt.
Zanimljivo je kako Miroslav Marković u svojoj knjizi Čuda i misteriji vode i vjere dokazuje da je voda sasvim jedinstven spoj, gotovo izuzetak u cijeloj Prirodi: “...Vodikovi spojevi nazivaju se hidridima. Svi hidridi elemenata iste grupe periodičnog sistema elemenata imaju karakteristike koje podliježu vrlo preciznim zakonitostima. Ovo se može reći i za hidride elemenata šeste grupe, kamo spada kisik. A hidrid kisika je - voda.
Ostali elementi šeste grupe također grade elemente čije su molekule po sastavu identične s molekulom vode: hidrid sumpora - H2S, hidrid selena - H2Se, hidrid telure - H2Te, hidrid polonija - H2Po itd. Kod svih hidrida uočava se stroga zakonitost promjene osobina na osnovu koje bi se, recimo, mogla predvidjeti točka tališta nekog od njih prije no što se izmjeri, samo na osnovu poznavanja točke tališta ostalih. U taj red jedino se ne uklapa voda. Kada bi se voda držala to reda, koji važi za sve ostale hidride, morala bi se smrzavati čitavih 100 stupnjeva ispod nule, a da kipi već na 80 stupnjeva ispod nule! Na sobnoj temperaturi svaka bi kap bila vruća para. Ovo znači da na našem planetu život ne bi uopće bio moguć kada bi se voda ponašala onako kako treba…”.
Moć spirale
Ono što treba napomenuti jest da opisi svojstava te sile u raznim kulturama nisu identični, da ima shvaćanja u rasponu od onoga da se radi o inteligentnoj sili koja izvire iz kolektivne ili osobne svijesti, pa do tvrdnji da je u pitanju čisto fizikalna energija čije je posljedice moguće izmjeriti znanstvenim instrumentarijem. Dok su prvu verziju više zastupali istočnjaci, važan preokret u smjeru konkretna korištenja sile ugrađene u prirodne zakone u ovome je stoljeću načinio austrijski šumar Viktor Schauberger, koji je godinama promatrao ponašanje vode u gorskim potocima i situacijama gdje je voda slijedila svoj prirodni tijek. Zaključio je da će voda uvijek nastojati pronaći put kojime će postići optimalni učinak, kao da sadrži neku vrstu primitivne inteligencije. Promatrao je i kretanje zmija u vodi i zaključio da je ono najčešće vijuganje, a nerijetko su i rogovi nekih životinja nalik spiralama. Spirale su ugrađene u principe izgradnje školjaka, spiralno se kreću tzv. morske pijavice, kao i vjetrovi najrazornije snage. Kada voda napušta neki prostor, uvijek će to nastojati učiniti najkraćim putem, tako da će se vrtložiti, što je također oblik spirale u kretanju. Konačno, oblik spirale nalazimo na svakom koraku i on je u osnovi svih životnih procesa, što najbolje ilustrira činjenica da i DNK ima spiralni oblik.
Išao je i korak dalje i ustvrdio da voda koju se nastoji tjerati kroz prostore koji ne odgovaraju njenoj prirodi zapravo gubi svoju pravu prirodnu, životnu energiju i, kako su to neki kasnije nastojali dokazati, time i svoju vitalno važnu biološku funkciju. Ovakve će špekulacije kasnije dovesti do pojmova mrtve i žive vode, a neki će istraživači kao važan faktor kod toga uvesti i pH vrijednosti, dakle kiselost vode. Nedavno se pojavila tvrdnja da se i krv u našim žilama ne kreće pravocrtno, već ima spiralnu putanju, što bi trebalo pokazati da se sve tekućine u prirodi, kada to mogu, spontano ponašaju prema principima o kojima je govorio Schauberger. Javiti će se i disciplina zvana radionika koja će tvrditi da može u vodu usaditi memoriju kakvu želi, što bi značilo da voda može biti nosilac vibracija nekog antibiotika i posljedično djelovati kao sam antibiotik. Rusi su za to koristili rotacione magnete (torziona polja) i filtere od određenih supstanci, vjerujući da će na taj način obrađena voda zapamtiti kako djeluje originalna supstanca. Međutim, uprkos velikom entuzijazmu, do danas nitko nije čvrsto dokazao da ova tehnologija doista djeluje kada je u pitanju liječenje ljudi i životinja. Zanimljivo je da je jedna grupa istraživača iz Kazakhstana koristila filter ispunjen čistim alkoholom, a osam od deset osoba koje su nakon djelovanja torzionog polja na čistu vodu tu vodu popila, pokazivala jasne znakove pijanstva!
