Nedavne katastrofalne poplave istjerale su mnoge zmije iz podzemnih nastambi, izazvavši paniku među ljudima.
Većina nas ne voli zmije, a mnogi prema njima osjećaju i gađenje.
Te su negativne emocije upisane u ljudskom genetskom kodu da bi nas natjerale na osobito jak oprez od njih.
Zbog svojih tjelesnih obilježja, zmije najčešće ostaju skrivene od nas.
Kad shvatimo da nam je zmija blizu, možda nas je već ugrizla.
Dok su mnoge zmije u Africi, Aziji, Australiji i Latinskoj Americi uistinu opake i smrtonosne, u Hrvatskoj i široj regiji uglavnom su bezopasne.
Od petnaest hrvatskih vrsta zmija, samo su tri otrovne, a još dvije imaju blagi otrov koji samo iznimno može nauditi ljudima.
Naučite razlikovati zmije
Naučite razlikovati otrovnice od neotrovnica tako da znate u kojem je slučaju potrebno potražiti liječničku pomoć.
Glavne su razlike između otrovnih i neotrovnih zmija u šarama i u obliku glave.
Otrovne zmije imaju širu i trokutastu glavu, dok je kod neotrovnica glava uska, jedva malo šira od vrata.
Otrovnice su šarenije od neotrovnica i na leđima imaju tamne šare u obliku cik-cak uzorka.
Iznimka su malobrojne riđovke tamnog pigmenta, koje su potpuno crne.
Simptomi i znakovi ugriza
Ponekad nije moguće osjetiti sam ugriz te žrtva shvaća da je napadnuta tek kad se pojave tegobe.
Na mjestu ugriza obično se vide dvije male ranice od zuba, ali je moguće i da je samo jedan zub probio kožu.
Tipični su simptomi bol i otečenost na mjestu ugriza, vrtoglavica, mučnina i povraćanje.
Limfni čvorovi u preponama mogu oteći ako je ugrizena noga, odnosno ispod pazuha, ako je ugrizena ruka.
Postupanje nakon ugriza
Ako ste sami, odmah nazovite 112 ili nekog tko bi vas mogao odvesti do najbliže bolnice ili doma zdravlja.
Ako je ugrizen netko u vašoj pratnji, naložite žrtvi da bude mirna.
Ugrizeni ud podvežite pet do deset centimetara iznad mjesta ugriza te ga imobilizirajte radi usporavanja širenja otrova.
Potom brzo odbacite ugrizenog do bolnice ili doma zdravlja da bi dobio protuotrov. Nemojte rezati ranu, stavljati led niti sisati otrov.
Alternativna sredstva protiv otrova
Ponekad je liječnička pomoć u slučaju ujeda otrovnice udaljena više sati.
U ovom slučaju možete se poslužiti alternativnim sredstvima.
Jedno od njih je ulje origana (lat. Origanum Minutiflorum)
Ublažava djelovanje otrova zmija, paukova i pčela pa je neprocjenjivo kao prva pomoć ako je liječnik daleko.
Isperite ranu od ugriza te nanesite ulje origana na ranu u većim količinama.
Budući da je origanovo ulje vrlo snažno, ne koristite ga u čistom obliku, nego razrijeđenog s temeljnim uljem u omjeru 50:50.
Sličan učinak ima i eterično ulje lavande.
Isperite ranu i obilno nanesite ovo ulje na mjesto ugriza.
Echinacea
Još su Indijanci otkrili da ulje od ehinaceje neutralizira djelovanje zmijskih otrova.
Ova biljka inače je poznata po tome da ojačava imunitet, čime pomaže organizmu da se bori protiv infekcija.
U slučaju ugriza otrovnice, svakih šest sati uzimajte veliku dozu ehinaceje u obliku ulja ili praha.
Ako vam je gutanje otežano, držite ehinaceju u ustima što je duže moguće, da bi se aktivne tvari apsorbirale kroz jezik i nepce.
Kad sadržaj u ustima omekša, opet ga pokušajte progutati.
Aktivni ugljen
Nanesite ovlaženi aktivni ugljen na ranicu odmah nakon ugriza.
Upotrijebite zavoj, flaster ili štogod vam je dostupno da zadrži ovlaženi ugljen na rani.
