Zašto dugoročno nije dobro odstranjivati krajnike |
|
Velik je broj djece kod nas i u svijetu kojoj su odstranjeni krajnici.
Obično se tom zahvatu podvrgavaju oni koji imaju više od 3-4 gnojne upale grla godišnje, učestali sinusitis, upale uha i sl.
Umjesto da se pokuša otkriti mogući uzrok tih učestalih gnojnih upala i da se na prirodan način pokuša osnažiti djetetov imunitet, kao rješenje predlaže se – uklanjanje ovih korisnih limfnih žlijezda.
Najčešće se odstranjuju dva nepčana krajnika u grlu (tonzilektomija), a ponekad i treći, onaj u ždrijelu, koji se naziva i adenoidi ili adenoidne vegetacije (adenoidektomija).
Nažalost, nedavno objavljena danska studija otkriva da te operacije nisu nimalo bezazlene, iako su kratkotrajne i rutinske.
Premda one donose neko kratkoročno olakšanje, dugoročno su opasne za zdravlje jer povećavaju rizik od većeg broja oboljenja.
Koja je uopće funkcija krajnika?
Krajnici, tonzile ili mandule u usnoj šupljini i ždrijelu raspoređeni su u obliku prstena. To je tzv. Waldeyerov prsten.
Oni nisu običan ukras u grlu, već imaju točno određenu ulogu.
Radi se zapravo o limfnim žlijezdama koje služe kao prva linija obrane od patogena, bakterija i virusa.
Oni štite organizam od infekcija i upala, a najaktivniji su do naše devete godine života.
Istraživanja su pokazala da upravo krajnici mogu formirati zaštitnu barijeru koja sprečava invazivne bakterije i viruse da napadnu osjetljivo tkivo naših pluća ili grla.
Krajnici su, dakle, važan dio imunosnog sustava svakog čovjeka.
I njihovim uklanjanjem djetetov imunitet, koji je ionako već narušen zbog učestalih upala grla ili sinusa, postaje još slabiji.
Ne smijemo zaboraviti da je svaki djelić našeg organizma pa tako i krajnici, ujedno dio veće cjeline - organizma, što zapadna medicina previđa.
Uklanjanjem jednog dijela, osobito ako se radi o dijelu imunosnog sustava, narušavamo ravnotežu i ugrožavamo cjelinu, odnosno zdravlje cjelokupnog organizma.
I dok se djeci vade krajnici, mnogim su odraslima isto tako, uz iniciranje straha od sigurne smrti, odstranjene dojke, prostata, štitnjača… premda su mnogi od tih „karcinoma“ zapravo samo benigne lezije.
Djeca s izvađenim krajnicima češće obolijevaju
Danska je studija pokazala da je kod djece kojima su do devete godine života odstranjeni krajnici ili mandule triput povećan rizik od bolesti kao što su gripa, astma, upala pluća, kronični bronhitis.
Kod djece koja su uz tonzilektomiju prošla i operaciju uklanjanja trećeg krajnika ili adenoidektomiju rizik od upale unutarnjeg uha, sinusitisa i alergija čak je četiri puta veći.
Činjenica je da ove dvije operacije donose samo kratkoročne zdravstvene dobrobiti, ali dugoročno one su se pokazale opasne i štetne.
Kratkoročno su djeca oslobođena tonzilitisa, što je dobro. Ipak, nisu primijećena poboljšanja kod djece koja imaju problema s otežanim disanjem, kao ni kod onih s upalom sinusa.
Djeca koja su prošla jednu ili obje ove operacije kasnije su u životu jednako sklona, pa čak i sklonija nego druga djeca, oboljenjima grla, uha i nosa.
Istraživanja su pokazala i to da su kožne bolesti, konjunktivitis i infekcije uzrokovane parazitima čak 78 posto učestalije među odraslim osobama kojima su odstranjeni krajnici.
Još je starorimski pjesnik Ovidije mudro zaključio: „Neke se rane pogoršaju nakon što ih se tretira. Bilo bi bolje da ih se nikad i nije diralo.“
Isto to vrijedi i za naše krajnike ili mandule.
Ne zaboravite:
- Tonzilektomija može utrostručiti rizik od bolesti dišnog sustava, poput astme, bronhitisa i upale pluća.
- Odstranjivanje krajnika, osobito ako je to izvedeno do 9. godine života, povećava rizik od čak 28 bolesti
Izvori korišteni u članku:
https://www.greenmedinfo.health
https://pursuit.unimelb.edu.au
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