Kao podvarijanta radionike javlja se božanska voda, obična voda nad kojom se recitiraju svete mantre ili se satima moli kako bi poprimile nadnaravna svojstva i tako pomogle bolesnicima. Blagoslivljanje vode od strane svećenika katkada se tumači kao magnetski pas koji njegova ruka načini iznad vode i time je učini ljekovitom. Čak su neka mjerenja pokazala da u takvoj vodi doista dolazi do nekih promjena. Primjerice, takva voda katkada ni nakon više mjeseci stajanja ne gubi prvobitnu svježinu. Tehnikom zamrzavanja vode u jednoj tisućinki sekunde Japanac Masaru Emoto je zapanjio svijet. Ne zbog same metode, već tvrdnje da su nastali kristali dokaz kako voda razumije što joj se govori! Tako je prljava voda sa japanskih brana davala ružne nesimetrične kristale, kao i voda kojoj su se govorile ružne riječi poput ubiti ću te, budalo i slično, bez obzira na kojem su jeziku riječi izgovarane. Nezgrapni su kristali nastali i nakon sviranja heavy metal glazba, dok je voda pokazivala više sklonosti prema glazbi Bacha, Mozarta i Chopina i glazbi iz filma Sedam godina u Tibetu. Nije joj se dopalo ime Hitlera, ali je prvobitno zagađena voda s brane nakon noći provedene u posudi sa natpisom hvala drugog jutra dala izuzetno lijepe i pravilne kristale! Posebno šokira činjenica da je voda nakon naglog zamrzavanja poslije molitve sedam božica sreće kristalizirala u obliku rijetkih sedmerostranih kristala! Vodu se često podvrgava ekstremnim fizikalnim uvjetima, kako bi se dobila tzv. mikronizirana voda, koja navodno prodire u najudaljenije kutke organizma i pravi je eliksir. Neki eksperimenti se čine obećavajućima, ali ne toliko da bi takva voda postala lijek poput one lourdske ili iz Tlacotea. A, ono što se zapravo pokušava, svjesno ili nesvjesno, jest dobiti vodu koja će svojim fizikalnim karakteristikama biti što više nalik na one iz rijetkih čudesnih izvora diljem svijeta.
Zagađena voda Ubit ću te
Budalo Heavy Metal glazba
Bachova glazba Mozartova simfonija
Chopinova pjesma Glazba iz filma Sedam godina u Tibetu
Nakon hvala Molitva sedam božica
Tajna tibetanskih lama
Prema shvaćanju nekih, proces starenja vezan je uz količinu teške vode, D2O, koju unosimo u organizam. Obzirom da na svakih 6000 molekula dolazi jedna molekula teške vode, postupno se ona u našem organizmu nagomilava, mijenjajući njegovu fleksibilnost, a to bi trebao, po ovoj teoriji, biti glavni faktor starenja ljudi. Razvijen je jednostavan sustav uklanjanja teške vode iz pitke, zasnovan na primitivnoj tehnologiji tibetanskih lama, koji su na neki način znali kako na ovaj način produljiti svoj životni vijek, katkada i više decenija. Ispitivanja su pokazala da planinski led ionako sadrži 20 puta manje teške vode nego rijeke i jezera. Inicijalni pokusi na laboratorijskim životinjama pokazuju da se njihov životni vijek doista može produljiti, izbjegne li se unošenje teške vode u tijelo. Po svemu sudeći, Tibetanci su bili svjesni i vrijednosti mliječnobijele vode iz gorskih potoka, poznate kod Hunza pod imenom glacijalnog mlijeka. Kasnije će istraživanja pokazati da takova voda sadrži tzv. koloidalne minerale.
Na Zapadu su koloidalni minerali došli u modu otkrićem žućkaste vode nađene na dnu starog, napuštenog rudnika zlata, nedaleko North Logana u saveznoj državi Utah. Tajnu su ljekovite otopine članovi indijanskog plemena Piute odali jednom traperu koji se 1925. godine odlučio skrasiti u ovoj zabiti, iskapajući pomalo preostalo zlato. Voda je sadržavala čak 84 minerala u koloidalnom stanju, koje se smatra presudnim za funkcioniranje organizma. Navodno uslijed industrijalizacije, svi ti minerali više ne dospijevaju u našu hranu prirodnim putem, kao u vremenima kada su ih u zemljište vraćali poplave i veliki šumski požari. Kronični nedostatak ovih minerala izaziva ubrzano starenje krvožilja u životinja i čovjeka, što je dokazivao jedan veterinar, nakon što je načinio autopsiju tri tisuće divljih i domaćih životinja za koje se smatralo da se hrane normalno i prirodno. Tvrdi se da ljudi jedu daleko više no što je to normalno zato da bi količinom uzete hrane nadoknadili ove rijetke koloidalne minerale koji im kronično u organizmu nedostaju.
