Hiperaktivnost


Kako izliječiti hiperaktivnost na prirodan način


hiperaktivnost

Statistika pokazuje da je gotovo svako deseto dijete u zapadnom svijetu hiperaktivno.

Hiperaktivnost je  kroničan problem koji se kod 50% osoba nastavlja i u odrasloj dobi.

Hiperaktivnost je stanje u kojem je osoba neprirodno aktivna.

Hiperaktivna djeca imaju stalnu potrebu za kretanjem. Teško im je mirno sjediti i tiho obavljati svoje aktivnosti. Stalno govore, nemoguće ih je zaustaviti. Jako su nestrpljivi - ne mogu čekati.

Zajedno s hiperaktivnošću često se javlja i poremećaj pažnje. Ovaj problem se zove ADHD - poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Djeca koja imaju poremećaj pažnje ne slušaju kada im se obraća, ne mogu se koncentrirati, brzo im postaje dosadno, ne mogu se organizirati. Takva djeca često imaju probleme s učenjem i loše ocjene u školi.

Hiperaktivne osobe obično ne mogu slijediti pravila i odredbe, teško se uklapaju i postaju problem za društvo. Zbog toga ih medicina pokušava “smiriti”.



Konvencionalno "liječenje" hiperaktivnosti
 

Ne postoji precizan način dijagnosticiranja ADHD-a. Dijagnostika se radi na osnovi razgovora s roditeljima i promatranja ponašanja djeteta u školi.

Ponašanje djeteta se zatim uspoređuje s ponašanjem njegovih vršnjaka, na osnovi čega se određuje je li dijete hiperaktivno ili nije. Nakon toga se preporučuje odgovarajuća terapija.

Na žalost, u nedostatku preciznih načina dijagnostike ADHD-a, ima puno prostora za pogrešku.

Najčešći lijekovi koje se preporučuju kod ADHD-a su stimulansi. Međutim njihovo djelovanje na hiperaktivnost nije ispitano. Još uvijek nije do kraja jasno, koliko oni zapravo pomažu osobama s ADHD-om.

Osim toga, ovi lijekovi imaju cijeli niz nuspojava, poput anksioznosti, razdraživosti, bolova u trbuhu, glavobolje, gubitka apetita.

Poznati lijek za hiperaktivnost, Ritalin (metilfenidat), može uzrokovati ovisnost, nesanicu, aritmiju, srčani i moždani udar. Ritalin je povezan sa smrću nekoliko stotina djece u svijetu.

Upravo zbog toga, pravo je vrijeme da se obratimo prirodnom rješenju ovog problema.
 

Što kaže alternativna medicina


Mnogi alternativni liječnici smatraju da je hiperaktivnost izmišljena bolest. Više o tome možete saznati ako pogledate emisiju "Nuspojava smrt".

Abnormalno ponašanje kod djeteta mogu uzrokovati:

  • toksini i teški metali u hrani i okolišu
  • nepravilna prehrana
  • alergija na plijesan
  • cjepivo
  • emocionalni stres
  • fizičko ili psihičko zlostavljanje


U zadnje vrijeme pojavljuje se sve više dokaza  da loša prehrana i toksini mogu uzrokovati hiperaktivno ponašanje.

Dr. Ben Feingold s Kaiser Permanent Medical Centra tvrdi da toksini u hrani - na primjer, aditivi - mogu izazvati reakciju sličnu hiperaktivnosti.

Prema dr. Feingoldu, prvi korak u liječenju hiperaktivne djece je eliminacija namirnica koje sadrže boje, arome, konzervanse i druge aditive.

Nezdrava prehrana, koja sadrži puno slatkiša, gaziranih pića i grickalica, također je na top listi mogućih uzroka hiperaktivnosti kod djece.

Kada dijete konzumira slatkiše i gazirana pića, posebice na prazan želudac, nivo šećera u krvi se drastično povećava. U periodu povećane razine šećera, dijete se nalazi u biokemijskom šoku.

Takvo naglo povećavanje, a zatim smanjenje razine šećera u krvi može uzrokovati hiperaktivnost i otežati djetetu koncentraciju i učenje.

Nedavno je primijećeno da mnoga hiperaktivna djeca imaju alergiju na plijesan. Nakon eliminacije pljesni iz hrane i stambenog prostora, djeca su se bolje ponašala i brže učila.

Dezodoransi, lakovi za kosu, sredstva za čišćenje i drugi uobičajeni proizvodi koje koristimo u domaćinstvu, sadrže toksine i teške metale, koji kod djece mogu izazvati simptome alergije i neprirodno ponašanje.

Pokušajte eliminirati toksine i teške metale iz Vašeg doma, koristeći ekološka sredstva za čišćenje i prirodnu kozmetiku.

Koristite svježe namirnice, po mogućnosti iz domaćeg ili ekološkog uzgoja. Izbjegavajte namirnice koje mogu sadržati pesticide, hormone i antibiotike.


Važnost omega 3 masnih kiselina


U zadnje vrijeme sve više se govori o važnosti unosa omega 3 masnih kiselina. Omega 3 djeluje na široki spektar bolesti, a pokazala je i odlične rezultate u liječenju ADHD-a.
 

Dnevna doza omega 3 masnih kiselina djeluje na hiperaktivnost bolje od Ritalina - kontroverznog lijeka za ADHD koji je povezan sa smrću djece u Engleskoj i SAD-u - Daily Mail UK.


U istraživanjima, 30-40% hiperaktivne djece je pokazalo značajno poboljšanje već nakon 15 tjedana, a 40-50% - nakon 30 tjedana uzimanja omega 3 masnih kiselina.

Istraživatelji su zatim usporedili rezultate i potvrdili da omega-3 masne kiseline daju bolji rezultat od Ritalina i Concerte.

Najbolji prirodni izvor omega 3 masnih kiselina je laneno ulje, koje ih sadrži dvostruko više nego riblje ulje. Preporučeni unos lanenog ulja je  1000 mg (1 jušna žlica) na 50 kg tjelesne težine.

Dnevno doziranje lanenog ulja za djecu:

  • bebe (od 10 do 15 kg) - 1/4 − 1/2 čajne žlice
  • djeca (od 15 do 25 kg) - 1 čajna žlica
  • djeca (od 25 kg do 35 kg) - 2 čajne žlice
  • djeca (od 35 do 50 kg) - 1 jušna žlica
  • djeca (preko 50 kg) - 2 jušne žlice


Hiperaktivnost nije bolest, nego poremećaj koji odražava stanje naše prehrane, međusobnih odnosa i okoliša. Ovaj poremećaj možete izliječiti na prirodan način, bez da riskirate zdravlje i život Vašeg djeteta zbog lijekova poput Ritalina.

 


Podijelite ovaj članak!

Print Friendly and PDF



Svidio Vam se članak? Primajte naš elektronski časopis, besplatno je!
Pribilježite se ovdje!

Povezani članci


Komentari

Prije nego što ostavite komentar, obavezno pročitajte pravila komentiranja na našem portalu.


metka trajkovski


November 24, 2011 u 13.44

Super da ste počeli pisati o prirodnom načinu liječenja ADHD-a i o samom karakteru hiperaktivnosti što mi se čini da kod nas još dugo neće biti shvaćeno i prihvaćeno na pravi način. Trebala bih i jedan savjet-da li bi i uziimanje omega 3 u kapsulama bilo preporučkjivo za djecu?

"Alternativa za Vas"


November 24, 2011 u 13.54

Da, može i u kapsulama, ali jeftinije je kupiti laneno ulje i davati ga na žličicu. Okus je ok.

Nebojsa


November 24, 2011 u 14.07

Naravno da su bolje Omega-3 nego Rotalin, jer Ritalin je zapravo najgore “rešenje” za ADHD.

Međutim, nikako ne bih preporučio laneno ulje jer je stepen njegove konverzije u masne kiseline dugog lanca u ljudskom telu vrlo mali.

Osim toga, taj stepen konverzije zavisan od D6D enzima (Delta 6-Desaturasa) koji je u svakom čoveku različit, a koji je naročito nizak kod osoba sa ADHD.

Povrh svega, laneno ulje vrlo brzo užegne čime se njegova lekovita spostobnost gubi i postaje i štetno. Zato se obavezno mora držati u frižideru i minimalni broj puta otvarati.

Postoje mnogo bolji načini za unos Omega-3 od lanenog ulja, ali na žalost oni su mnogo skuplji.

Učiteljica


November 24, 2011 u 14.46

Nedavna istraživanja provedena u SAD-u su navodno pokazala i dokazala da su ADHD i ADD izmišljotina farmaceutske industrije kako bi se zarađivalo prodajući lijekove kojima se “kljuka” takvu djecu.
Zanimljivo je da prije 25 godina kad sam ja bila osnovnoškolka nitko nije imao ADHD,niti ADD… Što se prehrane tiče-sigurno da utječe (kao i bdijenje uz agresivne igrice i Facebook do 4,5 ujutro i spavanje od 5-7.30 tj. do polaska u školu). Masa djece dolazi u školu “doručkujući” u hodu i to Colu, čipseve, mini pizze iz pekare i sl. Strašno!!!

Tomislav


November 24, 2011 u 14.48

Sjeme konoplje sadrži velike količine proteina, antioksidanata i savršen omjer esencijalnih ulja omega 3 i omega 6, željeza i cinka, a ne sadrži psihoaktivni THC. Može se lako nabaviti online, jedini “problem” je cijena, 180 kn za 500 ml ulja.

Nik


November 24, 2011 u 14.54

Hipearktivnost i drugi poremecaji dolaze i od otrova i teskih metala koje sadrzi svako cjepivo. Oni koji vode djecu na cjepljenje trebali bi se prvo informirati o tome sto time rade djeci. Napr.:
http://www.youtube.com/watch?v=xfeGblRBv48

mt


November 24, 2011 u 14.54

Ja bih se složila s Vama,ni kada sam ja išla u školu nije bilo ADHD-a, ali defektolozi,logopedi propisuju takve dijagnoze,a roditelji pokušavaju učiniti što najbolje mogu (na prirodan način) reagirati na postavljenu dijagnozu. Moje dijete ne zna kakav je okus coca cole,grckalice su povremea stvar,kompjutor je ograničen,a unatoč svemu koncetracija nam je slaba točka.

mt


November 24, 2011 u 14.56

Ali djeca se cijepe u dogovoru s pedijatrom?!!

Zorica


November 24, 2011 u 15.24

Dajte vremena i strpljenja djeci… uz zdravu prehranu i mirno ponašanje, ono što im treba je kolotečina. Rasteretite ih raznih natjecateljskih, izvanškolskih aktivnosti… budite ustrajni u uskraćivanju onoga što im šteti - kompjutor i sl., ali i sami živite tako. Nema dvostrukih mjerila u domaćinstvu, koliko god mi bili odrasli a oni djeca. Neka svaki dan bude isti, uz vrlo mala odstupanja… na kraju krajeva, dajte vremena i sebi… Dok god se roditelji nerviraju i stalno su u grču, ma koliko to krili od djece, ona će to ipak ‘znati’ tj. osjećati…

mt


November 24, 2011 u 15.28

Tooočnooo!! Ponekad ih gušimo pretjeranom brigom i zaštitomi točno da smo stalno u grču…..

Zorica


November 24, 2011 u 15.31

Čitam gore navedeni članak i komentiram - ODVRATNO je da medicina pokušava ‘smiriti’ hiperaktivne osobe kemijom… i odvratno je da bilo tko od nas to pokušava… lako je pokušavati na drugima… oni hiperaktivni i s disleksijom i raznoraznim ‘poremećajima’ ili invaliditetom moraju se ‘prilagoditi’ društvu i što više približiti njegovom prosjeku. većini nas to je utisnuto negdje u podsvijest… ja mislim da bi smo stvari trebali prihvatati takvima kakve jesu, a isto tako i ljude i njihove sposobnosti… Kada bi npr. nastavnici cielom razredu pripremali zadatke i ispite po programu po kojem inače rade deca s diskalkulijom ili disgrafijom, kada bi se potrudili da educiraju (sebe) i djecu o tom problemu, mislim da bi u većine djece to pobudilo interes i razumijevanje, a kod onih koji pate od takvih poremećaja uvelike bi se olakšala bolja integracija i prihvatanje u društvo vršnjaka. Ne zaboravimo, djeci je to doslovno od životne važnosti! Na kraju krajeva, kojoj normalnoj osobi socijalna strana života nije izuzetno važna..?

Marija


November 24, 2011 u 15.34

Ako volimo svoje dijete,pomocicemo mu da savlada svoju Hiperaktivnost.Sto vise posjecujemo prirodu,zdravo se hranimo i imamo uredan zivot,tada ce i nase dijete imati manje problema.Pokusajte ponovo organizirati zdravo djetinjsatvo.Organizirajte zabavu svog djeteta,ne ostavljajuci ga satima pred kompijutorom,u disco klubovima i po tudjim kucama da spava.
Ne znajuci gdje se krece i sa kim se druzi.Utrosimo svoje slobodno vrijeme za svoje djete,da vas ono prihvati kao iskrenog prijatelja,a ne kao roditelja,povjerenjem cete olaksati sebi i njemu zivot. surprised

Azra


November 24, 2011 u 15.41

odlicna tema! pored ribljeg i lanenog ulja, postoji i posebna dijeta za djecu sa adhd. mozete i o tome pisati! pozz

Zorica


November 24, 2011 u 15.43

Imam pitanje vezano na lan tj. laneno ulje…Naime, svakog jutra miksam u blenderu svježe voće s dodatkom lanenog sjemena tj. čaja od lana (sjeme preko noći namočim u vodi)za svoju obitelj. I nakon ovih komentara i članka, nije mi jasno ima li dovoljno omega-3 masnih kiselina u ovako spravljenim sjemenkama, ili bih ipak trebalo da svi konzumiramo laneno ulje u čaši jogurta? Molim odgovor…hvala!

LZ


November 24, 2011 u 16.09

Jako je vazno da laneno ulje bude hladno cijedjeno i potpuno svjeze. Uzeglo ulje ima gorak ukus u stetno je. MORA se drzati u frizideru u dobro zatvorenoj tamnoj boci. Ono je kratkog toka trajanja, posebno nakon otvranja te uvijek treba kupovati manje kolicine.

Maja


November 24, 2011 u 16.28

Po Johnu Virapenu hiperaktivnost je produkt farmac. industrije,odnosno izmišljena dg. Sa djecom se prvenstveno treba puno baviti, razgovarati i razgovarati. Ljudi dajte djeci da iskažu svoju kreativnost ,ima bezbroj načina, nemojte im zabrana suzbijati maštu, razgovor je taj kojim se djeca usmjeravaju. Govorim to iz vlastitog iskustva. Moja djeca su danas odrasli ljudi i jako sam ponosna na njih.Ako već mora lijek za neka stanja onda prvenstveno na bazi bilja. 

Na Rubu Znanosti - John Virapen - Nuspojava smrt - 2011-03-04
www.youtube.com

Danijela


November 24, 2011 u 17.51

Čitam “neke” mailove i čitam opet. Prije 25 godina nije postajala hrpetina boleština koja postoji danas, a koje smo definitivno umjetnom ugradnjom (konzumacijom) unjeli u svoj organizam i prenjeli ga svojoj djeci. U mojoj obitelji i u obitelji mog muža nema alergija a eto moja djeca su alergična i na zrak koji udišu! Ne vjerujem da je taj zrak tada bio zdraviji ali moji roditelji se nisu hranili kao ja: paštetom, čajnom, tirolskom (parizer mi nije bio fin), kolom (i originalnom i varijacijama na temu), sokovima za razrijeđivanje (koji voća vidli nisu do izloga u dućanu), juhama iz vrećice, konzervama svega i svačega. Dalje: mi smo se igrali vani, penjali se po drveću, krali voće od susjeda, skrivača, gumi-gumi. Danas su klinci pred ekranima: TV, PC nintendo, play-station. Sunce ili snijeg vide dok ih prevozimo do vrtića ili škole i nazad te za praznike. MOram priznati - tako je lakše :(. Moramo se trgnuti - mi smo alergije smanjili uljem crnog kima,ribljim uljem, probioticima, prirodnim sapunima, hranom sa sela i bio dućana, i bili smo puuno vani. Sunce-d vitamin! Puno su nam koristile ove stranice (makar izgledalo kao reklama). Liječnici su mom djetetu od 4 godine prepisali 80% kortikosteroid koliko god treba (bez ograničenja!) na što nisam pristala. Neki prijatelji i neki iz obitelji tvrdili su da sam zlostavljač jer su rane po djetetovom tijelu graničile s gnojnim upalama. Danas me ti isti liječnici pitaju kako sam uspjela, čime i mislim da ne vjeruju. Prejednostavno?

Maja


November 24, 2011 u 18.05

Mislila sam da nudite konkretnije lecenje za Adhd, osim lanenog ulja. Malo sam vise ocekivala od ovog sto ste napisali…..

