"Nakon više od dvije i pol godine od potresa i cunamija koji su izazvali katastrofu u nuklearnoj elektrani u Fukušimi, stanje u ovoj nuklearki teško se može opisati stabilnim.

Opasnost od daljnjeg curenja radijacije nije otklonjena.

Istopljeno gorivo reaktora teško je precizno locirati, a gotovo nemoguće pohraniti u kontejnere i tako spriječiti širenje opasnih zračenja.

S druge strane, visoko zagađena voda koja je upotrebljena za hlađenje reaktora neprestano curi iz kanistera za odlaganje, zagađuje okolno zemljište i otiče u ocean.

Opasnost od novih potresa, cunamija i tajfunskih vjetrova neprekidno lebdi nad ruševinama elektrane "Dai ici".

Budućnost Fukušime i čitavog Japana neizvjesna je."

Japan - meta razornih potresa i tajfuna

Razorni potresi nisu nešto novo i neočekivano u ovom dijelu svijeta. Oni su oduvijek potresali i pustošili Japan.

Priroda se destruktivnom silinom obrušavala na čovjeka, odnoseći velik broj žrtava i nanoseći ogromnu materijalnu štetu.

U tim su trenucima žitelji Japana pokazivali jedinstvo dostojno divljenja.

Nakon što bi se oprostili od najmilijih koji su stradali, zajedničkim bi snagama iz pepela podizali svoja naselja i obnavljali život.

U modernoj su povijesti dva velika potresa prethodila ovome iz 2011. Istočni Japan je 1923. pogodio snažan potres i izazvao plamenu stihiju u kojoj je život izgubilo više od 100.000 ljudi.

Ipak, oporavak Tokija bio je nevjerojatan. Centralna vlada i lokalne zajednice zajedno su projektirale novi izgled grada.

Poput Feniksa iz ruševina se izdigao moderan grad sa širokim avenijama i modernim zgradama, koje su zamijenile lako zapaljive drvene kuće. Društvo, ekonomija i kultura također su se u potpunosti oporavili.

Ne tako davno, 1995. grad Kobe pogodio je potres, usmrtivši više od 6000 ljudi.

Ova je katastrofa iznjedrila novo poimanje društvenog angažmana pa je ponovno iz pustoši proklijao novi život.

Katastrofa u elektranama se mogla predvidjeti

Potres iz 2011., pored nezapamćenog razaranja, za sobom je ostavio nešto bitno drukčije.

Osim potresa i cunamija dogodio se užas u elektrani koja je trebala biti potpuno sigurna.

Za ovu se tragediju mogu naći odgovorni pojedinci.

Ne postoji način da se predvidi ili spriječi razoran cunami, ali je nuklearna katastrofa druga stvar.

Već desetljećima stanovnici Tokija i okoline strahuju od potresa sličnog onom iz 1923.

Ta su strahovanja bila potkrepljenja i znanstvenim istraživanjima koja, na žalost, nisu ozbiljno shvaćena.

Posebno se strahovalo od toga što bi takav potres mogao učiniti gusto koncentriranim nuklearnim elektranama.

Krivnja politike i biznisa

Odgovorni iz vrha vlasti i kompanije TEPCO, koja upravlja nuklearkom u Fukušimi, znali su da je u istočnom Japanu moguć potres stravične razorne moći. 

Ipak, nisu učinili ništa da bi povećali sigurnost elektrane.

To im jednostavno nije bilo u interesu. Iz elektrane se izlio radioaktivni materijal izazivajući teška zagađenja okoliša.

Teško je ili nemoguće utvrditi koliko je života time uništeno.

Na stotine tisuća ljudi koji su živjeli u blizini raseljeno je i ne zna se kada će se moći vratiti domovima.

Mnogo je veći broj onih koji žive u širem okruženju i nalaze se u opasnosti od izlaganja radijaciji. Posljedice po njihovo zdravlje tek treba sagledati.

Žrtve manipulacije

Kako novonastala situacija u Japanu djeluje na stanovništvo? Prisjetimo se osnovnih osobina japanskog društva.

Duga i duboko usađena zemljoradnička tradicija učinila je da pojedinac u pravilu podređuje svoje osobne interese interesima zajednice.

Uz to, posebno u ruralnim naseljima, jako se poštuje društvena hijerarhija. Od mladih se očekuje da slušaju starije, a od svih zajedno da svojim vođama slijepo vjeruju.

Miroljubivost, skromnost, solidarnost i predanost zajedničkom dobru najviše su cijenjene vrline.

Ono što je bio preduvjet opstanka zajednice u prošlim vremenima, sada postaje prijetnja.

Običan čovjek lako postaje žrtva manipulacije, sprege vlasti i krupnog kapitala.

Predstavnicima države nije u interesu da ljudima koji žive u ugroženim područjima priopće punu istinu o opasnosti kojoj su izloženi.

Odmah nakon potresa unošena je zabuna u pogledu sigurnog nivoa radioaktivnosti. 

U supermarketima se mogla naći hrana s apsurdno visokim dozama radijacije.

Velik broj "stručnjaka" je s malih ekrana i putem novina uvjeravao javnost da te količine radijacije nisu opasne te da u nekim slučajevima mogu biti čak i zdrave.

Poslovnim je ljudima u energetskom biznisu u interesu da se priča o katastrofi završi, da se situacija proglasi sigurnom, a širenje radijacije lokaliziranim.