Zgodan je pokušaj da se dokaže da je kvaliteta raslinja koje su jele životinje u prethistorijsko vrijeme bila znatno bolja, odnosno sadržavala je potrebne količine koloidalnih minerala. Brahiosaurus, dinosaur težine 30 tona, nije imao gubicu veću od magareće. Ako današnji slon težak tri tone treba dnevno jesti 4 do 6 sati, onda je brahiosaurus, sa svojih 30 tona trebao neprekidno jesti 40 sati dnevno, što je, dakako, nemoguće! Budući da nije izumro od gladi, nudi se teorija da je hrana tog biljoždera bila kvalitetnija. Odnosno, bogatija esencijalno važnim mineralima o kojima je riječ. Ovi, esencijalni minerali, koji su kroz godine isprani iz humusa kažu da su toliko rijetki da bi, da bi se dobilo svega nekoliko miligrama istih, morali pojesti cak 200 kg svježe hrane dnevno. Izlaz se nudi iskapanjima slojeva iz geološkog razdoblja Jure, jer tada nije bilo problema s nekima od rijetkih elemenata koji kronično nedostaju čovječjem tijelu danas. Njihovo prevođenje u koloidalno stanje navodno bi dalo još jedno sredstvo u prevenciji od raznih bolesti.
M-voda
Najuzbudljivije je istraživanje svakako ono koje tvrdi da u vodi, posebice morskoj, postoje elementi koji su za analitičke metode koje koristi moderna kemija - gotovo nevidljivi. Radi se o tzv. orbitalno rearanžiranim monoatomarnim elementima, česticama kobalta, nikla, bakra, rutenija, rodija, paladija, srebra, osmija, iridija, platine i zlata u izuzetno niskim koncentracijama, ali posve novih fizikalnih svojstava. U Americi se istraživanjem ovih čestica bavi više odvojenih grupa, a jedan institut u Finskoj pokušava pronaći teoretski model kojime bi se postojanje ovih elemenata objasnilo. Kako su elementi u spomenutu stanju kemijski inertni i ne reagiraju s okolinom, razvile su se teorije o tome da su kao takvi i supervodljivi u biološkim sustavima. Obzirom da prema nekim modelima, mikrotubuli, najsićušniji dijelovi živčevlja sadrže svega tri sloja vode, postavljena je teza da bi ti elementi, kada bi prodrli u te tanašne strukture, mogli iste učiniti supervodljivima. U igru se uvode složeni koncepti poput Einstein - Boseovih kondenzata i vodi se beskonačna polemika o tome koje bi fantastične posljedice nastupile kada bi isti nastali u najtanjim nitima naših živaca, pri sobnoj temperaturi.
Alternativci su vec uskočili s pričom da bi to moglo značiti da prostiranje svijesti ne bi nužno bilo ograničeno našim živčanim sustavom. Prema njima, još je važnije da ove čestice koje bi trebale predstavljati bitan dio onog što se nekada obuhvaćalo samo rječju životna energija imaju svojstva koja im omogućavaju da prodru u najfinije tjelesne strukture i korigiraju njihovo funkcioniranje ako je ono poremećeno. Ide se i dalje, s tvrdnjom da se isti elementi mogu poslagati duž energetskih kanalića koje Indijci zovu nadijima, a kod Kineza je riječ o akupunkturnim kanalima kojima struji vitalna energija či. Kada bi samo mala količina takvih elemenata doista proizvela ovakav učinak, ne bi bilo prepreke normalnom funkcioniranju cijelog sustava akupunkturnih kanala, kao ni odlaženju vitalne energije na mjesta gdje je u tijelu najpotrebnija. Utopija koja se zove savršeno zdravlje bila bi, kako kažu, na dohvat ruke. I to uz pomoć vode podvrgnute jednostavnom postupku koncentriranja monoatomarnih elemenata. Mnogi misle da su ti elementi zapravo tumačenje za fantastična iscjeljujuća svojstva vode iz izvora mladosti, na kojima se priroda pobrinula da se oni na tom mjestu nadu upravo u potrebnoj količini.