Lljiljana


November 24, 2011 u 18.09

Pošto radim u školi zanimala me je tema pa sam bila na dvodnevnom seminaru koji je drzao psiholog Nebojša Jovanović (ima profil na fejsbuku, ako nekoga zanima), koji kaže da je i sam bio hiperaktivno dete, i njegova supruga takodje, ali da je time počeo da se bavi i izučava kada su shvatili da sa njihovim detetom nešto ne štima - bilo je takođe hipeaktivno. Svo troje su psiholozi i bave se time. Elem, tamo sam čula da hiperaktivnost i poremećaj pažnje JESU FIZIOLOŠKA POJAVA, da čeoni deo mozga (ne znam kako se stručno zove) jednostavno ne radi ono što bi trebalo (ja sam to povezala sa trećim okom, (raz)umom iliti raz-lučivanjem, to jest funkcijom “sita i rešeta” koje stoji između naših misli/ideja i naših akcija/dela. Sve u svemu, od (neverovatno) rastućeg broja dece/osoba sa ovim poremećajem, FIZIOLOŠKU PODLOGU ZA TO IMA SAMO 5% ovako diagnostifikovanih slučajeva (po Jovanoviću, a meni blisko pameti). I to se moze utvrditi određenom aparaturom. U 95% slučajeva radi se o zapuštenoj deci (u moje vreme se to prosto zvalo “nevaspitano”). Naravno, leka ima za sve (čvrsto verujem da gde postoji bolest - postoji i lek), ali sam sigurna da tabletice, sirupići, čepići i ostali farmaceutski proizvodi NE REŠAVAJU PROBLEM i ne privode zdravlju. Ishrana svakako, no način života društva i vremena u kome živimo (radno vreme, pomerene vrednosti, zamena dana i noći ...)faktori su na koje pojedinac teško može da utiče. Čak io kad vaspitavate decu onaklo kako smatrate da je “ispravno” a ne “u trendu”, uticaj društva je ogroman. To sam naučila iz ličnog i profesionalnog života.
I, pošto sam nastavnik, ne želim na sebe da preuzimam odgovornost roditelja. Dete DOĐE U ŠKOLU sa tim poremećajem (u 95% slučajeva STEČENIM kod kuće), a onda se od nastavnika očekuje ... šta? Uostalom, da bi škola (tj. nastavnici) mogli nešto da učine, PRVO JE POTREBNA SARADNJA RODITELJA. Ili još bolje definisano: prvo roditelj mora da hoće, da ulaže napor, a od nastavnika može da očekuje SAMO SARADNJU, a ne da nastavnici budu NOSIOCI rešenja problema.U najvećem broju slučajeva - nje nema (osim, možda, deklarativno), jer da je roditelj znao drugačije - on bi drugačije radio pa do toga ne bi ni došlo. I tako dolazimo do Ajnštajna: “Svest koja je proizvela problem, taj problem ne može da reši”.

jovana


November 24, 2011 u 18.09

Moje laicko misljenje je da velika kolicina secera utice na hiperaktivnost ...
znaci hrana koja ima vise ugljenih hidrata + cokolade ,keksi i gazirani napitak ...Povecana kolicina ugljenih hidrata u telu ,  utice i na koncentarciju, tj smanjuje je .  ...iako vlada misljenje da se tim povecava aktivnost mozga…povecava se aktivnost ali kao ‘’ prskalica’’ na sve strane ...takve osobe ne mogu da dovrse zapoceti posao do kraja pa da predju na drugi ..
Ovde se jos dogadja da koncentrovana kolicina ugljenih hidrata koja se uzima utice da telu fali   voda ..tj. telo postaje dehidrirano iako se ne stice osecaj zedji ..jer ste npr. pili coca colu.. to se moze prepoznati i po tome sto se povecava toplota tela ...Znaci da nisu samo deca hiper aktivna to se moze dogogiti i odraslim ljudima .....Probajet to sami na sebi…
pojedite jednu cokoladu od 100 g i popijte jednu casu coca cole pa ce te videti da ce vam biti vruce ..i da ne mozete bas da radite tj. da se koncentrisete na svoj rad ........zatim posle 10 min . popijet odmah 2 case obicne vode i videcete kako se dogadja promena u telju ..
Uzimanje hranje sa vise ugljenih hidrata je samo dobro kod velikih fizickih napora gde se to i brzo trosi ........  voznja biciklja ...dugo hodanje u prirodi ..neki maratoni ...ekstemni uslovi zimi u planini ....a i u ovim situacijama je bolje uzmati hranu koja ima malo duze sagorevanje i oslobadjanje energije ..kao stoje krompir, makarone , zito pirianc ...a koncentrovanu kolicinu ugljenih hidrata samo kada je organizanm izuzetno umoran i mora brzo da dobije ‘‘hrane ‘’ za mozak ...
Drugi faktor kod dece je porodicni odnosi ....(ovo je dodatak na predhodno)
tj. okruzenje u kome dete zivi… roditelji i ostali ukucani jer obicno zive tu i bake i deke i ko jos ... ne moraju da budu u nekom raskolu ,svadje i sl. ...ali tu ne postoji dobar sklad i pravilna komunikacija ..pa dete i samo ne zna sta ‘‘da misli   ili radi ‘’ ..
mozda ovo moze zapazanje nekome i pomogne .....pozdrav

slavica s.


November 24, 2011 u 18.38

thumbs up FENOMENALNA tema i svaka cast o sindromu ADHD. Nime koliko mi je poznato na ovim prostorima mi nemamo nikakve studije oi tome ali Nemci su narod koji sve naucno i precizno dokumentuje. Ovaj sindrom kod dece je po njihovim ispitivanjima direktan uticaj citave grupe aditiva u namirnicama. Cuveni Aspartam iz grupe E900 koji su zamena za secer, je jedan od glavnih izazivaca nekontrolisane hiperaktivnosti kod dece. A znamo da ga ima svuda i u svemu. Pa pogledajte obicne decije lekove ili sirupe u kojima je aspartam glavni sastav. Pa obican secer je mnogo manje opasan od aspartama ili njemu slicnih aditiva, a glavni je sastav i kod lekova za dijabetis ili hrane za dijabeticare. Pa zna se da osobe koje konzumiraju zamene za secer mogu imati jake napade agresije, delirijume kao kod trovanja alkoholom ili obrnute reakcije kao sto su apatije ili suicidna ponasanja… Naucite svoju decu da ne jedu raznorazne slatkise, da jedu prirodne zasladjivace umesto bombona, cokolada ili zvakacih guma, a takodjer i industrijske hrane koja je prepuna aditiva grupe E500, E600, E900 koji su izazivaci ovih problema. Naucimo se i mi ai deca kako izbeci gotovu hranu i slatkise, a usput decu voditi na fizicke aktivnosti i nece biti pojava ADHD. Njalakse je zaposliti psihologe i psihijatre i deci davati lekove kojima se nista ne resava. Hemisko-farmaceutske industrije su glavni trgovci i profiteri ovakvih bolesti…

hm


November 24, 2011 u 18.45

Da, mislim da bi sa ovom temom trebalo malo opreznije…A posebno komentatori koji su negdje čuli da je adhd izmišljotina jer, prije tot godina kad ste vi bili u školi toga nije bilo. Ma dajte, pa koje je to mjerilo. Bilo je toga i prije ali nije bilo toliko vidljivo jer se nije obraćala pažnja tom problemu na taj način. Nije se znalo za adhd. Znalo se samo za dobro i pristojno ponašanje i loše ponašanje.Metode su bile šiba, odlazak u kut i slično.Kakva psihologija i ko je tad to mogao znati. Ta djeca su tad nazivana zločestom, neodgojenom i slično. Nažalost, još i dan danas ih u nekim školama tako nazivaju. Naravno da je dio uzorka adhd-a ono što ste naveli, i da način života, prehrana i okoliš utječu na pojavu adhd-a, no zanemarili ste bitan uzrok kao npr.komplikacije pri porodu te genetski faktor/organski poremećaj koji nije još u potpunosti istražen. Radila sam godinu dana sa djetetom s adhd-om i njegovom obitelji - koji su primjer koji pobija vaše komentare. Prekrasna obitelj, sa puno ljubavi, pažnje i vremena usmjerenog prema djetetu, majka koja je odbijala bilo kakav savjet vezan uz tablete (iako su joj svi to ‘toplo’preporučavali) te koristila homeopatiju i zdravu prehranu i konstantno se educirala na tom polju…Uz sve to dijete je i dalje imalo teški oblik adhd-a (uz naravno puno napretka i pomaka, ali mikro pomaka, a ne da bi od recimo lanenog ulja se situacija drastično poboljšala). Dakle, uzroci su malo dublji ipak…

zaga


November 24, 2011 u 19.19

potvrdjujem da mnoge naucne studije povezuju hiper aktivnost kod dece sa ishranom puna slatkisa. Naprimer, studije objavljene u BIBLIJI OPTIMALNE ISHRANE od Patrika Holforda, osnivaca Instituta za optimalnu ishranu iz Vel. Britanije, tvde da samo promenom ishrane, ishranom bez prostih secera, a sa unosom omege 3 smanjuje se kod dece delikvencija, hirepaktivnost…

Željka


November 24, 2011 u 20.39

@hm
slažem se u potpunosti. Majka sam djeteta koje ima ADHD i ADD kao posljedicu neurološkog oštećenja. Imala sam priliku biti u kontaktu s roditeljima djece s ADHD-om i s nekoliko osnovnoškolskih učitelja. Nekim su suze potekle kad su shvatili koliko su djece tijekom svog rada u školi etiketirali kao neodgojene, neposlušne, lijene, nesposobne a u stvari su bili ADHD-ovci; jedna učiteljica u mirovini doslovno je rekla: “da sam bar tada znala ovo što znam danas, kolikima bih na potpuno drugačiji način pristupila i pomogla”. Prema tome, apsolutno ne stoji da toga prije nije bilo. Druga je stvar što danas na svako malo živahnije dijete nalijepe ADHD etiketu… Ne treba pojednostavljivati stvari, pravi ADHD ne liječi se s omega 3; taj sindrom može se prehranom jedino pogoršati ili malko ublažiti.

radmila


November 24, 2011 u 22.10

hm,
  samo kratko da dodam. Veliku ulogu imaju roditelji jer su glavni   i odgovorni sto nisu zauzeli svoje   a ni djecije mjesto u ovom kosmaru od zivota.
Nema   krivca jer ovo je borba za opstanak,  pogledajmo koliko bolesnih ima danas i gdje ovo vodi????

Ana


November 24, 2011 u 22.24

Moje dete je takodje hiperaktivno ali vec nekoliko godina bezuspesno trazimo resenje za taj problem.Sada ima 12 i osim lepog vaspitanja i ponasanja prema drugima nismo postigli nista drugo. Porodicna situacija je dobra, uslovi zivota dobri,. Zdrava prehrana oduvek..Ali koncentracija jako slaba. Mnogo radimo na pojasnjenju gradiva, sve zapamti i isprica sa razumevanjem ali ne memorise nauceno. Kad odgovara paznja negde ode i ne kaze nista. Ne seti se osnovnih stvari i jako mu je tesko zbog toga, sekira se i sam ne razume zasto zaboravi.. Psiholozi i pedagozi mi kazu da je sve u redu. Lekari takodje. Zdravstvenih problema nema osim sto je apetit jako, jako slab. Bolovi u stomaku javljaju se uvek polovinom septembra sto se objasnjava stresom zbog skole. Nastavnici kazu da je cutljiv na casu i nezainteresovan za ucenje a neki kazu da je razmazen. Ja znam da nije nista od toga i da imamo problem sa koncentracijom ali vise ne znam koga da pitam za pomoc.Na poslu provodim pola radnog vremena jer nastojim da mu pomognem oko preslisavanja i nadzora u ucenju. Dobar sam strucnjak u privatnoj firmi i to radno vreme nadoknadim inace bih odavno dobila otkaz.Kad utvrdjuje gradivo on savija olovku u ruci nekontrolisano, gura prste u savove od pantalona, navlaci duksericu preko kolena..busi olovkom gumicu..Kad ga opomenem da mirno sedi, poslusa, ali to traje jako kratko.U zadnje vreme pise grafite i skoro je ispunio jedni veliku svesku. Tu ima svakakvih cuda od slova. Nastavnik mu je danas dao peticu jer mu se dopalo iako je posumnjao da je negde gledao slova, a ja znam da nije. Jedan od dvadesetak strucnjaka koje smo kontaktirali proslog meseca preporucio je unos vece kolicine secera kroz prirodni med i vocni secer. Ne pije gazirane sokove, ne jede grickalice ni slatkise. To se desi jako retko…. Ostaje mi da verujem u nesto drugo a to ne znam sta je ili je sve po malo. Dok ovo pisem on sedi na fotelji i snazno udara plasticnim krugicem u drugi plasticni predmet, ne pravi veliku buku ali je snazno i ucestalo. Kad ga pitam sta radi i zasto to radi kaze igra se, zanimljivo mu je.Ponekad mislim da su mu naredbe za takvo ponasanje iz neke druge dimenzije. Pomozite

hm


November 24, 2011 u 22.29

imaju veliku ulogu naravno ali oni ne uzorokuju adhd! proguglajte malo. Neki ovdje još uvijek izjednačavaju zapuštenu i problematičnu (kao posljedica zanemarivanja i lošeg odgoja) djecu sa djecom koja imaju klinički dokazan (drugačija kemija u mozgu od zdravih ljudi) ADHD sindrom! a btw, prije bih rekla da adhd pojačava rigidni školski sistem i kasnije tržište rada nego sami roditelji..no da, svi smo dio priče pa se ni ne može odvajati..

hm


November 24, 2011 u 22.38

draga ana, po ovome sta ste napisali meni se cini da njemu fali samo jako puno samopouzdanja i podrške…Ne možemo zamisliti kroz šta prolaze djeca u školi sa adhd-om, to je ubistvo i tortura, to je svaki dan slanje poruka tom djetetu ‘ti nisi dovoljno dobar’ , ‘s tobom nešto nije u redu’,dijete razumije da nešto s njim ne valja a ne razumije šta…Nije dovoljno što ima podrsku od psihologa ili logopeda škole, treba i od učiteljice, đaka u razdredu, roditelja, svih živih koji mu mogu olakšati taj period muke dok ne završi školu…Sa sazrijevanjem smanjuju se simptomi adhd-a, ustvari -osoba ih lakše kontrolira i ako ima dovoljno saznanja o svojoj bolesti i dovoljno podrške kroz djetinjtsvo i usmeravanja da radi ono što voli a ne ono što mora = bit će to sretan čovjek. A za sada, držite se čvrsto i pomognite mu koliko god možete!

Cartman


November 24, 2011 u 22.46

Kako meditacija i vježbanje pravilnog disanja utječu na ovaj poremečaj? jasno ,mislim u pozitivnom smislu :)

Nebojsa


November 24, 2011 u 23.31

hm,

Zanimljivo mi je vaše izlaganje jer je naravno tačno ali ima veliki nedostatak što osim što govorite čime se ADHD ne leči (Omegom 3 i slično), niste rekli čime SE leči.

Dakle, šta TAČNO treba da se uradi kod dece i odraslih sa ADHD-om pa da dobije vidljivo poboljšanje?

Hvala

hm


November 24, 2011 u 23.51

Nebojša,
nisam stručnjak (liječnik, defektolog) za to područje nego soc.radnik. Samo sam imala prilike raditi kao asistent u nastavi sa djetetom s adhd-om i sa njegovom obitelji pa kroz to puno naučila, ali odgovor na vaše pitanje potražite bolje kod defektologa specijaliziranog za područje adhd-a. Ono što sam ja saznala u tih godinu dana i čula na par seminara i preko iskustava drugih ljudi su dvije opcije - 1.liječenje tabletama (uklanja simptome potpuno (ovisi koja terapija) ali odmah po prekidu uzimanja - simptomi se vraćaju; i 2. ono što sam gore navela za Anu - psiho-socijalna podrška djeteta i njegove obitelji, stalna edukacija i ogromno strpljenje. Po mogućnosti - upis u neke alternativne škole, maksimalno poticanje onoga što djetetu leži i za čime pokazuje interes + naravno sve ono šta nam svima pomaže - zdrava prehrana, meditacija, priroda, aromaterapija, homeopatija itd itd šta ko već voli :)Mislim da se ovime može jako puno toga učiniti. Ali smatram da neka veća poboljšanja dođu tek kad dijete poraste i preuzme stvar u svoje ruke, nauči se nositi sa simptomima i prihvatiti se u potpunosti te time odlučiti/odabrati/usmeriti se na zanimanja i život kakav mu odgovara..Mislim da roditelj ne može čarobnim štapićem oduzeti djetotov sindrom, iako bi htio naravno. Ali sa kombinacijom svih ovih stvari + još puno drugih za koje ja ne znam, poboljšanje vjerujem da je itekako vidljivo. i ponavljam, ja sam laik i ovo je samo moje iskustvo i mišljenje :)

IVA


November 25, 2011 u 0.07

Školski sat traje 45 minuta i u razredu sa 26-ero učenika i zahtjevnim programom teško je naći dovoljno vremena za kvalitetan rad s 3-4-ero djece
sa ADHD-om pored najbolje volje.
Hvala

hm


November 25, 2011 u 0.08

Michael, da li se po vama npr. mentalna retardacija može izliječiti postom od prirodnih sokova?? Hvala na odgovoru.

hm


November 25, 2011 u 0.10

Iva, to je istina zato mislim da nisu krivi učitelji i profesori nego rigidni i tromi školski sistem kao takav…

Michael


November 25, 2011 u 0.13

Za sve bolesti pa i mentalne je detoksikacija zakon. Toliko je to jednostavno !!

hm


November 25, 2011 u 0.18

ma super je to za sve ljude na ovom svijetu ali pobogu ne može se detoksikacijom ukloniti mentalna retardacija! jer to nije mentalna BOLEST nego mentalno STANJE i to su sasvim dvije različite stvari! ali kojeg smisla ima da se ja sekiram sad :P Laku noć svima, zahvaljujem na komunikaciji! :)

IVA


November 25, 2011 u 0.48

Hm,na jednom seminaru sam postavila zahtjev da nam se demonstrira predavanje za učenike sa različitim sposobnostima, a s naglaskom na učenike sa ADHAD-om jer svatko može sastaviti ,uz pomoć literature, predavanje za odlikaše.Htjeli su jednostavno preći preko mog zahtjeva, ali sam bila uporna. Dobila sam zaprepašćujući odgovor da ne mogu svih spasiti i nastavili su po starome. Još i danas me progoni taj odgovor.Tako je od studentskih dana.Ušutkuju kreativne, a podupiru one koji im plješću i uvijek je kriv nastavnik.