Svakih 15 minuta mijenjajte oblog. Povremeno provjeravajte je li ugljen i dalje vlažan te ga ovlažite ako se osušio.
Iako spomenute alternativne tehnike pomažu kod ujeda otrovnice, možda neće biti dovoljne za spašavanje života.
Stoga u svakom slučaju potražite liječničku pomoć što je prije moguće, tako da žrtva ugriza žurno dobije serum.
Upoznajte otrovnu trojku
U našim krajevima pet vrsta zmija imaju otrovne žlijezde, ali dvije od njih ne mogu ugroziti čovjeka zbog specifičnog položaja njihovih zuba unutar čeljusti.
Tri vrste čiji ugriz može unijeti otrov u ljudski organizam su poskok, riđovka i planinski žutokrug.
Od njih je poskok najotrovniji, a žutokrug najmanje otrovan.
Poskok (Vipera ammodytes)
Uz izgled sličan talijanskoj ljutici (Vipera aspis), poskok je najotrovnija europska zmija.
Najčešće obitava u suhim i sunčanim krajevima s kamenjem i gustim grmljem.
Odrasli je poskok dugačak između 60 i 100 cm. Mužjaci su sivkasti, a ženke sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili smeđe.
Na leđima mu se nalazi izražajna tamna cik-cak šara.
Šuplji zubi kroz koje ubrizgava otrov dugi su mu do 10 mm, dvostruko duži od riđovkinih. Otrov mu je vrlo snažan i izaziva jako oticanje i prodornu bol.
Nužno je potražiti liječniku pomoć, a žrtvi se obično propisuje jednotjedna hospitalizacija.
Njegovo hrvatsko ime poskok plod je zablude o tome da ova zmija može skakati.
Vjerojatno su ga tako nazvali uočivši da se penje na drvo i ponekad s njega nasrće na životinje koje prolaze ispod krošnje.
Riđovka (Vipera berus berus)
Najrasprostranjenija otrovnica na planetu.
Vrlo je prilagodljiva i živi na raznolikim područjima, od toplih krajeva do dalekog sjevera.
Riđovka obično naraste do 65 cm, a rijetko do 80-90 cm. Glava joj je trokutasta i nema rog poput poskokovog.
Tijelo joj je robusno, a temeljna joj boja varira između svijetlo smeđe i svijetlo sive do smeđe ili crvenkaste.
Na leđima gotovo uvijek ima vrlo uočljivu cik-cak šaru. Iznimka je potpuno crna riđovka.
Njeni šuplji zubi dosežu dužinu od 4 mm, a otrov joj je prilično jak.
Bosanska podvrsta riđovke otrovnija je od one koja obitava u Hrvatskoj.
Nakon ugriza obavezno potražite liječničku pomoć, iako je rijetko smrtonosan po zdravog odraslog čovjeka.
Planinski žutokrug (Vipera ursini macrops)
Ovo je najmanje opasna otrovnica. Živi u brdima na visini iznad 1000 metara, obično na suhim travnjacima s malo vegetacije.
Dužinom doseže do 60 cm. Glava joj je nešto uža nego riđovkina i poskokova.
Na vrhu glave ima nekoliko većih krljušti. Tijelo joj je sivo-žućkasto sa smeđom cik-cak šarom.
Od poskoka se jasno razlikuje po odsustvu roščića na njuški.
Često ju brkaju s opasnijom riđovkom. Ako ste u dvojbi o kojoj se vrsti radi, u ime sigurnosti pretpostavite da je riđovka.
Otrov joj je slabiji nego u druge dvije hrvatske otrovnice.
U većini slučajeva, uzrokuje bol i natečenost na mjestu ugriza, a ponekad i mučninu i povraćanje. Nisu zabilježeni smrtni slučajevi.
Slabo otrovne zmije
Zmajur (Malpolon monspessulanus) i crnokrpica (Telescopus fallax) također imaju žlijezde koje proizvode otrov, no on djeluje samo na manje životinje s kojima se hrane.
Osim što im je otrov prilično blag, njihovi su šuplji zubi smješteni u pozadini usta, što otežava ubrizgavanje otrova.
Zabilježeno je samo nekoliko otrovnih ugriza i to onda kad je čovjek gurnuo prst u zmijina usta.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
Marko
Vidio sam poskoka kad je u opasnosti poskočio u dalj barem jedan metar, prema tome nije ime dobio bez razloga kao što se navodi u tekstu.