Zgodna je priča ruskog entomologa Grebenikova koji je vjerovao da u krilcima nekih kukaca postoji atipična supstanca koja se odbija od magnetskih polja, a tvrdio je da je jednu takovu vrstu otkrio u špiljama Sibira. Legenda govori da je uz pomoć neobične tvari konstruirao platformu koja je mogla lebdjeti. Postoje i fotografije kojima je Grebenikov to pokušao dokazati, a opisivao je kontakte sa drugim stvarnostima, čak entitetima iz budućnosti. Bliže realnosti je njegova tvrdnja da je i jedan relativno čest nametnik u stanju proizvesti antigravitacijski efekt. Bathyplectes anurus je dosta uobičajen kukac čija larva može odskakati od podloge a da za to ne postoji sasvim jasno tumačenje. Poklonici neobičnih sastojaka vode tumače da je riječ o malim količinama supstanci koje, kao što smo već rekli, nalazimo i u vodi, u jako razrijeđenu obliku. Zgušnjavanjem tih sastojaka, kako tvrde, možemo proizvesti Kamen filozofa, eliksir mladosti.
U najnovije vrijeme ugledni znanstveni časopis Nature bilježi vrlo uzbudljiva otkrića austrijskog fizičara Dr Rudolfa Grimma. Po svemu sudeći, ovaj je istraživač proizveo agregat molekula od atoma litija koji bi mogao pokazati supervodljivost na sobnoj temperaturi, a to je ne samo nešto što neodoljivo podsjeća na ono za čime tragaju poklonici supervode, već i ono što nazivaju Sv. Graalom moderne fizike - fermionskim kondenzatom. Mitu o supervodi pogodovale su i fotografije koje je snimio jedan istraživač iz Michigena, koji je odmah nakon zalijevanja jedne vrste kaktusa M-vodom snimio čudnovat efekt na mesnatom listu iz kojeg se čini da zrači svjetlo.
U korist tvrdnji o biološkoj moći ovih još nedovoljno dokazanih sastojaka vode često se navode ilustracije oraha izraslih nakon što je drvo zalijevano M-vodom, a koji u usporedbi sa standardnima doista pokazuju divovske dimenzije. Na granici fantastike su snimke zubiju koji su se, navodno, obnovili nakon pucanja! Dakako, isključivo primjenom ove čudesne vode.
Ima bezbroj paranormalnih tumačenja prema kojima bi poslagavanje u kanaliće na nematerijalnim tijelima oko fizičkog ovih supervodljivih čestica, omogućilo podizanje sile kundalini do najviše energetske čakre - bez otpora. Bilo bi to trenutno prosvjetljenje! Dakako, u nešto je takvo teško vjerovati, uz sva proročanstva o bijelom zlatu budućnosti koje će omogućiti da san alkemičara postane stvarnost. I savršeno je zdravlje još daleko, kao i definitivan dokaz ove teorije. Ipak, sve je više onih koji se slažu da ovako obogaćena voda može poslužiti u održanju zdravlja, unoseći dodatnu biološku energiju u tijelo koje neizbježno stari. Da tu nečega ima pokazuju sve brojnija svjedočanstva ljudi koji su pili vodu podvrgnutu jednostavnim i bezopasnim fizikalnim postupcima čiji kemijski sastav nije pokazao ništa što bi moglo naštetiti ljudskom, životinjskom ili biljnom organizmu.
Voda
Japanski naučnik, Masaru Emoto, nedavno je sproveo opsežno istraživanje na temu kako se voda ponaša kad se izloži različitim spoljnjim uticajima, kao npr. rečima, muzici, mislima, pa i molitvi.
Rezultati do kojih je došao mogu iznenaditi samo one koji nisu imali priliku da dođu u kontakt sa radovima Viktora Šaubergera, čuvenog austrijskog naučnika, koji je još 20-tih godina prošloga veka tvrdio da se voda ponaša kao živo biće tj. da ima svoj život i smrt, i da ako sa njom nepravilno postupamo, ona može da se “razboli,” i prenese svoje “bolesno” stanje na sve druge organizme, biljke, životinje i ljude.
Na ovoj fotografiji vidimo jedan uzorak zamrznute vode uzete iz veštaćkog jezera, Fuđivara, u Japanu. Kako vidimo, struktura ove vode je tamna i amorfna bez formiranja kristala.
