Autorica: Snježana Horvat |
Kako sam uz pomoć joge izliječila Lichen planus |
|
Svoje životno iskustvo odlučila sam pretočiti u ovu priču s nadom da će se još netko u njoj prepoznati i da će mu ona pomoći.
Neka vam ova moja priča bude poticaj da vašu bolest prepoznate kao signal potrebe za dubinskom promjenom.
Nisam imala iskustvo teške bolesti, no promjene na svojoj koži shvatila sam dovoljno ozbiljno - kao signal mog bića da nešto moram promijeniti.
Iako vam se bolest u početku može činiti kao kazna, ona to nije.
Prihvatite je i shvatite kao priliku za upoznavanje vlastitog tijela i duše, koje ste vjerojatno iz nekog razloga zapostavili.
Kako je počela moja priča
Prije nekoliko godina dok sam se vozila biciklom na posao, želeći izbjeći pješakinju, naglo sam zakočila te doživjela vrlo neugodan i bolan pad, nakon čega sam završila na šivanju brade.
Vjerujem da je taj događaj označio početak jednog mog novog životnog razdoblja.
Nekoliko mjeseci poslije, tijekom tuširanja, primijetila sam neobične crvene mrlje na svom trbuhu.
Iako još nisam znala o čemu je riječ, podsvjesno sam to povezala sa šokom koji mi je prouzročio pad s bicikla.
Liječnica opće prakse nije znala što je to na mojoj koži, pa me uputila dermatologinji.
Dijagnoza je bila Lichen planus, kronična bolest kože koja se obično javlja ili zbog velikog stresa ili zbog nekog skrivenog oboljenja u tijelu.
No, riječi i ton kojima je dermatologinja govorila zvučali su fatalno.
Uvjerila me da imam nešto s čime ću se morati boriti cijelog života – a što je zapravo, kako se kasnije pokazalo, bilo daleko od istine.
Ulazak u začarani krug
Dermatologinja mi je tada propisala losion na bazi kortikosteroida.
Dobila sam uputnice za nekoliko pretraga, koje su utvrdile da sam, prema medicinskim mjerilima, zapravo potpuno zdrava.
No, ako je tijelo zdravo, je li to sve? Što je s dušom, emocijama, srcem, pitala sam se?
Nešto u meni očito nije bilo usklađeno sa samim životom – pa je moje tijelo to vrlo jasno signaliziralo.
Neobične mrlje na koži mazala sam losionom na bazi kortikosteroida s jednim jedinim ciljem – da one što prije nestanu.
I da, na moju veliku radost, nestale su već sutradan, kao rukom odnesene!
No, nedugo nakon toga, vratile su se u još gorem obliku, ovaj put s unutrašnje strane koljena.
A zatim su se proširile i po rukama i leđima.
Tada sam shvatila da nemam nikakvu kontrolu nad vlastitim tijelom.
Činilo mi se da gubim tlo pod nogama, bila sam uhvaćena u mrežu ćudljive i nepredvidive bolesti.
Pravo na odabir načina liječenja
Budući da više nisam htjela koristiti kortikosteroide, a i strog medicinski pristup dermatologinje mi se nije svidio, odlučila sam otići po drugo mišljenje.
Drugi dermatolog kojem sam se obratila potvrdio je da se radi o Lichenu, ali je u njegovim riječima bilo topline i razumijevanja, koji su mi ulijevali nadu.
Njegov je pristup bio drugačiji, govorio je afirmativno i kao da je problem već bio riješen.
Tada sam shvatila koliko riječi i ton kojim su one izrečene mogu uzdići i ohrabriti čovjeka.
Dobila sam i mogućnost izbora, što me oduševilo.
Mogla sam birati između biljnih preparata, kojima mrlje treba dulje tretirati, i kvalitetne kreme s kojom bi Lichen puno brže nestao.
Naravno, kako sam bila nestrpljiva, odabrala sam drugu varijantu.
