„Liječnici su ljudi koji propisuju lijekove, o kojima znaju malo, kako bi liječili bolesti, o kojima znaju još manje, kod ljudskih bića, o kojima ne znaju ništa.“  - Voltaire 

Dawn Lester i David Parker obični su ljudi koji su posumnjali u teorije alopatske medicine te su, odbacivši bilo kakvo slijepo vjerovanje autoritetima, odlučili sami otkriti pravu istinu o bolesti i zdravlju.

U deset godina naporna rada prometnuli su se u prave neovisne istraživačke novinare te su razotkrili brojne medicinske dogme, koje su se pokazale potpuno pogrešnima.

Nakon što su proučili golemi broj znanstvenih studija i istraživanja te komunicirali s brojnim liječnicima, došli su do zapanjujućih otkrića i činjenica vezanih uz bolesti i njihove moguće uzroke.

Njihova opsežna knjiga „What Really Makes You Ill“ (u prijevodu: „Što vas zaista čini bolesnima“) prepuna je referenci na znanstvene radove i studije. Sve ono što su objavili u spomenutoj knjizi prethodno su pomno i studiozno istražili.

Nakon što pročitate ovu nadasve šokantnu i fantastično detaljnu knjigu (možete je naći i besplatno na internetu, na engleskom jeziku), možda ćete shvatiti da ste u iste stvari i sami već godinama sumnjali, baš kao što su i autori ove knjige.   

No, ako ne vjerujete ovim autorima, koji su u to uložili deset godina svog života, samo zato što se to kosi sa svime onim u što ste dosad vjerovali i što vam je nametnuto od rođenja, najbolje je da i sami počnete istraživati.
 

Medicinska dogma

Kad su mu postavili pitanje: „Kako se osobe koje nemaju formalno medicinsko obrazovanje uopće mogu baviti pitanjima bolesti i zdravlja?“, David Parker je odgovorio kako je njemu i Dawn uvelike pomoglo to što u startu nisu bili opterećeni nikakvim dogmama i što su bili potpuno otvorena uma.

S obzirom na to da je on po zanimanju inženjer elektronike, a ona računovotkinja, logika im je, kažu, jača strana.  

S druge strane, onaj tko prođe višegodišnju medicinsku „obuku“ ima duboko usađene dogme o nepogrešivosti i istinitosti zapadne medicine i samim time on prestaje biti otvoren za bilo kakve nove spoznaje.

Moderna medicina je zapravo poput religije jer zahtijeva slijepo vjerovanje u nju, zato unutar njenog sustava i nema pravih neovisnih istraživača.   

Mnogi liječnici s kojima su Lester i Parker kontaktirali, u tajnosti su im otkrili da se slažu s njima, no neovisno o njihovu vlastitom stavu, kažu kako sami ne bi smjeli izaći u javnost s nečim što se kosi s medicinskim dogmama.

U tom slučaju bili bi izopćeni iz medicinske zajednice i ostali bi bez izvora prihoda.  
 

Teorija o mikrobima – nikad dokazana!
 

Neuspjesi moderne medicine proizlaze iz promašenih teorija na kojima se njena praksa zasniva.

Prema teoriji o mikrobima, koju zastupa alopatska medicina, u našem okruženju žive opasni mikrobi, virusi, bakterije i drugi patogeni, koji napadaju naš organizam i uzrokuju brojne bolesti i infekcije.

Za teoriju o mikrobima kao uzročnicima bolesti zaslužan je kemičar Louis Pasteur (19. st.).

Njegova je teorija do dana današnjeg ostala jako popularna te je poslužila kao odličan alat za uvođenje cjepiva koja bi se trebala „boriti“ protiv različitih infektivnih oboljenja.  

Nakon desetogodišnjeg istraživanja Dawn Lester i David Parker došli su do jasnog zaključka da Pasteurova teorija nikad nije dokazana.

Dakle, NE postoji nijedan znanstveno utemeljen dokaz koji bi mogao definitivno potvrditi da je ijedan virus (ili neki drugi mikrob) uzročnik bilo koje bolesti kod čovjeka.

Do istog je zaključka došao i njemački molekularni biolog i nekadašnji virolog dr. Stefan Lanka.

„Tijekom svih mojih istraživanja, ni ja ni drugi znanstvenici nigdje nismo mogli pronaći dokaz o postojanju virusa kao uzročnika bolesti“, rekao je dr. Lanka.  

Dr. Lanka je čak ponudio veću svotu novca onome tko uspije izolirati virus ospica, odnosno otkriti i dokazati da su ospice uzrokovane virusom.

Budući da to nikome nije pošlo za rukom, Vrhovni sud u Njemačkoj presudio je u njegovu korist.  

Unatoč neoborivim dokazima, dr. Stefan Lanka i danas se smatra kontroverznim i mediji o njemu namjerno stvaraju lošu sliku u javnosti.

