Autor: Milivoj Jelaković dipl. ing. el.

Multifrekvencijski generator – Lakhovsky oscilator

Prati nas i na društvenim mrežama!

Iako je primjena elektriciteta u terapijske svrhe počela davno ranije, još u 18. stoljeću, tek je početkom prošlog stoljeća počelo sustavno istraživanje utjecaja koji električni signali imaju na biološke organizme.

Razvoj elektrotehnike, zajedno s otkrićima iz molekularne biologije i medicine omogućio je razumijevanje pojava koje pod utjecajem električnih i magnetskih polja nastaju u živim tkivima.

Ruski inženjer Georges Lakhovsky, rođen nedaleko Minska godine 1870., doselio je godine 1894. u Pariz s namjerom da nastavi školovanje na poznatom sveučilištu Sorbonne. 

U društvu svojih prijatelja, studenata medicine, nastavlja školovanje iz područja anatomije i fiziologije.

Krajem I. Svjetskog rata G. Lakhovsky u potpunosti se posvećuje znanstvenim disciplinama.

Surađuje s poznatim imenima toga doba, fizičarem Oudinom i profesorom d'Arsonvalom, tadašnjim pionirom u području primjene visokofrekventnih elektromagnetskih polja u medicinske svrhe.

Profesor d'Arsonval je još 1893. godine konstruirao i sagradio elektronički uređaj koji je proizvodio visokofrekventna elektromagnetska polja i našao uspješnu primjenu u medicinskoj terapeutskoj praksi.

"Tajna života" je u frekvencijama

Svojim uređajem d'Arsonval je u pariškim zdravstvenim ustanovama tretirao veliki broj pacijenata, oboljelih od najrazličitijih bolesti i došao do zaključaka koji su predstavljali značajnu podlogu za teoriju koju je G. Lakhovsky postavio i objavio u svojoj knjizi „Tajna Života“ (Secret of Life).

Prema teoriji Lakhovskog, svaka živa stanica biološkog organizma je jedan minijaturni električni titrajni sistem koji ima svoju karakterističnu titrajnu frekvenciju.

Ukoliko se ta frekvencija iz nekih razloga promijeni, stanica gubi svoju vitalnost i umire.

Razlozi za to mogu biti kemijski otrovi, patogeni mikrobi, paraziti, ali u današnje vrijeme i jaka elektromagnetska polja koja dolaze od raznih tehničkih uređaja. 

Zanimljivo je, da je nekako istovremeno ruski elektroinženjer Semyon Kirlian otkrio mogućnost snimanja električnih vizualnih pojava koje nastaju interakcijom stanica i električnog polja visoke frekvencije.

To svojstvo organizma da stvara neku vrstu „dijagnostičkog otiska prsta“ danas poznajemo kao Kirlijanovu fotografiju.

Teorija Lakhovskog zapanjuje svojom točnošću, jer današnje, u praksi potvrđene teorije u području molekularne biologije gotovo u potpunosti se poklapaju s idejama koje je Lakhovsky opisao u svojoj knjizi.  

Teorije koje su objašnjavale djelovanje električnih struja na žive organizme, bile su vrlo jednostavne s današnjeg stajališta, no u vrijeme u kojem su nastale bile su vrlo revolucionarne, pa stoga i teško prihvatljive u dobu u kojem su javno objavljene. 

Novija otkrića iz elektrobiologije, a naročito otkriće DNK zgodno se uklopilo, jer električka rezonantna svojstva DNK spirale objašnjavaju moguće razloge zbog kojih neka električna polja, zbog svojih frekvencija  imaju karakteristično djelovanje, pozitivno, ali i negativno, kao što je to slučaj s rendgenskim i gama zračenjem.

Multifrekvencijski Oscilator Lakhovskog

Obogaćen otkrićima i ohrabren terapeutskim rezultatima svojih suvremenika, G. Lakhovsky nastavlja sa svojim istraživanjima i gradi, godine 1924. svoj prvi aparat, sasvim drugačiji od svih tada poznatih i naziva ga „Multifrekvencijski Oscilator“. 

Uskoro izdaje svoju drugu knjigu „Izvor Života“ (The Origin of Life) u kojoj nastavlja kompletirati svoju „multifrekvencijsku teoriju žive stanice“.

Svoja terapijska iskustva u primjeni aparata Lakhovskog  u tadašnjim klinikama Italije, Austrije i Francuske, opisuju liječnici koji su ga koristili za tretiranje mnogih bolesti.

Godine 1940 G. Lakhovsky odlazi u Ameriku, gdje surađuje s doktorom D. Kobakom i svojim multifrekvencijskim oscilatorom nastavlja tretiranja mnogobrojnih pacijenata u njujorškim bolnicama.