Masaru Emoto je uzeo nekoliko hiljada uzoraka vode iz izvora, reka i jezera, zatim ih zamrzavao i posmatrao ledene kristale pod mikroskopom. Primetio je da potpuno čista, prirodna voda koja potiče iz planinskih potoka ili izvora, formira perfektne heksagonalne kristalne oblike neobične lepote, dok su kristali koji potiču iz zagađenih ili stajaćih voda - nepravilni i deformisani.
Posle uzimanja ovog prvog uzorka, sveštenik iz lokalnog hrama, Kato Hoki, održao je jednočasovnu molitvu pored istog jezera.
Posle molitve uzet je drugi uzorak vode, zamrznut - pa fotografisan. Ovde vidimo da je voda sada formirala perfektnu šestougaonu kristalnu strukturu.
Ovde vidimo heptagon (sedmougaoni kristal) za kojeg Masaru Emoto kaže da je dobijen iz istog uzorka vode i da takav kristal nikada pre, u toku više od 10 000 izvedenih eksperimenata - nije video.
Ovo je fotografija destilovane vode.
Razni uzorci destilovane vode su formirali raznovrsne oblike ali ni jedan nije pokazao kristalnu strukturu.
Kada je Masaru Emoto kasnije takvu vodu izlagao klasičnoj muzici, voda je počela da formira pravilne kristale, po kojima se čak moglo znati da li joj se određena kompozicija “sviđa”, ili ne. Tako recimo nakon “slušanja” Baha, kristali koje je ta voda formirala bili su skoro perfekne strukture.
Voda je odgovorila ovakvim kristalima na Mocartovu 40-tu Simfoniju
Posle pjesme Elvisa Prislija ‘‘Heartbreak Hotel’’ voda formira kristale koji su napuknuti ili izgledali kao slomljeni, po sredini
Destilovana voda je čak formirala vrlo lepe kristale i ako joj se reklo - hvala, ili uputio bilo kakav znak pažnje ili ljubavi.
Ako bi se na flašici sa uzorkom vode napisalo: Adolf Hitler, ili ako bi se taj uzorak izložio muzici tipa tehno ili heavi metal, a isto tako kad bi joj se uputila neka pogrdna reč - voda bi odgovarala ovakvim tipom amorfnih struktura, bez formiranja kristala.
Poruka je jasna, u svakom slučaju, čini se da njoj ta vrsta vibracija nikako ne odgovara.
Još jedna od neverovatnih reakcija primećena je nakon što se u čašu vode doda samo jedna kap aromatičnog ulja bilo koje biljke. Ledeni kristali posmatrani kasnije pod mikroskopom imaju oblik cveta te iste biljke. Na ovoj fotografiji vidimo slučaj kada su u vodu stavili kap arome kamilice.
Tako, ako vodi dodamo samo malo ekstrakta neke prirodne lekovite materije ili biljke, ona zadržava i oponaša njihovo lekovito svojstvo, čak ako se i nebrojeno puta razredi, njena kristalna svojstva ostaju nepromenjena!?!
Na ovim slikama vidimo kristale vode posle dodatka ekstrakta biljke “mačja kandža” (Kurakura) koja se koristi u Južnoj Americi za pojačanje imuniteta, kao i nakon dodatka imunoloških faktora iz kozjeg mleka.
(Slične kristale voda formira i nakon izlaganja frekvencijama od npr. 528, 639 ... Hz i čini se da ima veoma lekovito dejstvo na ljudski organizam)
Život vode
Voda je akumulator i transformator svih energija koje potiču na zemlji i u svemiru, i baza života na našoj planeti.
Kada padne na zemlju u obliku kiše, ponaša se kao dete koje je upravo došlo na svet. Potpuno je čista i ne sadrži nikakve strane minerale i elemente.
Na svom putu kroz zemlju ona absorbuje sve na što naiđe, dok se na kraju ne pojavi kao “zrela osoba” na nekom svom vrelu, i onda nastavi svoj životni tok u obliku potoka, reka i jezera, ulazeći usput u interakciju sa svim životnim procesima na zemlji.
Kao mlada, tek došla na svijet, ona je nepogodna za piće, jer i na svom putu kroz probavni trakt čoveka ona skuplja minerale iz njegovog organizma koji su joj potrebni za “rast” tako da npr. destilovana voda, nakon duže upotrebe, može da prouzrokuje ozbiljne probavne smetnje.
(Prema nalazima Keneta S. Dejvisa i Džona A. Deja, prirodna izvorska voda se sastoji od 18 različitih molekularnih jedinjenja i 15 raznovrsnih jona, što ukupno čini 33 komponente. Destilovana voda i “kišnica”, za razliku od izvorske vode, ne sadrže te elemente. To bi značilo da je prirodna voda nešto mnogo više nego “H2O” - tj. jedinjenje 2 atoma vodonika sa jednim atomom kiseonika.)