Dragan
Zmije pre nego sto ugrizu prvo se oglasavaju pa tek onda ujedaju osim ako ih ne nagazite na brzinu ina spavanju. Tako poskok se oglasava sistanjem ukoliko si mu preblizu. Inace poskok ce se pre povuci u travu nego ugristi pa zato treba pored posmatranja okolisa treba i osluskivati.
Bojan
Mene je ujela zmija, poskok. Boravio sam u Hr i prvi dan odmora me je ujeo. Setao sam po stazi gde je pokosena trava. Verovatno sam stao u blizini njega i kako sam bio u papucama ugrizao me je za stopalo, ispod clanka, prakticno za petu. Bol je jak, kao da vas neko klestima pritisne. U bolnici su mi dali serum nakon 5h (nisu zeleli da odmah daju, jer i on moze da naprav problem. Pored tetanusa, postoji i terapija antibioticima, naravno zmije svasfa jedu i na taj nacin mogu da vas zaraze raznim bakterijama. Prvih 48h se razvija sve negativnk posle krece oporavak. Veoma sporo otok prolazi. Meni je bilo oteceno celo stopalo i receno mi je da sam dobrk prosao. Prohodao sam tek losle 7-8 dana za otok je bio prisutan preko 10 dana. Oporavak je uzasno spor.
tajana
svaka cast zmijama al neka budu dalje mene
patricia
neki dan sam jednu vidjela, ali sada pojma nemam više koju od ove tri..
domagoj bogoljub
ISKRENO SAM SRETAN I ZADOVOLJAN TIM CLANKOM
pace
Navistina otrovot e opasen od zmijata no i korisen e za dobivanje na povejke lekovi od otrovot.Toa znachi deka ima i pozitivni i negativni strani zmiite otrovnici.Zatoa koga beram trevki po planina mnogu dobro se pripazuvam da ne dojde do najloshoto i ke si odi ponaoblechen po dolgi trenjerki a ne so bermudi,taka e sekoj pozashtiten.
duda
vrlo poučan članak 😊 hvala!
tajana
clanakje odlican lijepo je znati sto da se radi kad te zmija ugrize.al u tom trenutku bude tolika panika da se covijek ni ne snadje ja cesto berem sparoge kad dodjem u Hrvatsku i vidim zmije al imala sam do sad srecu da me nije ugrizla al nikad se nezna a informacije su svakako korisne hvala
nua
jako korisne informacije, s time da vecina nas smo seljaci. Meni su zmije znale namigivati po koji put ali jos nisu poskocile da me ugrizu.. 👍
Dan
Na žalost, članak nije potpun, a ima i netočnih tvrdnji. Bilo bi dobro da je opisano kako se ponašati i što poduzeti da nas zmija ne ugrize. No, bolje išta nego ništa, vjerujem da je ovaj članak mnogima prva i jedina informacija. Stoga, postoji li mogućnost da dođete u kontakt sa zmijama, informirajte se bolje i potpunije kako se zaštititi :thinking
stevan
pretpostavljam da je ridjovka - sarka. a koja je onda zvecarka ?
Željko
Vrlo poučan članak,na koji bih se nadovezao,kao npr. ako se krečemo terenom gdje znamo da ima zmija,nije loše imati neki štap i lupkati po tlu,čim zmija pa i poskok osjeti vibriranje tla 90% slučajeva je da če se maknuti!Obično zmije ne napadaju ljude,nego slučajno iz straha ako se susretnemo!!!!
Stevan-najbliža zvečarka je u sjevernoj americi(ne računajuči zoološke vrtove).......
Irena
Hvala na članku, izašao je u pravo vrijeme!
Kod nas je sve puno zmija, nadam se da nisu otrovnice.
Iskreno, ne mogu ih razlikovati, čak i nakon ovih slika…
Maya M.
Bas tako Zeljko, to i ja radim uvek kada idem na Durmitor—tamo ima poskoka.
To su me gorstaci naucili da obavezno nosim stap i lupkam ispred sebe ako je teren neprohodan i da izbegavam visoku travu i zbunje.
Davno sam procitala da se protivotrov dobija iz plazme konjske krvi te da konji imaju rezistenciju na ujed. Pitam se da li je to tacno.