majaMED


November 25, 2011 u 3.01

Majka sam sina 15 godina sa dijagnozom ADD (poremećaj pažnje bez fizičkog nemira) a što recimo može biti posljedica mog “staromodnog” odgoja da dijete mora biti pristojno i poštovati tuđi prostor u kojem se nalazi. To po meni daje vjetar u leđa teoriji da je ADHD uzrokovan (ne)odgojem, na samo na prvi pogled. Jer taj moj sin IMA fizički nemir samo možda manje izražen nego djeca kojoj se to u potpunosti tolerira zbog uspostavljene dijagnoze.
No po meni onaj bitniji segment tog problema leži u onome što @Hm opisuje - rigidan školski sustav koji ima klišeje u koje ako se dijete ne uklapa osuđeno je na psihotorture uz isticanje njegovih poteškoća na način kao što su i tu neki prosvjetni djelatnici iznjeli mišljenje (kojih bih se ja osobno sramila ,ali eto njima na sliku i priliku a ne toj djeci)
Moj sin je godinu dana maltretiran sa enormnim zadaćama koje su čak i djeci bez poteškoća bile problem,a nakon što ga je učiteljica dijagnosticirala nesposobnim ,na timskoj obradi propisana mu je INDIVIDUALIZACIJA NASTAVE. To znači da dijete mora usvojiti KOMPLETNO gradivo ,ali provjere znanja su modificirane i u predavanju gradiva od predavača se očekuje češća provjera uspjeva li učenik pratiti predavanje (svako iplanirano predavanje , uz uspostavljenu disciplinu u razredu omogućuje svakom predavaču da tri do četiri puta uputi pitanje djetetu ili djeci sa adhd-om).
No ta rigidnost sustava se očituje u tome da i stručne službe u školi (psiholozi ,defektolozi ako ih škola uopće ima) kao i nastavnici vođeni predrasudama tipa gore izrečenih od strane profesora enormnu energiju troše u opravdavanju da su nešto nesposobni napraviti dok istovremeno to isto ne dozvoljavaju djetetu. Izmišljaju bezbroj problema i načina kako da izbjegnu pomoći toj djeci , a ono malo drugačijih i posvećenih svome radu samo kao iznimke potvrđuju navedenu teoriju.
Uglavnom da nisam bila informirana o zakonima vezanim uz školstvo mojeg sina bi u drugom razredu osnovne škole prisilili da ponavlja razred a što je u suprotnosti sa zakonom.
Redovitom defektološkom i psihološkom potporom i mojim izvanrednim angažmanom u radu sa djetetom OŠ smo završili sa vrlodobrim uspjehom.
Upisali smo zadravstvenu školu koja slovi kao najteža od svih strukovnih škola jer dijete želi izučiti za fizioterapeuta. Ono što je presudilo da smo se odlučili za tako zahtjevnu školu je to što sam imala informacije da je stručna služba te škole izvanredna.
I danas nakon 3 mjeseca moj sin ima sve odlične ocjene iz usmenih provjera, najaktivniji je na satu , među prvima se javljao za usmene provjere i danas relaksirano odlazi na nastavu jer nema bojazni da će ga koji profesor nespremnog prozvati za ispitivanje. Problem pismenih provjera je i dalje prisutan jer su uglavnom prvi testovi bili negativni ,no kako se iz stručne službe izvanredno trude maksimalno mu prilagoditi način provjera posljednja dva testa su bila 3 i 4. Naravno da je takav angažman stručnih službi potaknut i izvanrednom motiviranošću djeteta i vrlo kvalitetno usvojenih načina učenja za koje je zaslužna moja malenkost jer sam dosljedno provodila upute stručnjaka defektologa.

Uglavnom tek sada plačući odlazim sa informacija naravno od sreće jer moje dijete ovakve ocjene nije imalo niti u prvom razredu osnovne škole.

Zato dragi komentatori definitivno dobar odgoj uvelike utječe na ADHD ali ga ne liječi, a što se tiče prehrane u našem primjeru nema nikakvih pripravaka niti zdrave hrane jer za to nemamo financijskih mogućnosti ,no to za sobom povlači da nema niti fast fooda ,slatkiša i kole.

Roditelji ADHD djece oboružajte se neizmjernim razumjevanjem ,strpljenjem i dosljednošću, otvorite se istinskim stručnjacima i rigidno dosljedno se držite njihovih uputa , ne sramite se psiho suporta djeci jer to nemamo znanja odraditi sami ,a vremenom djeca smatraju da im to govorimo zato što ih volimo a ne zato jer je to tako. Izbjegavajte zamku da dijagnozom opravdavate djetetovu neodgovornost kako ne bi bilo ono u izazovu manipulirati vama i vjerujte uspjeh je zagarantiran .

Volite svoju djecu jer su posebni !

stojko


November 25, 2011 u 7.30

Pri koritenje na leneno maslo zaradi omega3 treba da se bide dosta pretpazliv bidejki istoto e mnogu podlezno na uzegnuvanje.Zatooa podobra varijanta e svezo someleno leneno seme i odma da se vnese vo organizmot

mt


November 25, 2011 u 9.28

eto i s ovako puno različitih mišljenja i rasprave smo dokazali koliko smo kao roditelji u teškoj situaciji i dilemi kako pomoći svojoj djeci.sigurno je da društvo nije dovoljno senzibilizirano i trebat će još puni borbe da shvate da iako su (uvjetno) rečeno drugačija-djeca koje primaju i daju puno ljubavi,trebaju puno razumijevanja i tolerancije koje nam iinače nedostaje. Svaki savjet je dobrodošao,pa makar to bila omega 3 (iako ne liječe, sigurno će brem ublažiti simptome)ili laneno ulje jer svatko tko je bilo što napiso -hvala mu jer je pokušao učiniti nešto lijepo za moje dijete i mene.Roditelji ADDH djece u Zagrebu postoji udruga Hiperaktivni sanjari-dođite ili pokušajmo se udružiti i pomoći svojo djeci da imaju ljepše djetinjstvo! Pozdrav svima!

Zorica


November 25, 2011 u 9.30

Ali koncentracija jako slaba. Mnogo radimo na pojasnjenju gradiva, sve zapamti i isprica sa razumevanjem ali ne memorise nauceno. Kad odgovara paznja negde ode i ne kaze nista. Ne seti se osnovnih stvari i jako mu je tesko zbog toga, sekira se i sam ne razume zasto zaboravi..

Kad utvrdjuje gradivo on savija olovku u ruci nekontrolisano, gura prste u savove od pantalona, navlaci duksericu preko kolena..busi olovkom gumicu..Kad ga opomenem da mirno sedi, poslusa, ali to traje jako kratko.

Citiram ono što je Ana napisala za svoje dijete… Ana, i moje dijete se jako dugo tako ponašalo pri učenju, njemu je dijagnosticiran ADD i disleksija prilično jakog oblika… Već godinama ide redovno na instrukcije kod logopeda i za neke predmete posebno - npr. matematika, i to sve tek da bi dobio pozitivnu ocjenu! A iznimno je inteligentan… To je za dijete jako frustrirajuće. Ipak, moram priznati da smo vremenom mnogo napredovali, uz instrukcije je bilo bitno i da ima mir kod kuće i NEPRIKOSNOVENU KOLOTEČINU. No još uvijek, kad mu je nešto posebno teško - hrvatski jezik- počne se ponovno ponašati na stari način. Na sreću, profesorica mu je izašla u suset i posebno radi s njim. Najavljuje mu koji dio gradiva će ga pitati i pita ga sve dok ne dobije dovoljno znanja od njega. Tek tad mu da ocjenu. A onda mu naglasi da ga to više neće pitati i da uči neki drugi dio gradiva. Velika je to pomoć, neopisivo… kad bi barem svi nastavnici tako razumjeli i shvaćali svoj posao… da je to ‘posao’ - predanost živućim dušama…

Ponovno citiram Anu:
Dok ovo pisem on sedi na fotelji i snazno udara plasticnim krugicem u drugi plasticni predmet, ne pravi veliku buku ali je snazno i ucestalo. Kad ga pitam sta radi i zasto to radi kaze igra se, zanimljivo mu je.Ponekad mislim da su mu naredbe za takvo ponasanje iz neke druge dimenzije. Pomozite

Ne znam, totalna sam neznalica, ali da li možda dijete može da ima elemente i nekih drugih poremećaja… Možda da pitate za savjet nekoliko različitih stručnjaka…? Ne treba odustajati.. Gdje postoji problem, postoji i rješenje…

SG


November 25, 2011 u 9.39

Osnovni uzrok ADHD-a jest zlostavljanje djece. Tj. nepoštivanje njihove osobnosti, radi se o djeci koja vrlo rano pokazuju znakove osobnosti, umjesto da im roditelji otvraju put u životu ovi “roditelji takve djece” pokušavaju im nametnuti okvire koji ih guše ili im neprirodno otežavaju život. Stoga takva djeca stalno traže “ono što im treba” a to je obično nešto što je sasvim normalno, no njihovi roditelji uporno pokušavaju načini od njih nešto drugo nego što oni jesu i na taj ih način ubijaju. Nema lijeka, osim odgoja roditelja.

"Alternativa za Vas"


November 25, 2011 u 10.30

Mislila sam da nudite konkretnije lecenje za Adhd, osim lanenog ulja. Malo sam vise ocekivala od ovog sto ste napisali…..

Maja, osim lanenog ulja pisali smo i o drugim načinima rješenja problema:

- korekciji prehrane
- eliminaciji toksina i teških metala
- uklanjanju pljesni iz namirnica i stambenog prostora
- izbjegavanju stresa

Sve to može uzrokovati hiperaktivnost. Zbog toga potrebno je pronaći i eliminirati pravi uzrok hiperaktivnog ponašanja.

mt


November 25, 2011 u 10.57

Poštovani sg,

Ne mogu se složiti s Vašim mišljenjem s obzirom da dijagnoza dolazi od stručnih defektologa nakon učinjenog Vep-a,a kad bi imali takvo dijete znali biste da osim s puno razumijevanja ,objašnjavanja i ljubavi ne možete ga drugačije ni odgajati-meni je čak psiholog rekao da je to djete otvorenog uma i da bi sva djeca trebala biti upravo takva! Sad bi mogli dalje diskutirati,ali nema smisla…. sad smile

SG


November 25, 2011 u 11.29

Slažem se da su to djeca otvorenog uma, slažem se da su to pametna djeca, samo traže puno pažnje i razumijevanja. To su mali ljudi koji sve vide i brzo uče, samo traže svoj put… Nisu laka tj. teški su upravo zbog toga jer su otvorenog uma. Možda je baš problem u objašnjavanju, trebaju više suradnje i ravnopravnog odnosa nego da im se objašnjava ono što se kosi s onim što oni doživljavaju. Treba shvatiti da djeca nisu djeca već mali ljudi… Pustite sad psihologe i ostale, bitno je da doživljavate potrebe tog djeteta te da se i vi mijenjate, da niste zatvoreni. Shvatite da Vam je viša sila dala zadaću da se promijenite sa tim djettetom i to trebate prihvatiti, a ne kočiti se i tražiti druge da rješavaju stvari za vas. Pokušajte surađivati s tim djetetom prema njegovim potrebama i odvest će vas u sretnu budućnost, a ako budete kočili sebe i dijete onda ste tek u problemu.

SG


November 25, 2011 u 11.35

Da budem jasniji, prema iskustvima koja imam… Vjerujem da je potrebno isto tako obajsniti mu što ste u mogućnosti a što niste, ali biti spreman i prihvatiti puno novosti. Treba vjerovati, dati podršku i biti oslonac… Teško je znam…

mt


November 25, 2011 u 11.35

Pa to i pokušavam,sve objasniti i čak mi je učiteljica rekla da misli da ne poštuje autoritet jer ne prihvaća kad mu se kaže to moraš načiniti zato jer to to ja tako kažem….  a ja još mogu reći da imam dosta razumnu učiteljicu!

SG


November 25, 2011 u 12.48

Eto, to sam htio reći, al nisam se usudio, jer nisam sveznalica, al to mi apsolutno potvrđuje. Ne poštivanje autoriteta je najnormalnija stvar kod takvih osoba jer imaju UM a nisu rođeni robovi. Najgore je što ne mogu protiv svog mozga. Dakle to su ljudi koji poštuju samo ono što mogu realno shvatiti, što je objašnjivo, intuiciju slijede, dobru volju i usto su suosječajni. To su PRAVI LJUDI, ali u današnjem svijetu je NAJTEŽE BITI ČOVJEK.

mt


November 25, 2011 u 13.03

Na žalost da,a svima bi nam bilo puno lakše kad bi vladalo samo razumijevanje-da o drugim strvarima i ne govorim-pozdrav!

Biljana


November 25, 2011 u 15.15

Od srca bih preporucila svim roditeljima koji imaju decu sa nekim od navedenih problema: ADHD, ADD, autizam, dislexija, dispraxija, depresija, shizofrenija da procitaju izvanrednu knjigu od Dr. Natashe Campbell McBride GUT AND PSYCHOLOGY SYNDROME, u kojoj detaljno opisuje prirodni tretman za ove bolesti. Takodje mozete pogledati i njezin intervju na youtube.

slavica s.


November 25, 2011 u 19.05

bas smo svi imali interesantne komentare i zelim jos jednom da ukazem na nemacke strucnjake koji se bave ovim problemom ali i ruske naucnike koji se vrlo poklapaju u nekoliko uverenja kako ove probleme resiti kod dece. Ono svi kazu zdrava i prvailna ishrana puna svezeg povrca, voca, kostunjavog voca, puno nerafiniranih ulja, posebno naglasavaju uzimanje vitamina E u uljanom obliku, uzimanje prirodnih suplemenata, obavezan neki sport, puno ratzumevanja i prave kreativne slobode toj deci, ali i skolski sistemi su veoma vazni tj. nastavni kadar koji je na ovim prostorima (sa izuzecem malog broja onih dobrih) jako los i koji najpre sebi ne moze pomoci a kamoli ovakvoj deci. Pa pogledajte ih koliko su nervozni i isfrustrirani i koliko taj posao rade samo da bi ga odradili. Imam iskustva sa tim kadrom i posle promene skolica mom detetu, konacno sam naletela na fenomenalnu uciteljicu pa smo svi roditelji iznenadjeni koliko ta zena voli svoj posao i koliko je kompetentna. Svi cinioci kada se sastave pocev od aditiva u hrani, ostalih otrova i teskih metala kako u ishrani a tako i u vodi, pa ostala zagadjenja, pa mozda dete ima parazite, ili manjak nekih vitamina i minerala, pa skolski stres, pa dom u kome zivi i sve to ako dobro istrazimo imamo sve sanse da pomognemo takvom detetu. Ovakve tribine i ovakvi razgovori su fenomanelna stvar da se toj deci pomogne. Uzmite i primenite sva ova prenesena iskustva i dobicete rezultate…licno sam gledala izuzetna ozdravljenja kod ovakve dece i to bez uplita psihologa, a samo uz prirodne metode, veliku ljubav i naravno veliku slobodu licnosti kod takve dece jer su zapravo ta deca jako, jako inteligentna…

LZ


November 25, 2011 u 19.23

@ Biljana:
Da,“GUT AND PSYCHOLOGY SYNDROME” je odlicna knjiga.

@ Slavica S.
Vrlo dobro receno!

Ana


November 25, 2011 u 21.35

Puno je slicnih iskustava,. Svakako da je svako dete individua za sebe pa tako i u ovom poremecaju.Navescu ovde meke konkretne primere u ponasanju.Mi smo ove godine promenili i skolu jer se on nije vise osecao ugodno sa drugovima i nekim nastavnicama koje nisu imale dobar pristup. Naglasavam nastavnice jer on misli da su one naklonjene devojcicama jer su istog pola pa ne razumeju neke decake.Zamerao im je nepravednost u ocenjivanju, kad poveruju u laz druge dece i kada ga javno kritukuju.Desavalo se da ne napise ni jednu rec na pismenoj vezbi jer ga je nastavnica nepravedno kritikovala a nije saslusala njegovo objasnjenje. Danas sam bila ponovo kod skolskog pedagoga da vidim kako je ona procenila predhodni razgovor sa njim gde mu je jako prijala njena paznja.Nisam ni ocekivala da ce gledati problem mojim ocima ali svako misljenje mi je znacajno.Po njenom zapazanju on je inteligentan ali nema radnu naviku i treba vise da cita. To znam i upravo je i problem stvoriti mu radnu naviku i naterati ga da sam cita. To postizem tako sto kazem da mene bas interesuje sta on uci ali ne vidim dobro i ne mogu da procitam sama. On mi onda procita i objasni jer voli da pomaze, tako jedino moze da nauci i dobije ocenu, ali uglavnom su to srednje ocene.Analizira reci dok uci,.. juce me je pitao zasto u udzbeniku pise da su bavarci podizali manastire za pokrstavanje Juznih Slovena ako ti ljudi treba tu da udju.Pojam podizati i sagraditi nije povezao.Zamislite ako to radi sa svim recima, verovatno je jako tesko.Pre par godina u zooloskom vrtu kod obilaska srne zvao je jelena, jer kaze da treba tako zenka da se zove jer je muzjak jelen. Kad mu je prisla uz ogradu bio je presrecan jer ga je razumela.Zna da imam razumevanja za njega ali i da trazim ispunjenje zadataka pa se zbog moje brige i trudi ali mu nije znacajno sta dobije od ocena.Ponekad mislim da mu je zao mene pa se zato trudi. Dobre rezultate postize samo kod nastavnika koji ga uvazavaju kao licnost. Nisam do sada primetila da ima posebno interesovanje za neki predmet osim crtanja.Molim Boga da mi da snage da istrajem,  ovoliko koliko mogu i da ne poremetim njegov poseban razvoj jer niko ne zna sta je u njegovom umu i koliko je lakse da im paznja ode u drugu stranu koja se mozda kasnije ne moze ispraviti. Voli da se druzi i prijaju mu slicna deca po ponasanju, voli da pomaze slabijim i starijim ljudima.Materijalne stvari ga takodje ne zanimaju.Pricao mi je jednog dana u cudu kako mu je najbolji drug rekao da bi pojeo pauka za sto evra, a on mu je odgovorio da to ne bi uradio ni za milion evra jer on ne zeli da bude bogat vec da zivi normalno. Inace, pauka se obojica uzasavaju. I pored tako normalnog rezonovanja ja sumnjam nekada da je mentalno slab, jer lupkanje i udaranje po fotelji i podizanje stolice nogama dok lezi na podu ne ide sa normalnim razmisljanjem. Da li taj veliki raskorak u razmisljanju i zakljucivanju, od motorike njih cini posebnim ili da kazem blize, problematicnim.

slavica s.