Tako, kao i dete, ona u početku samo uzima a ništa ne daje, međutim, kad odraste, ona nam vraća sve ono što je do tada uzela, ili možda bolje rečeno - posudila.
Voda i pamti
Francuski profesor, Žak Benveniste, sa Francuskog Nacionalnog Instituta za Zdravlje i Medicinske Nauke, u Parizu, je još 1983g. izveo jedan eksperiment čiji su rezultati uzdrmali ortodoksni naučni svet, jer su pobili temelje na kojima počiva “moderna” fizika - i naučna misao uopšte.
On je jednu vrstu vrstu belih krvnih ćelija koje se zovu - bazofili izlagao dejstvu antiimunoglobulina E (aIgE), koji inače ima biološku osobinu da neutrališe bazofile. Hteo je da vidi u kojoj najmanjoj koncentraciji će aIgE da ostvari efekat na bazofilne ćelije.
U tom eksperimentu on je dodavao jednu kap, homeopatskim rečnikom rečeno, - “majčinske otopine” (u ovom slučaju - aIgE) u 99 kapi destilovane vode, a onda je tu smesu mućkao 30 sekundi. Nakon toga je uzeo jednu kap od te nove smese pa ju dodao u drugih 99 kapi destilovane vode. Ponovio je takav proces 120 puta i nakon svakog razređenja još uvek je dolazilo do reakcije aIgE sa bazofilima. Ako pokušamo da upotrebimo “malo” brojeva, to znači da je na kraju inicijalna otopina aIge bila razređena u odnosu 1:1+23 nule (broj koji je teško rečima izraziti), i još uvek je ta nova otopina ostvarivala efekat na bazofilne ćelije. Kada su izvršili statistička izračunavanja, pokazalo se da je već posle 23-ćeg razređenja, 100 triliona biliona molekula destilovane vode bilo dodano na svaku molekulu anti-imunoglobulina E, što znači da ni jedna molekula aIgE nije već odavno mogla da bude prisutna u novoj otopini, a do reakcije je još uvek dolazilo.
Na kraju je zaključeno da je reakcija koja se još uvek odvijala mogla samo da bude rezultat FIZIČKE MEMORIJE VODE.
Da stvar bude interesantnija, pokazalo se da je otopina koja je 37 puta razređena, bila više nego duplo efikasnija od one razređene samo 3 puta!?
(To je još pre 200 godina otkrio “otac” homeopatske medicine, Semjuel Haneman)
Naravno, iako “naučno” uspostavljeni “matriks” sve više liči - na kulu od karata, on još uvek ne sme da se ruši, te su rezultati i ovog ksperimenta vrlo brzo zataškani.
U svakom slučaju baza na kojoj počiva homeopatska medicina je ovim eksperimentom bila i naučno dokazana, jedini je problem ostao to što sada znamo da voda zapamti i desetine hiljada raznoraznih hemikalija koje ispuštamo u atmosferu, reke i mora, i da bez obzira na to koliko je kasnije “glancamo”, filtriramo, “tretiramo” hlorom, fluorom itd. ona nam uredno vraća sve što smo u nju “uložili” (ili odložili).
Voda je ogledalo ljudske svesti. Čovek je nekada davno prvi put sebe ugledao - u vodi nekog potoka, reke ili jezera i voda mu je vrlo dugo služila kao jedino ogledalo. I danas nam voda većine reka i jezera može da posluži kao ogledalo, jedino što mi više ne želimo da se pogledamo u njemu. Već znamo da su slabe šanse da ćemo videti nešto, a možda se i podsvesno bojimo da bi ono malo što bi se možda i moglo nazreti - odrazilo našu pravu sliku.
Otkriće Masaru Emota pruža nam nadu, da bi možda mogli makar da zamolimo vodu - da nam oprosti za naše nepravedno ponašanje prema njoj.
korištena literatura:
Messages From Water, Masaru Emoto
Living Energies, Callum Coats
The Memory of Water - Michel Sciff
Nexus Magazine, Vol 3, No 4
(na fotografiji ispod: Masaru Emoto posmatra i fotografiše uzorke u labaratoriji na temperaturi od -5ºC)
Zapanjujuća činjenica, koju smo naučili još u osnovnoj školi, jest da voda čini 70% našeg tijela.
