Pripremila: Marija Lovrenc |
Poštanskom markom do toplog obroka gladnoj djeci u Africi |
|
Još uvijek pišete pisma i čestitke i dobivate ih na kućnu ili poslovnu adresu povodom blagdana?
Onda imate priliku učiniti jedno dobro djelo, uz njihovu pomoć.
Kako? Jednostavno – ne bacajte poštanske marke koje će stići s omotnicom ili čestitkom, nego ih, kada blagdani prođu, pažljivo izrežite i – darujte.
Poštanske marke odnesite ili pošaljite na adrese obližnjih župnih ureda ili samostana.
Oni će ih proslijediti u nadležni misijski ured, koji će ih pak iskoristiti za pomoć Africi.
Uz pomoć poštanskih marki misionari i volonteri u afričkim zemljama grade sirotišta, škole, bolnice, kupuju lijekove i ono najvažnije – pitku vodu i hranu.
Među najpoznatijim misionarima čiji se humanitarni rad veže baš uz poštanske marke su braća Stjepan i Ilija Dilber iz Hrvatske.
Ilija Dilber, danas pokojni, bio je časni brat, misionar u Zambiji punih 26 godina i ondje je utemeljio građevinski tvrtku s mještanima koja je gradila obiteljske kuće, bolnice, sirotišta, crkve i druge objekte.
Njegov brat Stjepan Dilber, svećenik, još je kao student počeo skupljati rijetke poštanske marke.
Tražio je odbačene omotnice i čestitke koje su iz raznih država primali kolege s kojima je živio u domu tijekom studija u Austriji i s njih skidao poštanske marke.
Prodao ih je i prvih dvije tisuće kuna koje je za njih dobio, poslao je bratu za pomoć gladnima i onima bez krova nad glavom u siromašnoj Zambiji.
Tim novcem, Ilija je kupio hranu - vreće kukuruza, pitku vodu, lijekove.
Misionar i vrijedni mještani od prve pomoći od poštanskih marki sagradili su u selu čak tri obiteljske kolibe.
Jedini obrok – klip kukuruza
Jedna po jedna mala poštanska marka osigurala je da se u iznimno teškim životnim uvjetima u gotovo 30 godina izgrade sirotišta, starački domovi, škole, bolnice, kapelice i samostani, kao i deseci obiteljskih kuća.
- Radili smo u teškim uvjetima, no ljudi se nikada nisu bunili. Ponekad je bilo hrane samo za jedan obrok, komad, klip kukuruza, ništa više. S time smo radili cijeli dan, po žegi i bez odmora – u jednom od intervjua za jedne dnevne novine rekao je Ilija Dilbert, koji je s bratom Stjepanom 2010. godine primio nagradu “Ponos Hrvatske”.
Dok je Ilija s vrijednim mještanima u Africi godinama gradio sirotišta, škole i druge objekte, njegov brat Stjepan kod kuće je još intenzivnije prionuo poslu.
Više nije sakupljao samo poštanske marke nego i sve drugo što bi inače završilo u smeću - stare razglednice, stari novac, telefonske kartice…
Predmeti vrijedni kolekcionarima uskoro su našli i svoje kupce, stvorila se mreža suradnje koja traje i danas i u kojoj svatko može sudjelovati.
Novac koji više vrijedi
Misionari i volonteri iz svih zemalja u Africi svakodnevno svjedoče kako se vrijednost novca ondje i u zapadnim zemljama razlikuje u gotovo nevjerojatnim omjerima.
Sa svega jednom šalicom kave od oko 8 kuna ili drugim sitnim luksuzom koji si priuštimo bar jednom mjesečno, može se kupiti školski pribor afričkim mališanima koji će im trajati – cijelu godinu.
Mnoga mjesta nemaju bolnice, sirotišta.
Nastava se ponekad provodi pod vedrim nebom ili krošnjom drveta.
Unatoč silnim naporima, ljubavi i požrtvovnosti koju misionari i volonteri svakodnevno ulažu u brigu i skrb o velikima i malima, teško im je osigurati i jedan topao obrok dnevno.
Misionari i volonteri žive s mališanima koje su roditelji ostavili kraj puta, jer su rođeni s tjelesnim i mentalnim oštećenjima, jer su bolesni, a što se u pojedinim dijelovima Afrike smatra sramotom.
Neki mališani ostali su bez roditelja koji su se razboljeli ili su ubijeni u trajnim sukobima i lutaju, gladni, goli i bosi. Snalaze se kako znaju, dok ih ne pronađu i za njih se pobrinu ljudi velika srca.
Zato je svaka kuna istinski dar i sredstvo s kojim se u Africi može, za zapadne pojmove, učiniti nemoguće.
Stoga, ako ne znate što biste ove godine učinili za dobro djelo – neka vas potakne obična poštanska marka.
Dar je mali, ali od srca i može učiniti – čudo.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