November 26, 2011 u 17.55

dragim mamama koje su zabrinute za po meni sasvim obicno i normalno ponasanje deteta. Pa i vi kao i one tamo nastavnice pravite od muve medveda!!! pa samo pustite to dete da se normalno ponasa. pa zasto u svakom gestu trazite neki sindrom?! ovo su nastala neka nova vremena i ta nasa a neka sasvim nova deca ce za razliku od nekih ranijih generacija imati jake umne sposobnosti. Uostalom i naucnici to tvrde a i astrolozi. Ja verujem bas u tu decu vise nego u nas i zastarele skolske metode ponasanja nastavnika i psihologa. Ta nova deca su umno daleko ispred nas, pa zar vi svi to ne vidite? Sva ta neka nama cudna ponasanja su zapravo neki vid njihovog pokazivanja da mi nesto pogresno shvatamo. Usli smo u novo doba i primenjujemo nove tehnologije a skolstvo nam je ko u srednjem veku!? a i medicina ima tehnoloski veliki napredak a ispostavilo se da je ta oblast presla u ruke farmaceutskih trgovaca i svi zajedno i ne umeju a i ne zele da se bave bolesnima. Pa njih interesuje samo PROFIT. Skolski sisitem je jos u proslom veku a neki novi klinci su se rodili u ovom veku i oni traze nesto sasvim prirodno i nesto sto ima primesu ljudskog, toplog i sto se zove ljubav. Pa ako nemamo para za nesto veliko a ono mozemo im priustiti paznju i ljubav i naravno zdravu ishranu. I tamo jedna gospodja rece da za to nema para a ja samo kazem da je zdrava ishrana mnogo jeftinija od te svakodnevne koja nije zdrava. Matematika je veoma dobra stvar pa je cesto koristim kao najjaci argument kod primene zdrave ishrane…ukljucite mozgove i okrenite se sebi i svojoj decici i ne dopustite da vam svaka tamo ,,nazovi,, nastavnica maltretira dete. Opomenite je i preduzmite sve mere zastite od takvih. Uostalom mora se postovati zakon o zastiti dece od raznoraznih nasilja, a najvise ih deca trpe u skolama. Pa neka vas ne brinu ocene vec stanje duse vaseg deteta. Ocene ionako nikada nisu bile merilo za buducnost i srecu. Uostalom i sam Ajnstajn je imao keca iz matematike!?

hermiona


November 26, 2011 u 20.10

Teško je shvatiti percepciju ove dece, teško je roditeljima da održavaju sebe u stalnoj pripravnosti da crpe enrgiju iz ko zna kojih rezervi…Nakon 3 promenjene škole i bez imalo sluha u sistemu, sve se čini uzaludno i kao da se ne mrda sa mrtve tačke ali svaki dan krećemo sve ispočetka jer nemamo drugog izbora, jedino tako možemo pomoći svojoj deci da nađu svoje mesto pod suncem. Treba usvojiti svaki savet i probati sve moguće ( naravno i sebe zaštititi od zluradih komentara okoline kako vam je dete ovakvo ili onakvo i kakvi ste vi roditelji-mislim da me to ponajviše boli )

Jean Louis


November 27, 2011 u 14.53

Hiperaktivnost je prevara i laž. Učiteljica je dobro napisala:

“Nedavna istraživanja provedena u SAD-u su navodno pokazala i dokazala da su ADHD i ADD izmišljotina farmaceutske industrije kako bi se zarađivalo prodajući lijekove kojima se “kljuka” takvu djecu.”

ADHD je bolest izmišljena od udruge američkih psihologa 1987 godine, unatoč nastojanjima da se dokaže kao bolest, HIPERAKTIVNOST JE IZGLASANA NA SASTANKU.

SVRHA hiperaktivnosti je ZARADA NA PRODAJI DROGA DJECI. To je vrsta psihijatrijskog žigosanja, ne bolest.

Godine 1998., Dennis Donovan, dječji psihijatar iz Floride je rekao: “ADD (ADD – „poremećaj“ pomanjkanja pažnje) je lažna dijagnoza. Roditelji i nastavnici „trče kao ludi“ da identifikuju bolest… Trenutna trend patologizacije ponašanja vodi ka masovnom porastu broja oboljelih, disfunkcionalnih, poremećenih i nesposobnih…„

Djeca su na meti psihijatrije, industrije smrti.


Ako smatrate da je dijete hiperaktivno i trebate da ga vodite psihijatru, TO JE VAŠA VLASTITA NESPOSOBNOST KOMUNIKACIJE SA DJETETOM.

Svako dijete koje je žigosano “HIPERAKTIVNO” je ZDRAVO DIJETE.

Klinički psiholog Autor knjige Rape of Soul:
“Dječja bespomoćnost i nevinost nisu uspjeli omekšati želju psihijatrije za profitom niti ih nadahnuti da procjene validnost, sigurnost ili posljedice svojih „dijagnoza“, ADHD–a (ADD ili “poremećaj” pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) ili LD–a (LD ili „poremećaj“ učenja). Psihijatri nemaju pojma šta ih uzrokuje, što nije ni čudno s obzirom da nema nikakvih objektivnih, naučnih kriterijuma koji bi potvrdili da takvi „poremećaji“ uopšte postoje.”

ONO ŠTO JE U AMERICI JAVNA TAJNA, da hiperaktivnost nije bolest, već izmišljotina na kojoj se dobro zarađuje, TO JE PRAVA KOMERCIJALNA ROBA U HRVATSKOJ, na kojoj se zaraduje još više, jer su ljudi neobrazovani, ne znaju da čitaju, jer vjeruju slijepo ljudima u bijelom, onima koji bi trebalo da odmognu.

OSOBNO SAM POSJETIO PSIHIJATRIJE i napravio ankete kod psihijatara.

Znate li kako mi je jedna načelnica psihijatrije rekla da ocjenjuje da li dijete ima hiperaktivnost?—“Samim tim da dolazi u psihijatrijsku ustanovu znači da je bolestan”.

A, kada će dijete dobiti “ljekove”, tj. drogiranje?—“Onda kada roditelji mogu da plate iz svog džepa ili kada osiguranje može da plati drogiranje”.

Ako nema plaćanja, doviđenja. Što je i bolje.

Psihijatrija je industrija smrti.

Stojim za sva pitanja na raspolaganju.
http://www.psihijatrija-ubija.info
http://hiperaktivnost.tel

slavica s.


November 27, 2011 u 18.14

Za Potpisanog sa Jean Louis !!! SVAKA CAST I POZDRAVLJAM ovakav tekst i vi ste ovo fenomenalno objasnili. Pa dragi roditelji ovo naucite kao pesmicu napamet. i ne brinite kod hiperaktivnosti svog deteta. dajte mu svu paznju i ljubav, zdravu ishranu punu povrca i voca, dodatak vitamina E ili ulja lana i puno sporta a ocene u skoli kao i komentari okoline neka vas ne brinu. Ti koji pricaju neka peru svoj a ne tudji ves. Pa vi sami izdrzavate svoje dete i ti koji vam ne pomazu ne dozvolite da vam samo odmazu. Briga vas za price okoline, deci ne dajte nikakve lekove jer se lekovima ne leci ovaj samo prolazni period koji po meni prolazi posle puberteta kada se sve uglavnom okoncava….pozdrav svima i savetujem da podignete uspravno svoje glave i zaboravite odlaske psihijatrima i davanju lekova…Aternativa i zdrava ishrana

hermiona


November 27, 2011 u 18.28

Poštovani, volela bih zaista da je problem toliko jednostavan i da je moje dete nemirno ili nestašno. Pored ovog sina ima još 2 dečaka,starijeg i mlađeg koji nemaju nikakvih problema niti sa pažnjom niti sa hipermotilnošću. Ne radim već dugi iz godina, detetu sam maksimalno posvećena, posećujemo psihologe dovoljo dugo, čitam sve što smatram da mi može pomoći ALI način na koji dete uspostavlja sistem vrednosti u svojoj glavi i dalje je totalna nepoznanica za mene. Da imate dete koje ni u jednoj aktivnosti NE MOŽE da istraje duže od 15 minuta ( ma koliko zadovoljstvo njemu lično ta aktivnost pričinjava), koje stalno mora nešto bušiti, lupkati, uvrtati i da ne nabrajam sve po redu sigurno ne biste bili ubeđeni da ne postoji hiperaktivnost. Naravno da se kao i sve na ovom svetu dijagnoza zloupotrebljava i vrlo često olako daje ali još uvek je na roditelju da odluči hoće li svoje dete podvrgnuti medikamentima. Mi sve bolesti (od prehlade pa nadalje) lečimo isključivo prirodnim preparatima, biljkama i narodnim tehnikama, u svemu tome se dobro snalazimo i nikada nećemo posegnuti za ošamućivanjem deteta zarad nekakve kontrole. Poenta je da je roditeljima koji se bore sa ovakvim poremećajima preko potrebna podrška jer je energija koja je neophodna za pregurati samo jedan dan OGROMNA, najmanje od svega nam je potrebno da nas neko ubeđuje kako naš problem ni ne postoji.
Svako ima pravo na svoje mišljenje i pravo da ga iznese ali za formiranje mišljenja je potrebno iskustvo ( najpoželjnije lično) a ne samo potreba da se nešto kaže tek da bi se reklo.

Jean Louis


November 27, 2011 u 22.59

Za Hermionu:

Ako se dijete ne može koncentrirati, ne znači da je bolesno. To su Vas ubijedili ti ljudi u bijelom, jer kod njih idete da se savjetujete.

Dijete koje se ne može koncentrirati dođe do situacije koju ne razumije. Dođe na neku riječ koju ne razumije, desi se nešto u momentu da ne shvati i tu mu se koncentracija skrene na nešto drugo. To znači da sa djetetom treba raditi.

Sa svakim djetetom treba raditi. Ne galamom, ne silovanjem, ne žigosanjem da je bolestan.

Već raditi odgovorno sa komunikacijom, strpljenjem, učenjem.

Pogledajte malo ovaj video:
http://www.youtube.com/watch?v=Wv49RFo1ckQ

Ne morate razumjeti mnogo engleskog da shvatite. Djeca nisu hiperaktivna. Djeca su kreativna. Djeca uče. Djeca trebaju našu pomoć za njihovu i našu budućnost.

Ana


November 27, 2011 u 23.26

Dobro bi bilo da je tako lako. Svako ko ima takvo dete najbolje zna da to nije uobicajeno i prolazno ponasanje vec zahteva ogroman trud, novac i odricanje.Takvom detetu morate biti posveceni u potpunosti. A samim tim to pokazuje da postoji problem kako god ga mi nazvali.Taj problem kome se ne zna ime ne znaci da ne postoji i da ga treba minimizirati. Slazem se da je porodica glavni faktor za poboljsanje ove situacije kod dece, ali zar to vec ne znaci da smo mi preuzeli ulogu lecenja i da smo zanemarili sve ostalo,.. i drugu decu, i posao, kao i sav uobicajeni zivot,. a da ne pisem o nemiru koji moze da nas utuce do bolesti. Dobro je da ta borba i nada u uspeh odrzi roditelja da istraje,jer niko to drugi osim nas ne moze razumeti i izdrzati.

Eoja


November 28, 2011 u 9.12

Draga Ana i ostali,

Pročitajte na netu o uspjehu po metodi učenja NTC (Nikola Tesla centar) dr Ranka Rajovića.
Naš tradicionalni sistem učenja je djeci uglavnom jako dosadan i odbija ih od učenja.
Sa druge strane, djeca vole da uče to je u ljudskoj prirodi i dijete je spremno sve da nauči kroz igru. Sjediti sa knjigom u ruci je djeci dosadno, igrati se i učiti kroz igru će gotovo svako dijete prihvatiti bolje i lakše. Naravno, ovakav način učenja zahtijeva i veliki angažman onoga ko sa djetetom radi i roditelja i učitelja.
Uloga roditelja je nezamjenjiva.
Pokušajte na primjer da geografiju umjesto klasičnog učenja lekcija učite kroz igru sa zastavama država i zamišljeno putovanje kroz geografski atlas, vjerujem da će djetetu biti zanimljivije i da će više naučiti.
To je tzv asocijativno učenje.
Potražite Rajovićeve knjige (priručnici za roditelje i vaspitače) pogotovo za predškolski uzrast, a za školski uzrast knjige Uroša Petrovića Zagonetne priče.

Sretno.

Eoja


November 28, 2011 u 9.34

Kada budem imala više vremena i ukoliko ste zainteresovani mogu da napišem nešto više o ovoj metodi učenja.

jovana


November 28, 2011 u 10.03

Hemiona, mozda je problemu tome sto ti mislis da je odredjena aktivnost dobra za tvoje dete a ne da dete samo izdvoji aktivnost koja ga zanima ...tu ima jos nekih korena ..kao beba svi su voleli da se igraju sa detetom na svoj nacin ‘‘utropavajuci’’ mu svoje ideje ..a niko nije ‘‘ostavio dete na miru ‘’ da samo   nadje svoje igre i zanimacije ...pa je sada tesko sve to dovestina put…Probajte da jedno vreme ostavite dete ‘’ na miru ‘’  pustite da se igra ili zanima samo sa onim sta ono hoce ....
Naravno i promenite mu ishtanu .... manje ugljenih hidrata ..jer sve sto pojede ne moze i da potrosi u toku dana ........pozdrav
Jovana

slavica s.


November 28, 2011 u 14.10

heart odgajila sam petoro dece svoje i iz familije i do punoletstva i sada gajim svoje unuce od dana rodjenja koje ima evo sest godina. moze se reci da imam neko iskustvo, ne veliko ali dovoljno. i sama sam prolazila sa svkim detetom raznorazne momente od koji je najstrasniji bio pokusaj samoubistva jednog od dece a sve sto nije u pubertetu bilo shvaceno kako od roditelja a tako i od skole i okoline i pored izuzetnih sposobnostiu i talenata. tada sam morala da ukljucim psihologa koji mi ama bas nista nije pomogao osim sto mi je dao za dete pilule?!?! naravno sam ih bacila i posvetila s etih dana tom detetu i imala neverovatne uspehe a evo se danas smejemo zajedno tom problemu iz proslosti a ona je ovih dana u inostranstvu i postala je mama i to jako dobra mama i normalan covek bez ikakvih problema… opet ponavljam da moramo svakom detetu pristupiti posebno jer je i svako dete posebno. pa uostalom imam iskustva i sa blizancima i oni su samo likom slicni a jako, jako razliciti. Morate najpre korigovati ishranu, prici detetu kao bicu koga veoma repsktujete, koga volite i kome sve otvoreno pricate. Deca vrlo postuju iskrenost! zatim takvo dete ukljucite u neki sport, dajte mu pojacan vitamin E, odlaske u kontakte sa zivotinjama, sto deci veoma pomaze. Pratim naucne izvestaje Nemacke, Austrije i Rusije i svi se slazu u da se u ovoj oblasti lekovi primenjuju SAMO U NUZDI. I svi apeluju na ishranu, vitamine a posebno vitamin E koji po njima zaustavlja cak i epilepticne napade. ZAsto moramo odbijati alternativne metode? pa zar je tesko primeniti savete onih koji su prosli neku takvu pricu? Pa prirodni tretmani su najjeftinije metode a najzdravije za svako dete. uostalom uzrok ovakvog ponasanja kod dece mogu biti i paraziti a tu mogucnost ciscenja imate svi na raspolaganju. A zaboravljate i jos jednu vaznu cinjenicu da nam se radjaju veoma talentovana deca i da ta deca ne mogu da uspostave dobar kontakt sa nama tj. sa skolom koja radi po metodama srednjeg veka. Zasto takvu decu proglasavamo bolesnom???

Jean Louis


November 30, 2011 u 19.28

Djeca nisu mentalno “bolesna”, jer bolest te vrste je izmišljena ili izglasana i dogovorena, ali nije tjelesna bolest.

Psihijatrijska biblija je Dijagnostički i statistički priručnik ili Diagnostic ili statistical manual of mental disorders. Obratite pažnju, tu se piše “poremećaj”, ne bolest. Psihijatri bi rado željeli da su ljekari i da mogu imati takav autoritet da mogu izmišljati bolesti. To je njihova konstantna želja. Vole kada u narodu ljudi pričaju o “bolesti”.

U stvari je situacija jednostavna:

1. Ljudi u bijelom su definirali šta je VIŠA RASA i šta je NIŽA RASA;

2. Ljudi u bijelom su se dogovorili kako da očiste VIŠU RASU od NIŽE RASE;

3. Definirali su ponašanje VIŠE RASE i ponašanje NIŽE RASE;

4. Krenuli su sprovoditi svoj plan prije oko 100 godina, a sprovode ga i dan danas;

Holokaust muzej Amerike:
http://www.ushmm.org/

Poznati psihijatri iz drugog svjetskog rata:
http://www.ushmm.org/museum/exhibit/online/deadlymedicine/profiles/—to su oni koji su bili načelnici logora, jedan je djecu ubijao i vadio mozag i rekao da je “odličan materijal”. Poznati psihijatar Mengele, eksperimentirao je na trudnicama, pokušao stvoriti novog Hitlera.

Jevreji nisu ubijani zato što su Jevreji. Hitler nije potpisao dokumente da se Jevreji ubijaju, već da se ubijaju ŠIZOFRENI. Šizofrenija je jedna od bolesti koju su psihijatri izmislili. Jevreji, Indijanci, crnci, Romi, to su sve bile rase koje su bile po njima “šizofreni”. Hitler je potpisao odluku da se mentalno poremećeni uklone iz društva. Pošto indijanaca i crnaca u Njemačkoj nije bilo mnogo, uklonili su Jevreje.
http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Holocaust/deadmed.html

RAT JE PROŠAO.

LJUDI U BIJELOM SU OSTALI. Mislim da je samo jedan na nirnberškim procesima optužen, tako nešto.

Ovi “doktori” su poslije rata, sterilizirali u bolnicama Njemačke, Švedske, Danske, masu mentalno poremećenih, samo ne baš direktnim spaljivanjem, već eto, posebnim ljekovima. Mnogi su od nuspojava tih ljekova jednostavno završili u grobu. A, mentalno poremećeni su opet bili Jevreji, Romi, ljudi koji vjeruju u Boga, tjelesni invalidi i tako dalje.