G. Lakhovsky umire 1942. godine, a Dr. Kobak nastavlja s radom, koristeći njegove uređaje do 1958. godine.

Rezultati su bili fascinantni, pa je oscilator Lakhovskog našao primjenu i u veterini, u mnogim zemljama, kao Austrija, Belgija, Kanada, Italija, Njemačka, Filipini, Amerika, Rusija i mnoge druge.

O uređaju...

S tehničkog stajališta, Lakhovsky oscilator je originalan i prividno jednostavan.

Teškoća je, međutim u tome što današnje teorije elektrobiologije i teorije elektromagnetskih polja ne mogu objasniti sve terapijske učinke koje očigledno stvara taj uređaj.

Zbog toga je potrebno vrlo precizno uskladiti rad elektroničkih sklopova i funkcionalnih dijelova uređaja, da bi se mogao dobiti željeni terapijski učinak, te se može reći da to čini uređaj relativno kompleksnim.

Osnovno svojstvo tog uređaja, po kojem je on jedinstven jest generiranje električnog polja u kojem je zastupljen ogroman broj frekvencija, gotovo istovremeno.

Ukoliko se stanica koja ima poremećen „frekvencijski radni režim“, nađe pod utjecajem tog polja, ona pronalazi „svoju tipičnu“ frekvenciju i apsorbira energiju na toj frekvenciji.

Time se stanici vraćaju njezine električke funkcije i ona postaje sposobna oduprijeti se utjecaju koji je ugrozio njezin opstanak.

Najveću zaslugu za oporavak bolesne stanice ima stimulacija rada tzv. „ionske pumpe“ koja služi za održavanje membranskog potencijala od -70 do -90 mV, koji je nužan za ispravno funkcioniranje stanice.

Glavnu ulogu ima stanični produkt, adenozin trifosfat – ATP, koji se proizvodi u staničnom organelu nazvanom mitohondrij.

Mjerenja su pokazala da kratkotrajno izlaganje organizma djelovanju oscilatora, podiže količinu ATP-a za oko 300%.

Time se potiče rad ionske pumpe u suprotnom smjeru, pa tako ona više ne troši ATP kao svoje gorivo, nego ga počinje stvarati i tako puniti stanice energijom.

Već nakon 10-15 minuta boravka u multifrekvencijskom električnom polju, tretirana osoba ima subjektivni osjećaj povećanja unutarnjeg energetskog potencijala. Budući da patogene bakterije imaju relativno niži membranski potencijal, ovo električno polje ubrzava njihovo uništenje. 

Može se reći da multifrekvencijski uređaj, uz terapijski efekt, podiže obrambenu sposobnost svakog organizma i tako skraćuje vrijeme potrebno za samoozdravljenje.

Osobna iskustva

Moja osobna iskustva korištenja Lakhovsky oscilatora vrlo su pozitivna i u potpunosti se poklapaju s rezultatima koje nalazimo u povijesnim dokumentima.

1. Viroza: nestaje nakon 1-2 tretmana po 15 minuta.
    
2. Reumatoidni artritis: poboljšanja se osjećaju nakon 1-2 tretmana. Broj tretmana do konačno zadovoljavajućeg stanja, ovisi o stupnju razvoja bolesti i o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Vrlo konkretno poboljšanje stanja javlja se nakon 15 tretmana po 15 minuta, svaki drugi dan. Poboljšanje stanja oboljelog tkiva registrirano je ultrazvučnim pregledom.
    
3. Pareza lica – Bell-ova pareza: potpuni oporavak nakon 15 tretmana u tri tjedna. Osobno iskustvo autora teksta.
    
4. Karcinom: osjetno poboljšanje već nakon 4 tretmana. Nužan je veći broj tretmana. Konačan ishod ovisan je o napretku bolesti, starosti pacijenta i općenito o stanju pacijenta. Budući da maligna bolest naruši stanje cijelog organizma, neophodno je primijeniti i druge terapijske postupke. Zapaženo je da je sposobnost pacijenta da podnosi druge terapije značajno povećana djelovanjem multifrekvencijskog generatora.
    
5. Kronični artritis: tretirana osoba se kreće osjetno lakše i bez bolova, već nakon prvog tretmana. Stanje se poboljšava svakim sljedećim tretmanom.
    
6. Povećana prostata: Nakon 2-3 tretmana većina simptoma nestaje, opće stanje se popravlja.
    
7. Bolovi nepoznatog uzroka: bolovi nestaju nakon 1-2 tretmana.
    
8. Postoperativni bolovi: jedan tretman je dovoljan da se osjeti olakšanje.
    
9. Bolovi u leđima: do konačnog prestanaka bolova dolazi nakon 4-6 tretmana.
    
10. Problemi zbog loše cirkulacije: poboljšanje se osjeti nakon prvog tretmana, no uočeno je da je potrebno nekoliko tretmana s razmakom od 5-7 dana, da bi se stanje stabiliziralo.

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!