Tako bi oni mogli nastaviti biznis s nuklearkama čak i poslije ovakvog užasa. Zato žele normalizirati život u opasnim zonama, a tome očito služe i olimpijske igre kojima će Japan biti domaćin.

Pored toga, političari pozivaju narod na jedinstvo u borbi protiv ogromnih nedaća, za koje su mahom sami odgovorni.

Narod u opasnosti zbog laži političara

Političari pozivaju narod da u sklopu te borbe ostanu na svojoj zemlji čak i ako je ona zatrovana te da ponovno izgrade Japan.

Za tu priliku koristi se izraz na koji su Japanci posebno osjetljivi. Približno, on znači "ustrajmo zajedno".

Sada, za razliku od prošlih vremena, ovo je ustrajavanje postalo nalik samoubojstvu. 

Seosko je stanovništvo, po prirodi, vezano za zemlju koju s ponosom obrađuje i koju je naslijedilo od predaka.

Farmeri, posebno starije generacije, teško se odlučuju na napuštanje svojih ognjišta.

Problem zagađenja radioaktivnim tvarima leži i u činjenici da ga nije moguće čulima osjetiti.

A ta činjenica udružena s neznanjem i s preporukama središnje vlasti tjera starije da ostanu na zagađenim područjima i da to isto očekuju od mladih.

Mladi su stavljeni pred izbor da ozbiljno riskiraju zdravlje ili pokažu neposlušnost, napuste svoju zemlju i budu označeni kao izdajnici obitelji i zajednice.

Velik broj obitelji smatra da se ne može iseliti iz opasnih područja zbog toga što su uložili novac u nekretnine ili su vezani poslom.

Mnogi stoga tu opasnost podcjenjuju ili potpuno negiraju.

Nepovjerenje u vladu i znanost

Od Drugog svjetskog rata prosječan Japanac nije imao mnogo razloga da sumnja u svoju državu.

Ekonomija je bila snažna, a svakome dostupna napredna tehnologija pružala je razne udobnosti. Sistem je savršeno funkcionirao.

Iako većina i dalje želi zatvorenih očiju produžiti taj san, sve većem broju Japanaca postaje jasno da je ljudima koji odlučuju o sudbini naroda prioritet zgrtanje novca i prisvajanje moći.

Sve to dovodi do jačanja nepovjerenja u centraliziranu tehnologiju, modernu znanost i općenito u sistem koji brine o građanima.

U ovom teškom trenutku Japanci osjećaju da su sami odgovorni za svoje zdravlje i za zdravlje svoje obitelji.

Nemaju vremena da čekaju znanost da dade odgovore na najteža pitanja ni političare da povuku pravi potez.

Budi zdrav, preživi

Ovako težak povijesni trenutak poručuje čovjeku: budi zdrav, preživi.

Japan poslije Fukušime govori nam da čovjek za sebe i bližnje i u najtežim okolnostima može mnogo toga učiniti.

Korištenjem starih znanja i modernih tehnoloških dostignuća formirane su mreže pojedinaca koji razmjenjuju iskustva i koji mogu jedni drugima praktično pomoći.

Postoji niz inicijativa i dobrih ideja koje pomažu da se u kaotičnim vremenima pronađe ispravan pravac.

Dobar je put prema tome okretanje zaboravljenoj tradiciji i već postojećim prirodnim lijekovima.

Priroda nam je podarila sve što je za to potrebno.

Značaj probiotika

Uloga probiotičkih bakterija u očuvanju zdravlja i saniranja posljedica radijacije je neprocjenjiva.

U tijeku su nastojanja da se unaprijedi uzgajanje i primjena ovih izuzetnih bića.

Poznato je da se zemljište u Hirošimi, nakon sto je bačena atomska bomba, prirodno pročistilo u čudesno kratkom roku.

Zasluga za to pripada probiotičkim bakterijama koje su tamo pronađene u izobilju.

Kontrola radioaktivnosti namirnica

Zbog nedovoljne službene državne kontrole kvalitete namirnica osnovane su brojni mali laboratoriji koji po pristupačnim cijenama obavljaju mjerenja radioaktivnosti pojedinih proizvoda.

Mnogi se rezultati objavljuju na internetu, pa potrošači imaju priliku skupiti podatke i procijeniti koji su proizvodi potencijalno riskantni za upotrebu.

Uz to otvoreni su restorani koji brinu o čistoći sastojaka svojih jela. Oni međusobno razmjenjuju iskustva i uspostavljaju tijesnu suradnju s laboratorijima u cilju što bolje kontrole.

Surađuju i s farmerima, prije svega organskim, kojima je stalo do kvaliteta proizvoda.

Utješno je kad možete biti sigurni da je obrok koji jedete izvan kuće potpuno siguran.

Ohrabruje i dojam da se stanovnici gradova sve više zanimaju za proizvodnju eko hrane, bez upotrebe kemikalija i umjetnih gnojiva.

 Sve ih više želi sudjelovati u proizvodnji, dodirnuti zemlju, ubrati plod.

Rad na zdravlju vredniji je od svih praznih parola o jedinstvu koje širi vlada.

Svijest o tome može biti velika dobit od teške nesreće za žitelje Japana, kao i za one koji duboko suosjećaju s njihovom sudbinom.

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!