Metoda se mijenjala kroz vrijeme. Danas je metoda vrlo suptilna. Niža rasa se odstranjuje obmanom javnosti, izdavanjem kojekakvih nebuloza o djeci koja su bolesna. Ljudi u bijelom širom svijeta djeluju sa svojim ciljem: da vladaju svijetom, da budu autoritet i nad sudom i nad životom i nad civilizacijom. ONI ĆE REĆI ko je normalan.

Prema tome, dijete je normalno, AKO LJUDI U BIJELOM TO KAŽU.

Ako kažu da nešto ne štima kod djeteta, ONDA TO MORA BITI TAKO, jer je to rekao ČOVJEK U BIJELOM. On je valjda neki doktor, neki “ljekar”. Samo što neće napraviti analizu, neće moći dokazati da poremećaj postoji i neće moći pokazati da njegove droge bilo šta liječe. Osim da će izliječiti dijete da priča, biće mirno, mirnije, nešto kao krava na livadi.

Ali, cilj se i dalje ostvaruje, NIŽA RASA se čisti, otklanja iz društva, drogira, zatvara u ustanove, elektrošokira, lobotomizira, ako treba napravi se pokoji rat, kao što je to uradio ludi psihijatar Jovan Rašković u Hrvatskoj, član iste američke organizacije psihijatara KOJA je izglasala tu izmišljenu bolest hiperaktivnosti. Možda se napravi još koji rat u Bosni, gdje ludi Radovan Karadžić, psihijatar, želi da “Ukloni nižu rasu Muslimane” iz društva.

Ljudi nisu samo djeca u pitanju. De, malo istražite, razmislite, provjerite šta kažem. U pitanju je sistematsko istrebljivanje niže rase.

Jean Louis


November 30, 2011 u 19.29

Poznati psihijatri iz II. svjetskog:
http://www.ushmm.org/museum/exhibit/online/deadlymedicine/profiles/

Jean Louis


November 30, 2011 u 19.42

Evo biblija psihijatrije:
http://alturl.com/pksrv

Tražite malo attention deficit. Ne može se sve pročitati. Ali, to je knjiga u kojoj je “poremećaj pažnje” ili hiperaktivnost definirana. Nakon što su je izglasali na sastanku 1987. godine. Ne, nisu je utvrdili kao bolest na osnovu testova. Nije dokazana. To je poremećaj koji je izglasan.

Upravo sam čitao na engleskom, pa gledam ono gdje se na osnovu kriterija čovjek smatra poremećenim:

1. Nikotin poremećaj, kada pušite, pa ste ovisnik nikotina, to je već poremećaj. Mama mia, pa ima li poremećaj ovisnika od bureka?

2. Poremećaj na osnovu nikotina, to je kad ste prestali da pušite, pa se odvikavate od nikotina, imate pokoju nuspojavu, ali ste ipak poremećeni.

Ili ono još bolje sa seksom:

1. Poremećaj ako Vas privlači muško;
2. Poremećaj ako Vas privlači žensko;
3. Poremećaj ako Vas privlače oba spola;
4. Poremećaj ako Vas ni jedan spol ne privlači;

Ljudi ne budite smiješni, idite na korijen problema, a korijen problema je da je bolest IZGLASANA, da su je izglasali ljudi koji svoj autoritet stvaraju novcem i da je to industrija, industrija u kojoj Vi plaćate skupo, svojom djecom.

A, to lijepo pregledajte u toj knjizi: dijagnostički i statistički priručnik. Ima prevedeno na hrvatski, košta podosta, možda 600 kuna, tako nešto. Nemojte se zabrinjavati što ćete sebe pronaći “poremećenim” na svakoj drugoj, trećoj stranici te knjige, to je ipak sasvim normalno. Knjiga je tako napravljena da svrsta što više ljudi u barem neki od poremećaja.

Zdravim ljudskim razmišljanjem, nakon čitanja ove knjige ili nakon čitanja jedno 10 poremećaja, vidjećete da je to jedna besmislica. Kada biste išli po vrtićima, trebali biste na temelju te knjige, svu djecu preseliti u psihijatrijske ustanove. Pošto je to skupo, idu ona djeca čija osiguranja ili čiji roditelji to plaćaju.

Usprotivite se tome, ne dajte svoju djecu ljudima u bijelom i pogotovo ne dozvoljavajte da Vam učitelji, kojekakve učiteljice, dijagnosticiraju djecu. To je nadriljekarstvo, zabranjeno je i žalite se odmah. A, za bilo kakve nasilno cijepljene ili nasilno ili bez pristanka dane droge, odmah se obratite policiji jer je to kazneno djelo tjelesne povrede.

Hiperaktivnost je ozbiljna tema, zahtijeva ozbiljno studiranje. Svaki je roditelj DUŽAN da se zaštiti od manijaka današnjice. Djeca moraju silom da idu u školu. Ali, čuvajte djecu da ne budu pod silom da moraju da primaju ove psihijatrijske droge. Djeca umiru od toga.

Nenad


December 01, 2011 u 16.03

Žalosno je što naši učitelji, čast iznimkama, uče djecu da svi budu jednaki i svako mišlljenje satiru u korjenu! Školstvo je takvo da produciramo poslušnike! Čim djete malo ne pazi odmah ADHD! A o prisutpu nadarenoj djeci ne treba nigovoriti jer ga NEMA

Nenad


December 01, 2011 u 16.11

A još jedan primjer zorno pokazuje koju osobu moje dijete ima za učiteljicu. Rekla je da dijete mora imati autoritet ovim redom
1. Od vjeroučitelj
2. Od učitelja
3. Od roditelja

Gazi svako drugo mišljenje, bilo roditelja, bilo djeteta. smatra da je učenje stranih jezika izvan škole bez veze, da su sportske aktivnost izvan škole bez veze itd.

I TAKVA osoba će mojem djetetu dati neke odgojen smjernice ????

Jean Louis


December 03, 2011 u 10.08

Hiperaktivnost ili poremećaj pažnje je izmišljeni poremećaj, koji nije naučno dokazan, već se zasniva na autoritetima ljudi u bijelom, psihijatara i psihologa. Poremećaj je doslovce izglasan na njihovom sastanku u Americi 1987. godine.

Ovaj poremećaj pažnje ili hiperaktivnost ili impulzivnost, DEFINIRAN je u psihijatrijskoj bibliji, u knjizi, koja određuje kriterije za hiperaktivnost i koja se zova DIJAGNOSTIČKI I STATISTIČKI PRIRUČNIK POREMEĆAJA.

U dijagnostičkom priručniku piše da se ovaj poremećaj ne smije tako lako pripisivati djeci do 7 godina, zato je vrlo opasno pisati po Internetu kako bi djecao d 3-7 godina imala hiperaktivnost.

Zašto je to opasno? Pa, djete na osnovu žigosanja poremećajem hiperaktivnosti, može da izgubi svoj cijeli život. Može biti drogirano, od psihijatrijskih droga može tek dobiti depresije, može se početi drogirati drugim drogama, može tek da počne gubiti pažnju i koncentraciju i može postati sklono samoubistvu i ubistvima i nasilničkom ponašanju.

Ali, ovakvo žigosanje je isto tako opasno i za stariju djecu i za odrasle.

Takozvani “ljekovi” za hiperaktivnost, nisu ljekovi, već droge smrti. One ne liječe hiperaktivnost, već drogiraju dijete. U Americi se ovi lijekovi obilježavaju CRNOM VRPCOM, slično kao cigarete kod nas, na kojima piše da mogu biti smrtonosni, da se može umrijeti od srčanog udara, da mogu izazvati nasilne osjećaje, podsticati ubistvo i samoubistvo.

Dijete Vam neće umrijeti zato što je “živo”, od droga može. Odgovorni roditelji će se zabrinuti o ovome što kažem, istražiće informacije na Internetu i kod trećih strana i neće dozvoliti da se ovo desi vlastitom djetetu.

Pošto je ovo što pišem poznato većinom u Americi, našim se ljudima ove droge mnogo lakše prodaju, mnogo se lakše proturaju, a naši su ljudi lako naivni da povjeruju sve što im kažu ljudi u bijelom, poštari smrti, psihijatri i psiholozi.

SMISAO I SVRHA donošenja ovog nedokazanog poremećaja JE PRODAJA DROGA. Psihijatri imaju tu mogućnost, da mogu da izmisle poremećaje i da na osnovu tih poremećaja, uz sve “dobre” savjete, vode dijete u monstruozni proces drogiranja.

Označavanje bilo kojeg djeteta da je hiperaktivno je MONSTRUOZAN I NASILNIČKI ČIN. To predstavlja stvarno zlostavljanje djeteta.

MOLIM RODITELJE DA MI SE JAVE, sa svim informacijama osoba, koje su nestručno “dijagnosticirale” ovaj poremećaj: učitelji, čak i čistačice, babysiterke, profesori, oni nemaju kvalifikaciju za ovako nešto. Drugo, ako su djeca dobila droge protiv svoje volje i volje roditelja, to spada u krivično djelo tjelesne povrede i treba se prijaviti sudu. Svi roditelji koji znaju djecu koja su umrla nakon primanja droga, na temelju žigosanja hiperaktivnosti, mogu mi se javiti za pomoć, radi prijave državnom tužilaštvu.

SVRHA obilježavanja djece sa poremećajem pažnje ili hiperaktivnosti je PRODAJA DROGA. To je cijela industrija.

Droga koja se prepisuje djeci za ovu izmišljenu bolest, koja se može praktično pripisati svakom djetetu, zove se METILFENIDAT. Koriste se i druge droge. Droga se izdaje pod zaštitnim žigovima kao što su RITALIN ili CONCERTA i drugi. Ako je jedan naziv previše na lošem glasu, kao RITALIN, droga se počne prodavati kao CONCERTA.

METILFENIDAT STVARA OVISNOST. Od djeteta koje je živo, koje pita pitanja, koje razmišlja, koje živi svoje djetinjstvo, pa nekad i izgubi koju igračku ili knjigu, koje se smije kada ga nešto pitate, NIJE BOLESNO. HIPERAKTIVNO DIJETE JE ZDRAVO DIJETE. NE PRAVITE OD NJEGA ZOMBIJA.

51 SRČANI UDAR OD RITALINA, IZDANOG ZA HIPERAKTIVNOST:
http://www.guardian.co.uk/society/2006/feb/11/health.medicineandhealth

DJECA UMIRU OD RITALINA, JER SU OZNAČENA HIPERAKTIVNA:
http://www.ritalindeath.com/

PSIHIJATRIJA UBIJA:
http://www.psihijatrija-ubija.info/

HIPERAKTIVNOST - MONSTRUOZNA PREVARA:
http://hiperaktivnost.com/

HIPERAKTIVNOST - OPASNA LAŽ
http://hiperaktivnost.tel/

NUSPOJAVE RITALINA ILI METILFENIDATA:
http://ritalinsideeffects.net/

NUSPOJAVE:
- ovisnost, nervoza, strahovi, iritiranje, nesanica, smanjen apetit, glavobolje, bolovi u stomaku, prehlada, problemi sa srcem, usporenje rasta djeteta, oduzimanje, pogoršanje vida, visok krvni pritisak, brzo kucanje srce i drugi srčani problem, potreba da se doza stalno povećava, osjećaji sumnje i paranoje, vizualnce halucinacije, depresije, traženje kokaina, infekcije kože, infekcije urinskih cjevčica, virusne infekcije, moguće oštećenje jetre, neumornost, agresija, panična stanja, promjene karaktera, znojenje, povraćanje, dehidracija, oštećenja bubrega, psihoza i šizofrenija.

DRUGA IMENA METILFENIDATA: RITALIN, CONCERTA, DAYTRANA, FOCALIN, METADATE, ATTENTA, BIPHETIN, EQUASYM, MOTIRON, RUBIFEN—- kod nas mogu biti pod raznim nazivima. Sa drogom se treba prestati postepeno uz savjete LIJEČNIKA, a ne psihijatra ili psihologa.

Kada mislite da nešto nije u redu sa djetetom, odvedite ga liječniku, može biti alergija, nedostatak hrane, pogrešna hrana i druge stvari.

HIPERAKTIVNOST LAŽ - DROGIRANA NACIJA:
http://www.food-intolerance.ca/24/the-adhd-lie-a-generation-mis-medicated/en/

HIPERAKTIVNOST JE UGLAVNOM POGREŠNA DIJAGNOZA:
http://www.cchr.org/about-us/message-from-the-president.html

DROGIRANJE DJECE I UNIŠTAVANJE ŽIVOTA:
http://www.cchr.org/cchr-reports/child-drugging/introduction.html

tatjana


December 10, 2011 u 23.11

Majka sam djeteta kojem je ADHD dijagnosticiran već u drugoj godini života. Profesorica Prvčić u Klaićevoj bolnici mi je rekla da amerikanci ADHD liječe lijekovima ,ali da je to totalno pogrešna metoda i način pristupa i riješavanja problema.Najbitnija je suradnja stručnog osoblja, dakle psihologa za svaki oblik ADHD-a,defektologa (ukoliko djete ima problematično ponašanje) te logopeda (ukoliko djete uz ADHD ima i disleksiju i disgrafiju).Samo redovnim vođenjem djeteta na tretmane kod pojedinog stručnjaka vidjet čete rezultate. Moje djete, danas učenik 5 razreda nije imao toliko problema u školi jer smo već u vrtičkoj dobi započeli sa vježbama koncentracije. Ne mogu reči da je sve teklo sjajno ,ali mu je bilo puno lakše nego djeci kojoj su tek u školi otkrili ADHD. Ono što vam želim naglasiti je da obavezno za školsko djete zatražite induvidualizirani pristup (riješenje donosi ministarstvo na temelju medicinske dokumentacije)jer čete tako olakšati djetetu školovanje iz razloga što se onda nastavnici moraju držati određenih pravila ponašanja prema takvoj djeci i načina ocjenjivanja i vrednovanja učenika i njegovih radova. Ujedno Vas pozivam da se javite u neku od udruga koja se bave takvom djecom jer čete tamo dobiti konkretne upute kome se i za što javiti te koja su vaša i djetetova prava. Mi smo konkretno u udruzi” ADHD i ja"kojoj sam neizmjerno zahvalna za sve što rade za tu djecu.
Naravno bitno je i nastavnike obavjestiti o problemu koje ima vaše djete ..stručna osoba neka napiše konkretne upute kako treba raditi s djetetom za nastavnike i te upute dajte razredniku ,a on če ih proslijediti svojim kolegama. na taj čete način najviše pomoći djetetu da mu škola ne postane teret.

Jean Louis


December 10, 2011 u 23.33

Gospođo ADHD nije bolest, već je izglasani poremećaj. Žao mi je, nisam na Vašoj strani i smatram da se roditelji NE BI TREBALI udruživati u takvim udrugama.

Trebali bi odgajati svoju djecu, pružiti mogućnosti učenja i zaboraviti na to da se radi malo koncentracije ili zaboravljenosti ili radi MIŠLJENJA osobe u bijelom, dijete žigosa da je hiperaktivno i samim time degradira u društvu.

Ne stojim na Vašoj strani.

VAŽNE INFORMACIJE:
http://hiperaktivnost.com/vazne-informacije/

Radim na ovom website-u, molim roditelje čija su djeca umrla od droga koje su se davale radi ove izmišljene bolesti, da mi se jave. Isto tako, ako su bolest “dijagnosticirale” osobe koje nemaju tu kvalifikaciju ili ako su droge na silu davane ili ako je bolest pogrešno dijagnosticirana, posebno ako nije bio napravljen liječnički pregled prije davanja droga djeci.

Jean Louis
http://hiperaktivnost.tel

Jean Louis


December 10, 2011 u 23.51

Tatjana:
“Majka sam djeteta kojem je ADHD dijagnosticiran već u drugoj godini života.”

A, kako je to moguće? Znate li da je to onda automatski pogrešna dijagnoza? Zašto ne pročitate knjigu po kojoj se tako nešto SMIJE ili NE SMIJE dijagnosticirati. Ko smije i ko ne smije?

Vi sebi kao roditelj dozvoljavate izgleda svašta. Mama mia, zgrozavam se da ste prije saslušali nekog drugog, nego da ste sa svojim dijetetom pričali i saslušali svoje dijete.

Zgrozavam se toga!

Dijete od 2 godine NIJE hiperaktivno. To je nemoguće gospođo. Ne budite smiješni, ruglo jedno i sramota da se našem narodu pere mozak na ovaj način.

http://hiperaktivnost.com/psihijatrijska-biblija/

Da bi hiperaktivnost bila dijagnosticirana, gledajući po tim SMIJEŠNIM kriterijima, Vaše dijete je trebalo biti POSMATRANO minimalno 6 mjeseci.

Vi ste bili dovedeni na intervju u kojem su Vam bila postavljena takva neka pitanja, koja ste odgovorili kako god da jeste, na osnovu čega je napravljena dijagnoza. Bez medicinskog testa, bez analize i bez STVARNOG posmatranja djeteta.

Ja stojim sa tom izjavom sa €1000 opklade, ukoliko je dijete stvarno sa 2 godine “dijagnosticirano hiperaktivno”.

Ta osoba koja je to uradila je monstrum za mene.

Koje dijete neće više puta unutar 6 mjeseci imati problem da zadrži pažnju tokom igre? A, koje dijete uopće ima toliko nekih zadataka do 2. godine? Smiješno.

Koje dijete neće u 6 mjeseci više puta skrenuti svoju pažnju sa zadataka? Iritirate me sa ovakvim nebuloznim izjavama.

Ako obraćate pažnju, naravno da ćete unutar 6 mjeseci vidjeti da Vas dijete ne sluša, kao da mu se ne obraćate. To je jedan od kriterija. Taj će kriterij svako dijete ispuniti, pogotovo ako na to obraćate pažnju i brojite mu. Ne radite gluposti. Dijete nije radi toga “poremećeno”, već je samo dijete.

