Pire krumpir sa češnjakom i parmezanom

Pripremite pikantni krem pire koji će iznenaditi vašu obitelj

Prati nas i na društvenim mrežama!

Pire krumpir se smatra jednostavnim prilogom.

No, to ne mora uvijek biti tako.

Tek male razlike mogu ga učiniti posebnim kulinarskim doživljajem.

Može postati pravo iznenađenje za nepce ako u njega dodate druge namirnice.

Češnjak i parmezan pretvorit će ga u pikantni krem punog okusa i pojačanog finog mirisa.

Iznenadite vašu obitelj i pripremite pire krumpir koji će ovo dobro znano jelo pretvoriti u pravu deliciju!

Sastojci:

1,5 kg crvenog krumpira
2 jušne žlice soli
2 dcl mlijeka
2 dcl domaćeg kiselog vrhnja
6 češnja češnjaka, pasiranih
170 g ribanog parmezana

Priprema:

Ogulite i narežite krumpir na manje komade. Neka svi budu približno iste veličine.

Stavite u veliki lonac, posolite i dolijte vodu. Kuhajte krumpir dok ne omekša tako da ga laganim pritiskom možete zgnječiti.

U posudi srednje veličine ugrijte mlijeko i kiselo vrhnje zajedno sa češnjakom.

Uklonite s vatre prije nego počne kuhati i ostavite po strani.

Ocijedite krumpir i gnječilicom napravite pire.

Dodajte zagrijanu mješavinu mlijeka, vrhnja i češnjaka te parmezan.

Miješajte dok se sastojci ne uklope.

Ostavite 5 minuta da odstoji i da se pire malo zgusne.

Servirajte i uživajte u zdravom pire krumpiru drugačijeg, neodoljivog punog okusa!

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!

domagoj bogoljub

bravo Daniel, americki stari narodi jos do danas umjesto kuhinska sol, koriste persin. Moja malenkost- ja sam u zadnjih 20 god. potrosio mozda supenu zlicu soli, zbog toga, sto ne mogu narucivati kruh-hleb bez soli, u supermarketima, u srcu "civilizacije", gde zivim.

dANIEL

Ja kuham krumpir i korjen celera ...kada je kuhano pomješam sa toplim mjiekom i malo maslaca i na kraju dodam sitno sjeckan peršin. Jako dobro.....

István

Svaki tvrdi sir se dobiva sa siristem bez obzira kako se zove, za tu svrhu su nekada koristili zeludac mladi prezivara : tele, jagnje, i nisu dodali nikakav sastojak od jaja -- jer i nije potrebno, danas siriste proizvodi industrijski bez koriscenja zeludca mladi zivotinja. U Evropi nije stvorena ayuverdski nacin ishrane nego evropski: francuski, nemacki, italijanski, madjarski, slovenski itd. svugde se hrani hranom koja odgovara tog podneblja i koja raste na tom podneblju, svaka teritorija ima i svoje banje gde se leci bolesti tog podneblja, neznam koliko je opravdano u nasem evropskom podneblju stalno forsirati ayuverdski nacin ishrane jer onda mozda trebalo bi uvesti i radne ( ne ) navike onog podneblja i njihov fanatizam. Svi mi treba da zivimo svoj zivot na nasem nacinu jer ovo podneblje za takvog nas i stolecima formirao. To netreba da znaci da korisne savete treba odbaciti nego treba primeniti i prilagoditi nasim potrebama, uzmimo na primer more u nasem sirem podrucju a oni tamo ocean, to uglavnom svima nama odgovara jer nekada a ni sada nismo mogli niti mozemo ziveti bez vode i jako nam prija slano more ili ocean.

Dejan

Parmezan je sir koji se pravi ISKLJUČIVO sa sirištem životinjskog porekla, a koje nastaje ubijanjem mladih teladi i uzimanjem njihove želudačne kiseline. Plus sadrži sastojak koji se dobija iz jaja. Nije vegetetarijanski i nije ayurvedski uopšte.

István

Mislim da trebalo bi vec jednom rehabilitovati kuhinjska sol, naravno onaj bez dotataka za " dobrobit "potrosaca one ciste prirodne kao Keltska ili Himalaska, mozda i kameni sol iz Rumunije. Jer sol potreban organizmu vise od 2 -- 3 grama ali bez nekog oblika cijana.

Ljerka

Dvije jušne žlice soli?