Moze li se u apoteci nabaviti inekcija - protivotrov?
Veliki pozdrav,
Marina
Iz konjske krvi? Zanimljivo…
Jasmina
Hvala alternativi na divnim savjetima.
Dodala bih jednu primjedbu.
Zmija ugriza u prirodi, kada pri ruci nema tih raznih eteričnih ulja ni aktivnog ugljena. Lijepo bi bilo uvjek misliti i imati u svojoj torbi, ali ko misli još o tome…
Najbolje od svega je uraditi prvu pomoć i hvatati se najbližeg doma zdravlja. Bićemo sretni ako umaiju serum… :rofl:
Jasmina
edit:
*imaju
Lijep pozdrtav svima i klonite se zmija! :heart
stevan
kazu da treba nositi tranzistor i najglasnije ga ukljuciti, sa kojim nadaleko zmije cuju, osete vibracije preko koze, jer nemaju usi !
:smile
Leonora
Slažem se s Danom… treba se bolje informirati..ali i ova vaša tvrdnja…...negativne emocije upisane su u ljudskom genetskom kodu…mislim, molim vas lijepo!!! :/
Ivana Dragica
To vam prevedeno znači da je ljudima urođen strah od zmija još od davnih dana, još od pračovjeka. Možete ti pročitati na mnogim sajtovima. Neka istraživanja su pokazala da ljudi mogu biti genetski predodređeni da se boje određenih životinja kao što su pauci, zmije i štakori – životinje koje su nekad predstavljale stvarnu opasnost za ljude jer su bile otrovne ili su prenosile bolesti. Strah od zmija je, na primjer prisutan kod nekih ljudi koji nikada nisu bili u blizini zmije. Ovo ima smisla ako razmišljamo o strahu kao instinktu koji je evolucijski ugrađen u svjesnost.
Ana Horvat
Sve je to već predodređeno u drami koga će zmija ugristi, koga neće, dal će (ta-taj) ugriz preživjeti ili neće! Nisam puno time rekla al, u kratko, ako ja, duša, ovim svojim zubima (nemojte shvatiti doslovno) neću ugristi zmiju, neće niti ona mene svojim! To je zakon karme!
Lijepi pozdrav svim dobronamjernim čitaocima ovih članaka!
*Ana
Jasmina
Stevane, kažu da zmije ne čuju, pa ne bi čule ni zvuke sa tranzistora.
Čitala sam da oni zvukove primaju preko zemlje i da treba tapkati, odnosno lupati nogama o zemlju ako idemo kroz prirodu, jer im se preko zemlje prenose vibracije. Ili nositi štap i lupkati ispred sebe u zemlju. To “čuju” i sklanjaju se.
Pera
Htijela sam voditi grupu znanaca u planine gdje ima dosta poskoka. Kao zaštitu tražila sam protuotrov i saznala da je ukinuta praksa da se planinarima i većim skupinama daje protuotrov jer se sve češće događalo da bi ljude protuotrov dotukao.
Osobno prilično često nailazim na zmije, bilo otrovne ili ne. Iako sam znala na njih nehotice i stati (očito ne hodam dovoljno glasno), nisu me napale. No, jednom na moru dok sam brala hranu za koze, nisam obratial dovoljno pozornosti i ugrizla me neka neotrovna zmija, uplašena da ću nju umjesto žbunja uhvatiti. Ne bi puno se ni obazirala na to da mi nije ruka otekla, napravila se infekcija i dobila prilično visoku temperaturu… Naime, nisam dezinficirala ranice,a zmija nije imala običaj prati zube. 😊
Srećom, prijateljica čije su bile koze imala je prilično učinkovita prirodna sredstva.
Zmije nas još manje vole susretati nego mi njih i u principu ako se polako makneš od njih, ukoliko naiđeš (čak i usred parenja ili borbe za teren) - neće se uzrujavati i nastaviti će svoj posao ili otići svaka na svoju stranu.
Jedan jedini put kad sam vidjela zmiju da napada bilo je kad ju je grupa djece histerično prvo izgazila. Nakon čega su se sjetili da se možda treba umiriti. Jadni poskok je bio prilično ošamućen, pa nije odmah mogao reagirati. Djeca su tad bila pozvana da se maknu i… Pa valjda je preživio ljudski stampedo.