Djeca od 2 godine su automatski često zaboravljiva. Možete taj test lako napraviti, pitate ga: gdje si ostavio autić? Gdje si ostavi lutku? Pitajte ga svaki dan i naći ćete svaki dan da se neće moći sjetiti barem više od stvari koje pitate. To je test koji su napravili KRETENI, zainteresovani samo za jedno, za NOVAC.

Koje dijete od 2 godine može sjediti na stolici non stop?

Dijagnoza hiperaktivnosti djetetu od 2 godine je MONSTRUOZNA PREVARA.

Dijagnoza hiperaktivnosti BILO KOJEM DJETETU je prevara, laž i STVARNO zlostavljanje djece.

Moje mišljenje dijeli profesor emeritus Thomas Szasz, pisac i autor knjige Mit o mentalnoj bolesti: http://www.psihijatrija-ubija.info/pisanja-djela-psihijatar-dr-thomas-szasz/

Kao i mnogi drugi LIJEČNICI, PROFESORI, DEKANI, STRUČNJACI i među ostalom i PSIHIJATRI koji ne prodaju djeci droge.

SG


December 11, 2011 u 0.06

Prilično sam blizu razmišljanju Jean Louis-a.
Smatram da je ADHD posljedica načina života kojeg živimo tj. koji nam je nametnut.
Smatram da će takve djece biti sve više, a to proizlazi iz činjenice da se djeca opiru “dresiranju” koje je nama odraslima prihvatljivije.
Vjerujem da se možemo složiti oko toga da način života kakav se danas živi nije primjeren ljudskim bićima, no odrasli to lakše prihvaćaju nego djeca koja se prirodno ne snalaze i na neki način opiru “dresiranju” te se liječenje takvih situacija lijekovima može zbilja nazvati drogiranjem. Vjerujem da se djeca u okruženju kuće sa dvorištem i manje presije roditelja sigurno nebi talko ponašala. Lijepi pozdrav

Ana


December 11, 2011 u 17.13

Razumem tatjanu u potpunosti i mislim da je u pravu sto je na vreme uocila problem, za razliku od mene i time detetu uskratila mnoge neprijatnosti na pocetku zivota. Kako se to zove ili kako se leci ne moramo znati ako postoji mogucnost da se samim razumevanjem takvog stanja kod dece moze pomoci razlicitim pristupima i tehnikama u cilju prilagodjavanja gradiva i ispitivanja takve dece. Znaci, da roditelji imaju potrebu za razumevanjem i individualnim pristupom toj deci a to i nije tako tesko ako ima rezultata. Zato molim vas nemojte negirati postojanje uvecane potrebe za paznjom i postovanjem dece. Ta deca samo traze van malo vise razumevanja na koje su navikli u porodici,. sto im samim rodjenjem to pravo i pripada, samo se negde kod vecine nas odraslih negde izgubilo,. ili smo postali tvrdokosci i ne razumemo tudju potrebu za malo vise paznje neznosti,. a koja usput ne da nista ne kosta vec coveka i oplemenjuje.

Jean Louis


December 11, 2011 u 17.52

Osnovno je da ADHD nije bolest. To je izglasani poremećaj. Izglasano, to znači, da su psihijatri sjeli, predložili na sastanku novi poremećaj i izglasali da se usvoji.

Niste ga izglasali Vi, već Američko udruženje. Oni propagiraju dalje svoje “proizvode”. To se štampa u knjizi dijagnostički i statistički priručnik poremećaja. Tu knjigu onda koriste psiholozi i psihijatri širom svijeta.

Nigdje nije napisano da je knjiga “medicinska”. To ne spada u medicinu, niti je psiholog bilo kakav liječnik.

Osnovno je da djeca NEMAJU hiperaktivnost. Oni su samo djeca. Mogu imati probleme i ako ih nemaju, bilo bi meni čudno.

A, ti kriteriji, da li dijete sjedi na stolici, da li bulji u knjigu cijeli sat vremena, to su kriteriji koje samo monstrumi mogu upotrebljavati. Smatram ISKRENO i bez dvojbe, da osobe koje takve kriterije upotrebljavaju na djeci, da su monstrumi.

Osobe koje ne vole djecu, koje mrze neke pojedine učenike, takvi učitelji i monstrumi, oni će “posmatrati djecu, zapisivati tamo kojekakve X-eve i predati izvještaje ljudima u bijelom koji će onda moći na njima zaraditi prodavajući droge”.

Od čega je ovo dijete umrlo:
http://www.rense.com/general25/14.htm

Od čega je ovo dijete umrlo:
http://hiperaktivnost.com/umrla-djeca/stephanie-umrla-od-ritalina-hiperaktivnost.html

Od čega je ovih 51 djece umrlo:
http://www.guardian.co.uk/society/2006/feb/11/health.medicineandhealth

Od čega je ovaj dječak umro:
http://www.drugfreeworld.org/drugfacts/ritalin/death-from-ritalin.html

Poremećaj pažnje? Nema poremećaja. To je nedostatak pažnje roditelja ili učitelja, da nauči dijete.

Ako ne dajem svom djetetu dovoljno pažnje, on će naći sa čime će da se igra, što ja mogu da protumačim kao NJEGOV poremećaj pažnje.

Ako dadnem djetetu zadatak da crta, pa odem u drugu sobu da radim na računaru, ne crtam sa njim zajedno, on će otići na nešto drugo. Sve je to normalno. Ali, MOJ nedostatak pažnje djetetu, ne znači da on ima bilo kakav “poremećaj”.

Poremećaj pažnje NIJE fizički poremećaj. Ne postoji ni jedan dokaz toga. Možete se sa mnom kladiti, ulažem €1000 u opkladu. To je izmišljeno, da bi se zaradilo na drogama i terapijama.

Ljudski problemi postoje. Postoji manjak pažnje od strane roditelja. Postoje razni nivoi pažnje od strane djeteta ili bilo koje osobe u odnosu na bilo šta. Razne kombinacije, pažnje, nepažnje, koncentracije ili nekoncentracije.

Ali, kao mentalni poremećaj pažnje, koji bi trebao da se liječi drogom, to UOPĆE ne postoji.

ELA


April 12, 2012 u 10.45

moj je slučaj IDENTIČAN ANINOM i stvarno sam očajna nemam više snage da se borim s tim.sve sam pokušala i neznam više šta da radim.sad ima 12 god.i sad me najviše brine njegova budućnost i kako će on završiti bar srednju školu.jako je emotivan tako zajedno proživljavamo traume.i sam kaže da bi volio da bude bolji al mu ne ide a ni meni.imam i drugog sina mlađeg on je najbolji u razredu tako da sumnjam da je do mog odgoja.nisam probala s tim lanenim uljem pa eto i to ću pokušati. cry

Maja


April 13, 2012 u 9.39

Htela bih odgovoriti Eli…
Moj sin ima 6 god. Od trece godine se borimo sa njm. Kupovala sam razna ulja, pije i sad laneno. Narucujem iz Nemacke ulje sa omegom, cinkom, mg. Vodim ga kod psihologa. Ali nista….
Na zalost. Samo se nadam da sa sazrevanjem CNS bice bolje. I mene brine buducnost deteta. I on ce jednom odrasti i ne mogu vecito trcati za njim da gledam, sta radi…. cry

ELA


April 14, 2012 u 11.30

draga Maja ti još i možeš nešto promjieniti to je samo početak problemi nastaju kad krene u školu.da sam ja bila ove pameti u njegovoj šestoj godini sve bi bilo drugačije.on mi je prvo dijete i niko me nije učio da budem roditelj tako da sam slušala sve komentare oko sebe a nisam slušala svoj instikt i svoje dijete.MOLIM TE poslušaj moj savjet za školu.od PRVOG dana daj učiteljici do znanja je tvoje dijete pametno i dobro odgojeno(NI SLUČAJNO REĆI DA JE HIPERAKTIVAN).kad počnu optužbe uvjek ga nekako opravdaj i imaj odgovor za sve.ako treba i da se svađaš svađaj se.kako da se dijete raspravlja sa odraslom osobom i da izbori svoja prava,zato si ti tu da ga zastupaš i zubima i noktima ako treba.molim te ne radi moju grešku ne budi fina i kulturna mama za okolinu.budi dobra mama za svoje dijete.kad mi je drugi sin krenuo u školu ja sam se pretvorila u vješticu i super je upalilo pun je samopouzdanja i najbolji je u razredu.sad se učiteljica boji mene a ne ja nje.pravila sam grešku sa prvim djetetom i sad je to otišlo predaleko i neznam šta da radim.voljela bi kad bi mi neko dao dobar i ovako iskren savjet kao što sam ja tebi.mislim da bi mogla ispraviti stvar ali neznam kako.nije li kasno????????? thinking

Maja


April 14, 2012 u 15.13

Hvala Ela!
Ne znam kako ce teci upis za skolu, posto ce sigurno pedijatrica upisati na potvrdu da je dete na posmatranju zbog adhd. Ovako ce i pedagogica i psihologica znati da dete ima problem sa ponasanjem. Ne mogu ga kriti vise… Dok u vrticu to niko ne zna, jer nisam morala reci.

ELA


April 16, 2012 u 21.55

možda će vam biti lakše kad vam ovo ispričam.moja prijateljica živi u njemačkoj i ima curicu prvi razred.ako joj nešto neda što ona hoće počne vrištati dok ne poplavi.psihijatrica joj rekla da nesmije na nju galamiti i da i ona mora izraziti i svoje mišljenje(pred njom).I tako kad joj kaže da nemože obuti sandale po snijegu po sat vremena trči po stanu i vrišti luđački a ova za njom i govori molim te ššššššššš.onda zvoni komšinica i kaže da će je prijaviti socijaloj službi jer zlostavlja dijete.a da vam ne pričam kad je hrani… bang

Maja


April 17, 2012 u 8.45

Jooj… Sad mi bas i nije lakse….
Ali vaspitanjem ipak moze da se popravi po malo stvar. Moj sin vec poceo mene MALO da slusa. Problem je SAMO kad ode bez mene kod drugih. Odmah haos!!!

tatjana


April 28, 2012 u 12.19

Sramota je što neke tvrde da je ADHD bolest tj psihićki poremećaj. ADHD je sindrom tj.stanje u kojem se netko nalazi naspram drugih. Također me smeta reklamiranje lanenog ulja kao „lijeka“ protiv ADHD-a. Pojedinci govore kako ADHD ne postoji ali istodobno govore i daju savjete ljudima da djeci daju laneno ulje.
Ovdje se javilo dosta roditelja koji djele zajedničke probleme a taj je problem vezan uz djecu sa adhd sindromom. S obzirom da sam i sama majka takvog djeteta mogu Vam pisati o svim problemima koje smo prošli i uspješno riješili, naravno BEZ LIJEKOVA i LANENOG ULJA.Naravno da je pravilna i zdrava prehrana važna,ali je tragično da danas većina stanovništva nema ni za nekvalitetnu hranu ,a kamoli za zdravu. Činjenica je da brašno tj.pšenica ,kukuruz,raž ,kao osnovna namirnica , uzgojena na ekološki način čak 5x skuplja od one uzgojene na neekološki način tj. uz pomoć različitih pesticida ,dodataka hormona i dr. tvari koje nam truju organizam. A o drugim proizvodima da i ne govorim. Nitko od nas nije glup pa da nezna kako fast food i previše slatkiša nije dobro kako za nas tako ni za djecu.
Mama majaMED je navela bitnu stvar,a to je nerazumjevanje drugih za stanje Vašeg djeteta. A naročito je teško kada u takve osobe spadaju i školski psiholoz i defektolozi koji se drže kao bogovi koji sve znaju i gledaju Vas s visokog te Vam na sve Vaše primjedbe u vezi rada nastavnika ili profesora odgovaraju da Vi niste kompetentni za razgovor o nekom predmetu (jer niste nastavnik/profesor/učitelj po struci) ili ono još češče tipa pa takav je školski program i mi tu ne možemo ništa. Ono još gore je kada im date upute za rad s djetetom u školi, koje ste VI dobili od dječjeg psihologa ,defektologa ili logopeda ,a škola se tih uputa ne drži.S toga Vas sve roditelje koji imate djete s ADHD sindromom upučujem da napravite slijedeće.
Prvo odvedite djete na timsku obradu. Nju možete obaviti u dječjoj bolnici Klaićeva ili u Kukuljevićevoj. Ponesete uputnicu i djete če Vam pregledati ,psiholog,defektolog,psihijatar i logoped. Uglavnom djeca s ADHD-om osim što imaju problema s koncentracijom imaju i problema s disleksijom i disgrafijom.To če se otkriti na pregledu.S nalazom pregleda na kojem če Vam pisati da li djete treba imati induvidualiziran pristup ili induvidualizirani program,
INDUVIDUALIZIRANI PRISTUP znači da je djete sposobno svladati školsko gradivo koje je propisalo ministarstvo,ali ga se ispituje i postupa prema djetetu na malo drugačiji način.
INDUVIDUALIZIRAN PROGRAM znači da djete nije u stanju svladati cijelo gradivo već ga se mora smanjiti tj. prilagoditi dječjem mentalnom nivou.Tu je opet važno da nastavnik procjeni sposobnost učenika i da za svaki maksimum koji djete pokaže djete ocjeni ocjenom 5,a ne3 kao što bi inače ocjenio djete bez smanjene mentalne funkcije koje nije dovoljno dobro naučilo gradivo.
S tim riješenjem se javite u školu koja je dužna po zakonu to proslijediti na ministarstvo školstava koje Vam isto tako daje riješenje o induvidualizaciji. To riješenje dolazi Vama na kućnu adresu. Od psihologa,defektologa koji vodi djete zatražite upute o radu s djetetom i te upute dajte djetetovom razredniku ili učiteljici. Oni če te upute proslijediti svim kolegama koji rade s vašim djetetom. Uputa o radu s djetetom držite se ko pijan plota. Za sve što škola napravio,a nije po uputama (npr pitaju djete i djete dobije lošu ocjenu,a nisu Vam javili da če djete biti pitano)žalite se razredniku ili školskom defektologu/psihologu da se ta ocjena briše tj. da djete ponovno odgovara . Ukoliko ne žele to napraviti javite se agenciji za nadzor učitelja/nastavnika koji č e po Vašoj prijavi (napisanom e-mail-u) izači na teren i napraviti sve za dobrobit Vašeg djeteta. Tj. škola če morati postupiti na taj način iz razloga što vaše djete ima riješenje o inuvidualizaciji od samog ministarstva školstva.
Ono što škola ne govori roditeljima,a roditelji bi trebali znati je da induvidualiziran program podrazumjeva:
-  Svaku provjeru znanja na vrijeme javiti roditelju,
-  Da učitelj da roditeljima koje cjeline smatra važnima i na koje treba obratiti posebnu pozornost.
-  Svaku provjeru znanja ,provedenu u uvjetima frontalnog nastupa prema cijelom razredu,ponoviti induvidualno na satu dopunske nastave ili sl.(po potrebi i u prisutnosti roditelja). Kod nekih predmeta uvažiti potrebu odgođenog ispitivanja,kako bi se učeniku dala mogućnost utvrđivanja gradiva.
-  Kod induvidualnih provjera znanja neograničeno se koristiti potpitanjima,odnosno detaljima i asocijacijama navoditi na dosjećanje. Formulacije nekih pojmova ili pojava koje se razlikuju od formulacija na koje je djete naviklo i već ih usvojio, mogu rezultitrati potpunom blokadom.U takvim situacijama,pogotovo prilikom provjere znanja ,potrebno je nekoliko puta preformulirati pitanje,pri čemu će od pomoći biti prisutnost roditelja.
-  Učeniku treba omogućiti pisanje diktata u sporijem ritmu,razgovjetnije,i u direktnom, induvidualnom kontaktu s učiteljem.Treba znati da će ovaj oblik rada djete usvojiti ,ali treba dosta vremena.
-  Ukoliko se pokaže da postoji otpor prema pisanim provjerama,koristiti usmeno ispitivanje.
-  Rezultati provjere znanja za razumjevanje netom pročitanog teksta bit će nedovoljno dobri,no treba znati da to i jest ključni problem i da iz njega direktno ili indirektno dolazi do drugih.Omogučiti da se sadržaj teksta obradi uz pomoć roditelja
-  Ne tražiti obilnu i bogatu verbalizaciju na satu hrvatskog jezika,prirode i društva kako zbog govora tako i zbog samopouzdanja
-  Pri obradi lektire omogućiti odgovaranje na direktna pitanja i ne tražiti opširnost
-  Omogućiti odgovaranje na mjestu, bez fizičkog izlaganja cijelom razredu.
-  Uvijek i u svakoj prilici iskoristiti mogučnost da se učenika pohvali za rad koji je uspješan ili različit po bilo čemu od radova drugih učenika.
Eto to vam je samo mali dio onoga što podrazumjeva induvidualiziran pristup. Svako djete je drugačije i ima drugačije potrebe. Stoga je važno da imate stručnu osobu koja če redovno raditi i razgovarati s djetetom i koja če znati najbolji način na koji postupati s njim u školi. A škola če se toga morati pridržavati.Ovo vam pišem iz vlastitog iskustva. Došli smo do faze da se sa školom nije dalo dogovoriti sve dok nisam nazvala inspekciju za nadzor koja je izašla u roku mj. dana na teren i napravila dar mar po školi. Sada je sve drugačije,,sada se sve da odmah dogovoriti.
Imala sam sreću što sam odmah uočila da mi sin nekako drugačije funkcionira spram druge djece i zatražila pomoć psihologa kada je imao 2 god. Pa sam ga već u vrtičkoj dobi pripremala tj. radili smo vježbe koncentracije kako bi bilo što manje problema u školi. U prvi razred je upisan kao djete s ADHD- sindromom. Njegova psihologica iz dječje bolnice prof.Prvčić nam je dala upute za rad s njim i rekla da prva četiri razreda neće biti problema . Da če mu trebati pomioć oko prirode u 3. Razredu jer uče za njih apstraktne pojmove tipa brdsko-planinski zavićaj i sl.,ali da čemo u 5 razredu suze liti.  Upravo je tako i krenulo, no nakon izlaska ministarstva vjerujte mi i meni i njemu je lakše jer sada škola igra po „našim pravilima“ tj. moraju nam ići u susret pa najaviti kada će ga i što pitati. Sada je i meni lakši rad s njim jer znam koji predmet obrađivati tj na koji se trenutno fokusirati. S obzirom da sam znala što me čeka ,pripremili smo se i ja ove godine ne radim pa sam s djecom doma i imam vremena za njega(s drugim djetetom nema nikakvih poteškoća..sve sam radi i svladava).Svako gradivo iz svakog predmeta ponovno mu tumačim i objašnjavam. Prvo mu pročitam tekst pa iz njega na komad papira ispišemo što je važno/što mora naućiti. Onda mu to ponovno pročitam.On sam riješi radnu bilježnicu. Onda pročita pitanja iz nje i čita mi što je odgovorio. Po potrebi ispravimo greške,kojih u pravilu nema. Pa ga ja pitam usmeno. I tako svaki predmet. Svaki put ga pitam i gradivo koje su prije radili jer ponavljanjem dolazi do trajnog pamčenja. Eto i muka mi je bila ,a naravno i njemu veća nego meni ,kada bi se određeni tjedan pripremali za povjest i prirodu,a pitaju ga zemljopis i hrvatski. I onda ga drugi tjedan digne iz zemljopisa i da mu dva jer nije naučio definicije pojmova i pojava onako kako piše u knjizi,a to što on određeni pojam zna ,razumije ali ga svojim riječima opisuje nije važno. Sada kada sam im predala ovaj dio izvađen iz pravilnika o induv. pristupu gdje lijepo piše da nije dužan znati točno definicije kao što piše u knjizi već ih objasniti svojim riječima i da ukoliko nečemo biti zadovoljni ispitivanjem mogu zatražiti da ga se pita pred menom ,gdje ču mu ja moči preformulirati pitanje ,sada je drugačija pjesma.Zato Vas sve roditelje koji imate poteškoća zovem da se javite i s konkretnim problemima koji muće Vas i Vaše djete da ih zajedno pokušamo riješiti naravno bez lijekova. Ovim putem pozivam i nastavnike da ako im nešto nije jasno tj. žele naučiti kako se ophoditi s takvom djecom ili sami imaju prijedloge za rad s njima da se jave.Svima nama treba biti u intreresu da nam djeca idu sa zadovoljstvom i željom da nešto nauče ,a ne da biflaju pojmove koje ne razumiju i smatraju školu mjestom gdje moraju biti jer im je tako zakonom zapisano! 
 