„Teorija o mikrobima je zapravo samo to – teorija, i ništa više od toga, jer nikada nije dokazana“, kaže David Lester.

No ona će se i dalje promovirati i smatrati jedinom ispravnom samo zato što je u skladu s interesima farmaceutske industrije, koja zahvaljujući „lijekovima“ i cjepivima protiv „opasnih virusa“ ostvaruje izuzetno golemi profit.

 

Lijekovi – truju organizam i nepotrebno suzbijaju simptome

Lester i Parker naglašavaju kako se bolesti zapravo ne trebamo bojati jer organizam ima svoj mehanizam samoizlječenja. Mi mu, naravno, trebamo dati poticaj zdravom prehranom i sl.

Mnogi ljudi u nekom razdoblju života dobiju karcinom ili neko drugo oboljenje, a da za to čak i ne znaju. I bolest prođe.

Veliki problem počinje tek onda kada se ljudima postavi dijagnoza i počnu agresivni tretmani u ime „borbe ili rata protiv bolesti“.

Medicinska struka, nažalost, čak i ne zna točan uzrok većine, ako ne i svih kroničnih oboljenja. Pa onda samo lijekovima suzbijaju ili potiskuju simptome.

David Parker kaže da zapravo ne bismo trebali suzbijati simptome, primjerice, prehlade. Ti simptomi zapravo su samo način na koji se naše tijelo pokušava riješiti toksina.

Ako organizam ne uspijeva izbaciti toksine uobičajenim putem, primjerice putem urina, stolice, znojenja, tada ono „angažira“ neki drugi tjelesni sustav, primjerice sluznicu.

Suzbijamo li simptome medikamentima, zapravo ometamo i onemogućujemo vlastiti organizam u pokušaju da se oslobodi toksina.

Osim toga, lijekovi često imaju nuspojave, koji su zapravo samo neki novi simptomi. Dakle, lijekovi ne samo da ne liječe postojeću bolest, nego stvaraju još jednu novu, ili čak više njih.

Jedini učinak farmaceutskih lijekova je, kažu autori, trovanje organizma, nakon čega jedina akcija koju naše tijelo poduzima jest napor da izbaci ili eliminira taj isti lijek, odnosno toksin, iz svog sustava.

Trovanjem organizma, primjerice kemoterapijom i radijacijom, ne možete vratiti zdravlje istom tom organizmu. Možete ga samo učiniti bolesnijim.

 

O štetnosti cjepiva

Kad je riječ o cjepivima, Dawn Lester i David Parker samo su potvrdili stavove mnogih protivnika cijepljenja.

Cjepiva, kažu oni, ne daju nikakav poticaj imunosnom sustavu niti pomažu protiv infekcije jer infekcije nema, ona ne postoji.

Na temelju višegodišnjeg istraživanja ovi su autori i sami zaključili da su cjepiva izuzetno štetna jer sadrže opasne, toksične supstance, poput formaldehida i aluminija.

Vegani i vegetarijanci trebali bi znati i to da cjepiva, među ostalim, sadrže i sastojke životinjskog podrijetla!

Da su cjepiva itekako štetna i toksična, potvrđuju nam brojni slučajevi diljem svijeta u kojima su se djeca tjedan-dva nakon što su primila cjepivo teško i nepovratno razboljela (autizam, potpuna alopecija, smrt). 

 

Što nas stvarno čini bolesnima

Ako se ne razbolijevamo od virusa i bakterija, što je onda to što nas zaista čini bolesnima?

Lester i Parker došli su do sljedećih otkrića. Po njihovu mišljenju, razbolijevamo se zbog:

• manjka nutrijenata
• izloženosti toksinima (iz hrane, vode, zraka…)
• elektromagnetskog zračenja
• dugotrajnog emocionalnog stresa

Lester i Parker smatraju da gotova svaka bolest nastaje kombinacijom ovih gore spomenutih faktora.

Najvećim problemom za ljudsko zdravlje navode toksine, kojima smo izloženi putem zraka, vode, tla zagađenog pesticidima i herbicidima, industrijske hrane, čak i preko odjeće...

Upozoravaju na golemu važnost organske prehrane na biljnoj bazi te konzumacije filtrirane vode. Konzumacijom obične vode iz slavine možete unijeti u organizam razne toksine kojih će se vaš organizam na ovaj ili onaj način pokušati riješiti. 

Još je i grčki liječnik Hipokrat rekao: „Neka hrana bude vaš lijek, a lijek vaša hrana.“

Dawn Lester i David Parker dugogodišnji su vegani te su, kažu, zahvaljujući dobroj prehrani odličnog zdravlja.

Liječniku ne idu i ne sjećaju se kada su zadnji put imali čak i gripu ili prehladu.

A čak i da je dobiju, sa sigurnošću bi mogli reći da simptome nisu uzrokovali ni virus, ni bakterija.

Izvori korišteni u članku:

www.whatreallymakesyouill.com

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!