Moja prabaka je imala bjeloušku u štali koja je znala ponekad doći popiti malo mlijeka u tanjuriću. Prabaka mi je rekla da je dobro imait neotrovnu zmiju na posjedu jer jede štetočine, a kako je to onda njen teritorij - otrovnice ne dolaze. Mudri su bili ti naši stari…
Maya M.
Divan tekst Pera, tako je , belouska se uvek nastani tamo gde je zdrav i pozitivan teren sa dobrom energijom(bez podzemnih voda isl.).
Sve bezi od coveka sve zivotinje pa i zmije osim ako ih ne zgazite. Obavezno u prirodi nosite kozne duboke cipele, sto dublje to bolje. Tada je clanak zasticen.
I kako rekoh stap.
Uzdravlje,
Pera
... I debele vunene čarape su dobra zaštita. Planinari ne nose bez veze onaku odjeću.
Hvala Maya M.
:blush
Domina
Super mi je ovaj članak, iako bi bilo jako dobro da je malo opširniji. Eto, ja se recimo jako jako bojim i to ne samo zmija nego svega što “gmiže” ili me podsjeća na zmiju. Ali ipak shvaćam da su zmije potrebne kao i sve druge životinje i zato mi je jako žao što ih ljudi ubijaju i što to čine bezveze i bez ikakvog povoda ili razloga. Naime, zmija nikada ne napada čovjeka! A to što se na nju nagazi ili joj se približi do granice gdje se ona osjeća ugroženom, onda je to normalno da se brani (mislim na poskoka i sl). Vjerujte, ni zmije, ni druge životinje nisu zle, a zao je samo onaj koji ih ubija! I to nije zao samo prema toj zmiji nego i prema samome sebi, odnosno prema prirodi, jer tako remeti ravnotežu! Bez obzira na moj strah od zmija, ja sam odrasla i još uvijek praktično živim u području poznatom kao leglo poskoka. Ja ih ne diram, a niti one mene. Ali prilikom šetnje uvijek štapom nosim štap i tapkam po tlu i to samo zato što je opće poznato da će poskok zagristi taj štap ukoliko se osjeti ugrožen (rekoše mi da se poskok osjeti ugrožen ukoliko mu se približi na razdaljinu od 30-ak cm. Tada se podiže na mišiće i zagrize - to izgleda kao da je poskočio). Najgora su stabla jer se zmija skoro ne razlikuje od grane. I zato ljudi, čuvajte se i ne mrzite zmije, nisu one nikome ništa krive. Osim toga ova planeta nije samo naša zemlja već i njihova. Eto recimo, ja te moje poskoke nisam nikada srela, iako svakodnevno šetam psa (kad je otrovnica blizu, pas uteče ako je imao sreće da je ne ugrozi). Potreban je oprez, ali tko bi znao kakva je kome sudbina? ;cool
Gordana
Znam pouzdano da se zmije više plaše nas ljudi nego što bismo mi trebali njih.Ali nismo svi isti,
a ako baš uživamo u planinarenju, berbi šparoga ili samo rekreaciji u prirodi dobro je uza se imati bocu s vodom.Ionako vam treba, a dostupnija je od ulja origana i aktivnog ugljena za koje naši stari nisu ni znali.Zmije se ,naime plaše već i sasvim male količine vode. :smile
rojnik-laszlo
imao sam par bliskih susreta sa zmijama,jedan od njih na Velebitu.
Ali ta priča graniči sa naučnom fantastikom pa nu neću napisati ovdje.
Samo da znate,bila mi ja na pola metra od lica.
I samo sam ojačao u svome uvjerenju,da i zmije znaju dali je netko zao i namjerno ju uznemirava ili je netko-ja,slučajno naletio.
O detaljima ću pisati u mojoj trećoj knjizi,javim Vam svima kad izađe.
Jedan primjerak,dio priče o zmiji ću pokloniti Alternativi Hr.u znak zahvalnosti za sve dobro što su učinili i čine za sve ljude koji de žele sami liječiti prirodno i biti neovisni od lešinara.
I na taj način mi kao takvi nismo ni na teret državnog proračuna,jer se pobrinemo preventivno.
Pozdrav
tajana
Pera super tekst bas lijepo ste to napisali a rojnik laszlo zelim vam uspijeh sa vasom knjigom obavjestite nas kad izadje knjiga rado bi je kupila hvala