smile

mubera


February 01, 2013 u 20.13

Citala sam komentare i vidjela sam da ima par nas koji imamo iste ili slicne probleme, npr. Anin sin i moj su skoro slicni (obojica vole crtati i lose pamcenje i jos neke ). Kod nas je trajalo jako dugo dok su pronasli sta je, jer kod psihologa je satima crtao na tabli,a testovi su bili super. Tek nakon dvije godine bio je na posmatranju i druga psihologinja je uvidjela gdje je problem. Moram reci da zivimo u Njemackoj. Ne slazem se sa komentarima tipa to je neodgoj, jer vi ne ocito ne znate sta je neodgoj (trebate doci i vidjeti djecu drugih stranaca kako se ponasaju, nasa djeca uce od nas, a koliko ja znam mi smo odrasli po JUS-u).  Svakako djecu treba podrzavati, pruzati im ljubav, a sto se tice skole zajedno s njima uciti i truditi se da uspiju (jeste da kosta zivaca). U svakom slucaju svakom roditelju i dijetu zelim puno strpljenja i uspjeha :)

SILVIJA


March 13, 2013 u 22.24

Drage mame ana, ela i tatjana…

SILVIJA


March 13, 2013 u 22.35

drage mame ana, ela i tatjana…plače mi se što sam evo naišla na nekoga tko me može razumjeti i dati mi neke odgovore.iako se u nekim momentima slažem s ovim komentarima da je adhd izmišljena bolest, poremećaj, što li…i iako bih jako voljela da je tako, stvarnost me samo tako udari u glavu.moj sin će za tri mjeseca navršiti tri godine, i već par mjeseci sumnjam da je hiperaktivan.kako vrijeme odmiče sve sam sigurnija.jednostavne stvari s njim postaju tako teške.doručak, ručak, oblačenje, odlazak nekamo, dolazak,odlazak na spavanje.sav je zapetljan i vidi i čuje sto stvari od jednom.želi nešto, a ne poduzima ništa da dođe do toga.izluđuje me ponekad toliko da plačem.što ste vi primijetile na svojim dečkima dok su bili tako mali zbog čega ste posumnjale da su hiperaktivni-ne radi mi upitnik.stvarno tko ne zna o čemu se radi ne može niti zamisliti..nadam se da ćete mi odgovoriti.

SILVIJA


March 13, 2013 u 22.56

inače je jako bistar, nema pelene od kad je navršio dvije, sve priča, zna jučer, sutra možemo s njim i svemu razgovarati, ali je teško pratiti ga i neznam kamo da usmjerim tu njegovu energiju.

Jean Louis


June 30, 2013 u 11.29

MOLIM DA SE OVA TEMA UKLONI, jer je sam tvorac Leon Eisenberg, nekoliko mjeseci pred svoju smrt PRIZNAO da je ADHD ili hiperaktivnost DOBAR PRIMJER IZMIŠLJENOG POREMEĆAJA.

Aktivna djeca postoje, to je sasvim u redu, isto tako ne moraju da imaju pažnju takve vrste da mi smatramo da je “normalno”, jer su ljudi različiti.

Ali, da li je to RAZLOG da svoju djecu trujemo psihijatrijskim drogama koje su napravljene na temelju IZMIŠLJENOG POREMEĆAJA?

http://www.hiperaktivnost.com

Jean Louis


June 30, 2013 u 11.34

Čekajte, ako se ovde diskutuje o hiperaktivnosti, za čije postojanje sami psihijatri nemaju nikakve dokaze, zašto onda nastavljati sa podržavanjem same ideje da je to “poremećaj”??? Sa tim podržavanjem, mnoga će djeca opet doći u situaciju da im se daju droge čije nuspojave su samoubilačke misli ili agresije, depresije i sama hiperaktivnost.

Ljudi budite razumni.

Scarlett


September 13, 2013 u 0.43

Moje dete(sada ima 11,5 godina) je pilo Concertu godinu i po. Pod uticajem ovakvih tekstova suprug i ja smo odlučili prestati sa tim lekom, jer ni ne mislimo da je u pitanju ništa drugo do temperament. Ni prijatelji iz naše okoline ne misle drugačije. Bojim se samo da li je Concerta mogla napraviti neke trajnije štete u njegovom organizmu, u mozgu, ili ne znam ni sama čega se sada sve bojim od te Concerte. Imam utisak da svi ovi tekstovi govore o tome da to ne treba uopšte davati. A šta ako je dete već pilo taj lek 1,5 god., pa sada prestaje, i to, naravno, našom odlukom, a ne lekara?

Jean Louis


September 13, 2013 u 9.15

Concerta je samo drugi naziv za već vrlo negativno obilježen Ritalin, a glavni sastojak je METILFENIDAT. Znači, kad jedna droga kao “Ritalin” postane u javnosti izrugana i za koju postane jasno da je štetna, psihoindustrija napravi isto pakovanje pod drugim imenom. Ritalin i Concerta imaju široku paletu nuspojava, među ostalom i agresije i samoubilačke misli: http://www.24-7pressrelease.com/view_press_release.php?rID=9094

Ako je dijete već prestalo da pije, onda se trudite da mu dajete vitamine i minerale, koji će ojačati tijelo da ne traži tu drogu, ukoliko je nastala ovisnost.

Uzimanjem vitamina, B kompleksa, C, magnezijuma, kalcijuma, raznih kombinacija vitamina i onda dobre hrane, voća. svježeg povrća, tijelo će postati jače ukoliko postoje neki tragovi droga.

Kao i svaka droga, tragovi mogu da ostanu u tijelu decenijama. Jer droge se skupe između ćelija u malim količinama. Onda kad se radi sport ili druga tjelesna aktivnost, ostaci droge prelaze iz mjesta između ćelija, osmozom, u ćelije i onda dalje u krv. To znači, da dijete može i u budućnosti da ima nuspojave od te droge, iako je prestao sa uzimanjem. U pravilu je dobro ako se rade tjelesne aktivnosti, a prije i poslije tih aktivnosti da se jede dobra hrana sa vitaminima i mineralima.

Još značajniji i veći uticaj za takvo dijete koje je prestalo sa uzimanjem, može biti sama činjenica da je označen “nenormalnim” i da je već uzimao takve pseudo “ljekove”, jer ukoliko je to poznato u školi, učitelji i kasnije drugi profesori, mogu da imaju “pik” na dijete i da ga opet gurnu u sustave drogiranja. Najbolje je čuvati maksimalno privatnost o tome. On je dijete i djeca mogu biti različita, to nam je priroda ili Bog podarila, kako ko vjeruje. Ali, nije nikome dato pravo da odlučuje ko bi se trebao drogirati jer odskače od ostalog svijeta.

U budućnosti, kod bilo kakvih tjelesnih smetnji, uvijek idite tjelesnom liječniku. Ako je neko nervozan ili ima neke druge “psihičke” smetnje, to se dešava radi tjelesnih smetnji. Ako se tjelesna smetnja ne otkrije, pa se osoba stavi na droge, time se maskira stvarni tjelesni problem.

U zdravom tijelu, zdrav duh.

Mislite na tu staru poslovicu. A, ako je neko aktivan, nije bolestan, budite sretni. Aktivna djeca zu zdrava djeca.

tatjana


September 13, 2013 u 15.50

Draga Silvija!
žao mi je što sam tek sada vidjela da tražite pomoć.ali evo me i ako Vam pomognem na bilo koji način bit će mi drago. Uglavnom nisam imala pojma o ADHD-u sve dok nisam došla kod psihologice Prvčić u Klaićevoj. Ona mi je rekla da se radi o deficitu pažnje. Tek s odrastanjem djeteta smo ustanovili da je ADHD naslijedio od mene.Kada mi priča što mu se događa tj. kako doživljava određene situacije sjetim se sebe u njegovim godinama. meni je kao ADHD roditelju puno lakše shvatiti njegove probleme i lakše mi je pokazati mu(objasniti) na koji način si olakšati jer mu dajem svoje primjere kako sam se ja nosila s određenim problemima. Ono što ste me pitali je ustvari koji su znakovi ADHD-a. Znakovi u tako ranoj dobi su Vam da djete ne može biti samo tj. nezna se sam zabaviti( stalno nešto ispituje ,a kada mu pokušate odgovoriti ni ne posluša Vas do kraja već ode svojim putem ili već postavlja novo pitanje.Kod igranja mu jako brzo dosade igračke i igre koje igrate.Idete igrati čovječe ne ljuti se i dok dođe red na njega da baci kocku treći put njemu je već dosta i traži novu zabavu.kao dečkić imao je i autiće za igru i onda bi uzeo autić malo ga vozio po podu gore dole i tražio drugi. onda bi tog drugog( koji je imao mehanizam da ga možete povući u rikverc ,a onda ga pustiti i autić bi odjurio sam naprijed )tako pustio dva puta i tražio nešto drugo. Onda smo mu ponudili treći autić kojeg bi on uzeo, vidio da ga mora sam gurati u smjeru kojem želi i odmah bi ga ostavio i tražio nešto novo. Znači s bilo čim da se išao igrati tražio je našu pažnju i kratko se igrao. Najgore su bile zime. tada pošto je znalo bili i jako loše vrijeme nismo mogli van i onda sam se osjećala najjadnije, jer je znao sjest na krevet i leđima “udarat"u naslon kreveta.Naravno ne na način da se ozljeđuje ili nanosi bol već lagano. Nisam više znala na koji način ga zabaviti..što raditi….kocke,autići,sviranje po loncima i instrumentima,plastelin, tijesto,skrivača, crtanje,plesanje ,pjevanje,kućno kazalište s lutkama,čitanje, rješavanje zadataka za djecu u tim godinama ...sve mu je to bilo samo jako kratko zanimljivo i stalno je tražio nešto novo. A kada je i dobio nešto novo nakjviše bi se oko toga zainteresirao do maksimalno 10 minuta.Ustvari sam se išla informirati da li je to normalno i kako da ga zabavim ,a otkrila sam da imam dijete s deficitom pažnje.

Jean Louis


September 13, 2013 u 16.00

Tatjana, ja sam otkrio da ti pojma nemaš kao roditelj. Žao mi je tvog djeteta. Uzmi neku dobru knjigu odgajanja, jer ti svoje dijete definitivno ne razumiješ.

Ana


September 13, 2013 u 17.53

Nakon 11 godine, moram vam reci da smo moj sin i ja preziveli tezak period prilagodjavanja ovom zivotu koji se sastoji od zastarelih okvira i pravila. Nakon ovih teskih godina ja sam naucila da je moje dete vise puta bilo u pravu sto se njegova priroda, koja je na visem stupnju od postojece pobunila. Sve sto je naucio to je da se prilagodi bez velikog otpora, ali da zadrzi svoj stav i prica sa mnom o tome otvoreno. Jer nasa civilizacija ima okvire iste za sve. Ja sam kao roditelj naucila da sa puno razumevanja pridjem mom sinu i sa poverenjem trazim pomoc od njega da bi razumela njegove zelje i otklonila strah da nece biti kritikovan ako drugacije razmislja jer je mozda bas njegov stav ispravan. Moj sin je sada jedan smireni cetrnaestogodisnjak koji ne krije da iskaze svoje zelje i interesovanja jer zna da cu ga razumeti. On ume da objasni zasto nije mogao mirno da sedi, cita i razmislja. Ne znam kako ce ici dalje. Samo znam da je bilo tesko.Da li sam ja negde pogresila u njegovom ranom detinjstvu? Verovatno jesam, nesvesno, jer nisam znala ono sto sada znam. A nisam n i znala da to treba da naucim pre nego i rodim dete. Znaci, sistem vaspitanja i obrazovanja treba menjati,. Vaspitanje dece pocinje rodjenjem roditelja. Hvala, ako ste procitali. Mogu sigurno zakljuciti da su vasa deca zdrava,.A da li ste vi?

Scarlett


September 14, 2013 u 0.36

Moj savet svim roditeljima koji zastanu na ovom sajtu je da pročitaju sve što je Jean Louis ovde napisao, a onda opet, i opet… sve dok se ne otrezne.
Deca koja svojom prirodom ne žele da se ukalupe u nametnute okvire, koja se od malena bore (čitaj: muče) da ostvare svoju ličnost, a ne da je šematizuju, nisu nenormalna!To su zapravo kreativne osobe pune energije i vedrog duha, oni koji mogu promeniti svet!!! Problem nisu ta deca! Problem su ukalupljeni i otupeli roditelji, nastavnici, vaspitači, koji ne znaju kako da se ponašaju sa njima, kako da ih prihvate i da neguju ono što je dragoceno u njima.Da ne bi sebe dovodili u pitanje, tu decu proglašavaju poremećenom i onda im bude lakše. A deci, naravno, kao u paklu. Promenite ugao gledanja: dete oseća da li ga gledate kao nenormalnog, kao problem, ili kao nekog ko zaslužuje svu vašu pažnju, trud i ljubav.

tatjana


September 17, 2013 u 11.42

Jean Louis!” Doktorirala sam ” psihologiju djeteta. Da doktorirala bih da sam sve što sam naučila iz knjiga nekome ispričala na fakultetu. ja svoje dijete itekako dobro razumijem jer sam i sama bila ADHD dijete ( naravno u doba moje mladosti su me smatrali glupom tj. nezainteresiranom i lijenom ) a sve probleme koje moje dijete ima danas imala sam i ja . za razlikui od nekih ja sa svojim djetetom otvoreno razgovaram i ono mi u detalje priča kako se osječa ,ali nije problem u odnosu mene i djeteta ,već djeteta sa nastavnicima i to pojedinim.ja i stručan tim van škole ,jer škola nema tim koji razumije takvu djecu,pomažemo djetetu da se lakše nosi sa negativnim osječajima koje mu ne izazivamo mi koji ga razumijemo več  oni koji ga ne razumiju i ne mogu shvatiti kako je njemu. A dokaz da Vi nemate pojma što je ADHD je činjenica da uporno tvrdite da takj problem ne postoji ,a s druge strane promovirate uzimanje lanenog ulja kao riješenje tih problema.

Jean Louis


September 17, 2013 u 13.07

Hajde da krenemo sa nekim TEMELJIMA.

Naučni rad, naučnika, o tome, kako PSIHOLOGIJA NIJE NAUKA:
http://www.arachnoid.com/psychology/

Ako i jeste “nauka” za koju se izdaju “diplome”, zašto onda opet doktor mikrobiologije, znači pravi naučnik, jasno piše da PSIHOLOGIJA NIJE NAUKA:
http://articles.latimes.com/2012/jul/13/news/la-ol-blowback-pscyhology-science-20120713

Recimo, kad je Njutnu pala jabuka na glavu, čovjek je otkrio princip gravitacije. Te jabuke dan danas padaju.

Psihologija ne može biti nauka, jer jedan psiholog ne daje iste rezultate sa istim djetetom, tako će dijete dobiti nikakvu ili uvijek drugačiju “dijagnozu”.

ADHD ili poremećaj pažnje nije bolest, jer se ta “bolest” ne može patološki dokazati.

ADHD je izmišljena bolest, kako je to njen tvorac Eisenberg sam rekao.

Što se mene tiče, ko god učestvuje u tome da djecu gura u droge na temelju ADHD-a, suučesnik je u organiziranom kriminalu i podržava te zvanične i zakonite dilere droga. Za mene takvi ljudi nemaju nikakvog značaja. Neki jesu zabluđeni, ali neki se očevidno trude, kao naša Tatjana, već dvije godine, da objasne da je ADHD bolest.

Pa, naravno, kad se od toga zarađuje. Što se više pravi propaganda za “poremećaj pažnje i hiperaktivnost” to se više zarađuje.

Tko ovisi o sistemu “prodaje ove bolesti”, on će taj sistem i da brani.

Da li je to stvarno u interesu djece?