S kremom su se mrlje lijepo i brzo sušile, ali su tragovi na koži još dugo ostali vidljivi.
Tada sam shvatila da na bolest ne mogu djelovati izvana, potiskivanjem i gušenjem simptoma.
Shvatila sam da bolest mogu izliječiti samo ako djelujem iznutra – postavljanjem intimnih pitanja samoj sebi i traženjem uzroka.
Nezadovoljstvo na poslu i pronalazak same sebe
Mrlje su se u nekoliko navrata vraćale, ali u manjem i blažem obliku.
Počela sam tražiti uzrok problema.
Razmišljala sam o tome kako već godinama radim kao lektorica, posao koji me više nije ispunjavao i u radnom okruženju u koje se nisam uklapala.
Nisam ništa poduzimala po tom pitanju, pa je moja koža reagirala mrljama, reflektirajući tugu i nezadovoljstvo koji su mi već dugo zatirali dušu.
Bio je to jasan signal da nešto moram mijenjati.
Počela sam osluškivati unutarnji glas. On mi je govorio da moja poslovna promjena mora biti povezana uz rad s tijelom i suptilnom energijom, čije sam zakonitosti oduvijek htjela upoznati.
Kako sam povremeno vježbala jogu koja me istinski radovala, odlučila sam se za školu joge.
Nakon toga, više ništa nije bilo isto.
Sjećam se da sam već pri upisu osjetila golemu navalu pozitivne energije.
S radošću sam ustajala u 5 ujutro kako bih stigla na redovitu jutarnju vježbu.
Nakon toga bih, ispunjenog znojem, ali i unutarnjom radošću, puna pozitivne energije odlazila na posao, iako sam znala da je to nešto što samo odrađujem.
Dodatnu radost u meni je budilo to što bih već na ulazu u shalu ugledala osmijeh mog učitelja joge.
Tada sam osjetila i shvatila koliko je važno imati učitelja koji će vas napuniti svjetlom i istinom i koji će uporno vjerovati u vas.
Detoksikacija tijela i života
Tijekom dvogodišnjeg školovanja i predanog vježbanja, s potocima znoja otišli su i moji strahovi, frustracije, unutarnje nezadovoljstvo.
Dok se tijelo čistilo iznutra, čistio se i moj život – od svega suvišnog.
Sve što mi više nije trebalo počelo je odlaziti samo od sebe.
Kao da sam se uskladila s frekvencijom Svemira i osvijestila svu snagu koju u sebi nosim.
Konačno sam krajem 2015. otišla s radnog mjesta koje me dotad samo praznilo.
To je bila odluka koja je označila početak još veće neizvjesnosti, ali nisam požalila.
Jer što čovjek može izgubiti ako zna da je opet pronašao sebe?!
Otkako sam počela intenzivno vježbati jogu moja se koža očistila.
Lichen planus se više nije vraćao, a vjerujem da niti neće – jer on je svoju ulogu odigrao i na tome sam mu duboko zahvalna.
Lekcija koju sam naučila
Ništa nas ne može tako duboko osvijestiti kao gorko životno iskustvo.
Ono služi tomu da iz njega nešto naučimo.
To nije mrtvo znanje, naučeno iz knjiga ili od autoriteta, nego živo iskustvo koje prerasta u mudrost.
Shvatila sam da trebam osluškivati vlastito tijelo i njegov unutarnji glas kako bih mogla živjeti u skladu sa svojim bićem.
Tjelesni simptomi, neovisno o tome koliko bili teški, nisu namijenjeni vašim liječnicima, obitelji ili prijateljima, nego samo i isključivo vama.
Bolest je zapravo jasan poziv tijela da se s njime povežete.
Kada se to dogodi, prepoznajete najljepši i najsuptilniji dio sebe samih.
Ako date vašem tijelu dovoljno vremena – ono će se samo izliječiti onda kada posluša poruke svoje duše.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