Na kraju, sad se ADHD pripisuje i odraslima. Pa, zašto da ne? Prodaja bolje ide, što je veća ciljna grupa.

Ako je to stvarno “bolest”, zašto postoje onda tolike kontroverze i ljudi i sami psiholozi koji tvrde da ADHD ne postoji kao bolest?

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Attention_deficit_hyperactivity_disorder_controversies

Zašto bi recimo poznati psihijatar Thomas Szasz, emeritus psihijatrije, trošio decenije i decenije PRIZNATOG rada (nemojte zaboraviti da i on ima diplomu), da uvjeri čovječanstvo da “mentalna bolest ne postoji”, pa tako i ADHD ne postoji:

Izvor: http://www.youtube.com/watch?v=EuxKdrCqJYg

Citat Dr. Thomas Szasz-a: “Ni jedno ponašanje nije bolest”. Dalje, čovjek predstavlja problematiku o tome kako će jedna majka da zna da kad “eksperti” sa diplomama kažu da dijete ima ADHD da to nije bolest? Vjerovaće što joj se kaže.

Pošto imaš diplomu, onda sigurno znaš činjenice, da se ADHD kao “poremećaj” definira u knjizi koja se zove DSM ili Dijagnostički i statistički priručnik koji izdaje AMERIČKA PSIHOLOŠKA ORGANIZACIJA (APA).

Ako APA kao organizacija izdaje tu bolest, evo šta kaže APA o tom poremećaju i uzrocima: http://www.youtube.com/watch?v=MKZXH7MOwjI

Nemaju nikakve dokaze da je to poremećaj niti znaju bilo kakve uzroke. To je saslušanje predstavnika te organizacije. Ne postoji NIKAKAV stvaran test za tu “bolest”. Jasno se kaže da je u pitanju prevara.

Prevara na račun djece. Prodaja droga, industrija. Nuspojava smrt.

Bila je i psihijatrijska bolest kad je rob u robovlasničkom američkom društvu pobjegao od njegovog gazde.

Bila je isto i bolest kad je neko bio homoseksualac.

Sve te “bolesti” su bile opisane i navedene u toj knjizi DSM.

Te bolesti sad više nisu u toj knjizi.

Kako to može biti, čas jeste bolest, čas nije bolest?

To dovodi do zaključka da i ADHD može da se izbriše iz te knjige i samim tim automatski više ne postoji kao bolest.

Aspergov sindrom je izbrisan iz DSM knjige. To više nije poremećaj. Sad su taj poremećaj upisali pod autizam.

Autizam isto tako nije poremećaj, već je izmišljotina APA američke psihološke organizacije. Svi sa diplomom.

U toj knjizi ima mnogo raznih poremećaja. Ako neko otvori knjigu, po tim definicijama je svaki čovjeka i svaka žena i svako dijete “poremećeno”.

Britanska psihološka organizacija je prepoznala tu činjenicu, oni više ne prepoznaju DSM i neće da koriste tu knjigu kao temelj za “dijagnoze”.

Ako Britanija neće više koristiti tu knjigu kao temelj za “dijagnoze” i obilježavanje djece, što to ne bi moglo da se izbaci i u Hrvatskoj?

Izvor i cijelo opravdanje britanske psihološke organizacije o NEUPOTREBNOSTI DSM priručnika:
http://apps.bps.org.uk/_publicationfiles/consultation-responses/DSM-5 2011 - BPS response.pdf

Vjerujem čvrsto da su ti ljudi koji su napisali taj PDF dokument, radili u interesu djece. Jer pišu da se te dijagnoze koriste u svrhu prodaje droga, a ne u svrhu stvarnog poboljšanja.

Mislim, ako roditelji smatraju da drogiranjem “umiruju” svoju djecu, to je kažnjavanje. Onda ih mogu opaliti i oklagijom po glavi, pa ih umiriti. Ali, oklagija nije javno priznata kao “terapija”, pa će biti kažnjeni. Ako ih drogiraju, riješe se problema, a niko ih ne kažnjava. Ali, gdje je pravda za dijete? Takva djeca ne bi smjela biti u rukama roditelja koji ih drogiraju. Nus pojava je među ostalima i smrt.

Problematična djeca postoje. To je kad roditelji i ostali ne mogu da konfrontiraju takvu djecu. Rade stvari koje drugi ne mogu držati pod kontrolom. Pa? To im je tako u duhu, ne znači da su “poremećeni”. Možda su živi. Možda su kreativni. Ko je Bog da odlučuje o tome? Ljudi u bijelom? Sa diplomama i bijelim kragnama? Oni što se povode rekla-kazala i izmišljotinama, sve u svrhu zarade? Malo morgen.

tatjana


September 18, 2013 u 23.56

Jean ! Vi očito imate problema s čitanjem s razumjevanjem! Ja ni u jednom komentaru nisam napisala da je ADHD bolest niti da se liječi. ADHD je stanje kada bilo odrasla osoba ili dijete ne može zadržati koncentraciju.
Negiranje takvog stanja je kao da kažete da ne postoje mjesečari ( osobe koje hodaju u snu).
Ponavljam vam ADHD se NE LIJEĆI ..NE POSTOJI LIJEK ZA ADHD ,ali postoji RAZUMIJEVANJE takvih osoba i prilagodba onih koji nemaju takav problem onima koji ga imaju.
A to je najvažnije školskoj djeci!!!!!To da ih razumijete ,a ne smatrate lijenima ,glupima ili nesposobnima!

tatjana


September 19, 2013 u 0.06

ADHD djete u školi nastavnici upravo tako doživljavaju te ga tako i tretiraju pa dijete gubi samopoštovanje i samopouzdanje, smatra se manje vrijednim spram druge djece, vrlo često su odbačeni od vršnjaka jer vršnjaci ne mogu pratiti njihov brzi tempo.Ne zaboravite da djetetu u tom periodu nije više bitno mišljenje samo njegovih roditelja i užih članova obitelji već i mišljenje upravo tih nastavnika i djece s kojima provodi minimalno 5 sati dnevno. I zato je potreban tim stručnjaka da educiraju nastavnike i da pomognu djetetu da se lakše nosi s negativnim osjećajima koje proživljava u toku dana. Naravno NE LIJEKOVIMA već SAVJETOM, RAZUMJEVANJEM i RAZGOVOROM.

Jean Louis


September 20, 2013 u 11.55

A, tko to odlučuje o tom stanju? Vi? Učiteljica? Psihijatar? Psiholog?

Tko je Bog da odlučuje?

To je izmišljotina da je to “stanje”. Ako je to “stanje”, onda je svaka životna situacija isto tako “stanje”. Prema tome nije vrijedno odvajanja, jer odvajanjem tog stanja diskriminiramo djecu, pravimo ih gorim, drogiramo, obilježavamo, za cijeli život.

Prvo i osnovno ADHD ne postoji. Ako sam tvorac poriče postojanje, ako američka psihološka udruga nema nikakve dokaze o tome i ako britanska psihološka udruga poriče postojanje ADHD-a, onda je vrijeme da i u Hrvatskoj, pa i bilo gdje drugdje, ljudi počnu da razmišljaju zašto se djeca onda drogiraju??

Drugo, hajde recimo da postoji, onda se dijete treba pratiti VRLO PAŽLJIVO MINIMALNO ŠEST MJESECI.

Hoćete reći da neki roditelj prati pažljivo svoje dijete 6 mjeseci i mjeri stvarno sve što treba da se mjeri po DSM knjizi?

Hoćete reći da učitelji to mjere i rade dosljedno?

Mislite da psiholog ili psihijatar to rade 6 mjeseci? Gdje bi njima bila zarada da moraju šest mjeseci da prate neko dijete prije nego što izdaju dijagnozu?

Prema tome, oni se bave ilegalnim dilanjem droga, jer dijagnoze naprave praktično odmah kod prvih znakova. Što je zabranjeno. Što ne spada u ljekarsku etiku. Što je čista osobna korist. Profitiranje na djeci.

Zgrožavam se, stvarno se zgrožavam šta se djeci radi i kako se prave drogerašima još od malih nogu.

Treba prestati sa perfekcioniranjem i zamišljanjem da smo Bogovi koji određuju kako se netko treba ponašati. Ljudi su različiti, to je potrebno shvatiti. Djeca su živa, različita, originalna, to je normalno i poželjno. Sve značajne osobe su bile hiperaktivne i zato su postali značajni što ih nitko nije drogirao pri tome.

Treba se prestati koristiti pojam “poremećaj pažnje” jer taj poremećaj postoji samo ako ga zamislite da postoji. A, već sam napisao da to više ne priznaju ni sami psiholozi.

Hajde, pa svako može izmišljati poremećaje. Možemo reći da onaj tko više od 3 puta tjedno spomene neki auto, da ima poremećaj “privlačenja prema vozilima”—djeca vole vozila, pa ćemo ih onda tako obilježiti, kako su poremećeni, pričaju prečesto o vozilima.

Hajdemo dalje sa izmišljotinama, djevojčice vole lutke, možemo reći, ako se druže s lutkama, pričaju sa njima, da eto “buncaju”, nisu normalne, previše se druže sa mrtvim stvarima, to bi bio “poremećaj manjka društva”.

Nadam se da vidite ironiju u svemu tome. To je kao i horoskop, ono što želite da vidite, to ćete da vidite.

Na primjer, uzmite horoskop iz nekih novina, pitajte ga šta je po horoskopu, pa mu pročitajte nešto iz sasvim drugog horoskopskog znaka, pa gledajte koliko se slaže u tome. Napravite malo stvarne pokuse.

Tko je još toliko lud da svoje dijete “posmatra šest mjeseci” da bi ga obilježio “poremećenim” umjesto da tih šest mjeseci radi sa svojim djetetom.

Bio sam osobno na intervjuu sa načelnicom dječije psihijatrije, da ne spomenem sad u kojem gradu. Već na recepciji, kad sam pitao djevojku da popričam sa načelnicom, imao sam termin, djevojka me je pogledala čudno u i rekla nešto u smislu, da je to dječija psihijatrija, da trebam da idem na odijeljenje za odrasle. Znači dovoljno je doći na recepciju na intervju sa načelnicom, da već tim činom budem obilježen kao “budući pacijent”.

A, načelnica mi je dalje rekla slijedeće informacije:

Na pitanje kako prave dijagnoze djeci, rekla je, da samim tim što je dijete došlo kod njih, dobit će dijagnozu.

Dalje, rekla mi je da je više ekonomista nego psihijatrica, love nemaju, moraju da prodaju, moraju da dijagnoziraju.

Rekla mi je, ako su roditelji bolje stojeći, dijagnoza će biti duže prepisana. Odmah 6 mjeseci, godinu dana, sve zavisno koliko ko može da plaća.

Rekla mi je da nemaju elektrošokove i da kupuju iz Njemačke, to je bilo 2007. znači, da su do danas elektrošokirali djecu u tom gradu.

Vidio sam sasvim normalno dijete koje je baka dovela “na pregled” jer je bio “živ” kod kuće.

Pošto se bavim istraživanjem ove vrste od 1994. znam mnogo o tome. Ovo su istinite informacije.

U Njemačkoj sam učestvovao u donošenju zakona protiv seksualnog iskorištavanja pacijenata, jer su psiholozi i psihijatri, mogli seksualno da iskoriste pacijente koji nisu imali poslovnu sposobnost, pa ih tako pacijenti nisu mogli ni tužiti. To je bilo brdo dokaza o tim stvarima.

U ogranku psihologije i psihijatrije, mnogo se kriminala dešava, to je najpodmićenija branša “medicine”, iako nije medicina u pitanju, oni se samo tako nameću.

Tko vjeruje u ADHD taj je sujevjeran i vidjeće ono što želi da vidi.

koki


December 21, 2013 u 19.20

Postovani, odrasa sam osoba, majka…I sama sam imala ADD a moguce i ADHD iako se to tada nije tako zvalo, ali je ogicno kad gledam unazad, Pisam vam da vam malo olaksam stavari. Naime, skolu sam tesko zavrsila, kao i srednju skolu u kojoj je bio doneke lakse, a dijaom i fakutet. Izgledao je kao da nece biti nista od mene, ali to nije ispalo tocno. Nasla sam profesiju u kojoj sam dans izuzetno uspjesna a vezana je za pisanje i komunikaciju. Ono sto se pokazalo kasnije u zivotu je da iako sam bia jako dekoncentrirana u skoli i nisam bila dobar djak ipak sam svasta ucila usput. Djeca s add om pamte i uce iako to tako ne izgleda na prvu. Moj bi savjet bio da djetetu s takvim poremecajem date osnovnu naobrazbu temeljnu dobru, nudite mu usput razne sadrzaje, pricate mu price, vodite ga u kino, muzeje, predstave i ne brinite ispat ce kasnije za plus pet. Bitno je samo da nauci dobro pisati, citati, osnove matematike, ali ne mora biti najbolji u razredu, niti prosjecan cak…samo da ima raznih poticaja raznih informacija oko sebe. Danas 20 godina nakon skole baratam nekim znanjima boljim od nekad odlicnih i prosjecnih daka. Na nekin nacin odrasla sam kasnije ali sam sad s 40 u naponu znanja i snage, a moj adhd samo mi daje vise energije nego sto imaju drugi. Zelim vas utjesiti i reci da vrijeme radi za djecu s addom i adhdom u njihovu korist. Samo se potrudite da zavrse skole i dobiju osnovu, i oni ce naci svoj put..kasnije od drugih ali naci ce!!!

koki


December 21, 2013 u 19.48

PS nastavak gornjeg posta. Jos bi samo dodala da je vrlo bitno da djeca s addom imaju nekoga tko jako vjeruje u njih, to moze biti jedna roditelj…a to sto su drugaciji od ostalih u skoli samo ce ih ojacati s vremenom, naucila sam kakvi su ljudi rano i to nije bilo stetno. Dakle dati im osnovnu naobrazbu, da zavrse skolu, da produ razred, ne treba ih gnjaviti i traziti vise od toga jer skola nije natjecanje. Dati im usput razne sadrzaje. Moja je neka teorija i da djeca koju danas nazivaju add ili afhd kasnije sazrijevaju, odrastaju, ali sam recimo ja danas u punoj snaz kada su neki vec dobrano umorni. I da mojim roditeljima nije bilo lako, cesto su se bojali za moju buducnost, ali svi zaboravljate da je citav zivot skoka i da nije samo skola skola za buducnost. Djeca s addom su vrlo inteligentna, samo im omogucite osnovno i da disu, da vide sto vise toga i zanje ce doci kasnije kad treba na svoje mjesto.

koki


December 21, 2013 u 20.06

PS dodatak gornjem postu. Zeim vam reci i da je za djecu s addom iznimno vazno da imaju berem jednu osobu koja cvrsto vjeruje u njih, tako ce lakse prebroditi to sto su drukciji i zaostaju u skoli, mene je to sve sa skolom samo ranije naucilo kakvi su ljudi. Djeca s add om su iznimno inteligentna, nemojte im dati do zanja da imaju taj neki sindrom jer ce to iskoristii za izgovore. samo vjerujte u njih, pa skola nije natjecanje, vazno je zavrsiti skou i to je to, znanja se sticu na jos mnogim mjestima kroz zivot, zato ih nemojte ogranicavati samo na skolu i pokazite im svijet. I mojim roditeljima je bilo tesko ai se tome nije pridavao poseban znacaj i nije bilo isprike, razred sam morala zavrsit ali nisu me tjerali vise od toga, niti trazili da se mijenjam. Moja je naka teorija i da djeca s addom i adhdom kasnije odrastaju, vise su zaigrana, sve im je to nesto oko skole nezanimljivo, ali kasnije su sve vise gladni zanja kroz zivot. Od nastavnika se nazalost u nasm skolstvu ne moze mnogo ocekivat jer su stvari takve kakve jesu. Zato rasprave s njima nemaju valik znacaj. Vidjet cete kako ce s vremenom vas mali addedeovac svasta znati i ako ce kasnije od drugih zablistati, naravo ako ga ne proglasite bolesnikom i ako ga pustite i da stvari ponekad radi na svoj nacin.

Dodaj komentar

 Ime

 E-mail

  Smajlići

Zapamti me!

Primaj obavijesti o novim komentarima na e-mail


Pridruži nam se!



Besplatan elektronski časopis
o zdravlju. Pribilježi se!


Pretraživanje



Vodiči/Tutorials

Čišćenje organizma
Alternativna medicina
Aromaterapija - tretman ljekovitim mirisima
Alternativno liječenje karcinoma
Liječenje ljekovitim biljem
Zdrava prehrana
Ayurveda
Liječenje aloe verom


Najnoviji članci

Liječenje natrijevim askorbatom
Kako svladati proljetni manjak vitamina voćem, povrćem i orašastim plodovima
Najnovija istraživanja potvrđuju: elektromagnetsko zagađenje razara ljudsko zdravlje
Najljekovitije biljke svijeta: Preslica
8 savjeta za poboljšanje muške plodnosti
Ayurvedska mješavina tri začina oslobađa tijelo viška masti, kolesterola i toksina
Čudo zvano glutation
Adaptogeni - super-biljke za brz oporavak organizma i zaštitu od stresa
Akvamarin – zaštitnik od poraza i gubitaka
Od kojih bolesti vas čuva čuvarkuća


Najčitanije

Detaljne upute za čišćenje jetre na prirodan način prema dr.Clark
Alergija - uzrok i načini liječenja
Terapija sodom bikarbonom prema Simonciniju i Jimu Kelmunu
Prirodni načini čišćenja bubrega
Dr. Tullio Simoncini govori o povezanosti candide i raka
Prirodne metode čišćenja crijeva
Čišćenje organizma
Kako očistiti organizam od parazita
Candida: test, simptomi i načini liječenja
Prirodni načini liječenja ispadanja kose


Prema kategorijama

Alternativne metode liječenja
Aromaterapija
Ayurveda
Bolesti i stanja
Čišćenje organizma
Eko&bio
Feng Shui
Kristali
Ljekovito bilje
Novosti i obavijesti
Opasno za zdravlje
Razno
Recepti
Vitamini i minerali
Yoga&sport
Zdrava prehrana