Prirodni zakon odnosi se na skup univerzalnih, objektivnih, vječnih i nepromjenjivih pravila i zakonitosti koje prirodno postoje u našem univerzumu.

Taj zakon živi u srcu svakog ljudskog bića i njegova pravila univerzum „provodi“ neovisno o tome vjeruje li netko u njega ili ne.

Prirodni zakon je poput sile teže ili gravitacije, koju ljudsko mišljenje ili djelovanje ne može negirati ili poništiti.

Premda se o tom zakonu, nažalost, ne uči u školama, mi kao ljudska bića neprestano ga otkrivamo tako što prirodno biramo dobro, a ne zlo.

Na postojanje prirodnog zakona, koji proizlazi iz prirode ljudskog bića, a ne iz običaja ili kulture, ukazivali su još i Platon i Aristotel, najveći filozofi stare Grčke.

Postoji i vjerovanje da je prirodni zakon dan ljudima kroz božansku prisutnost u njima samima.

Unutarnji kompas umjesto vanjskog autoriteta

Prirodni zakon odnosi se i na teoriju etike ili filozofije koja kaže da čovjek posjeduje duboko usađene moralne vrijednosti koje upravljaju njegovim mislima i ponašanjem.

A to znači da mu nije potreban nikakav vanjski autoritet, poput države, cara ili kralja, kako bi shvatio što je moralno, a što nemoralno ponašanje.

Prema prirodnom zakonu, svaki je čovjek sam sebi najviši autoritet.

Brojne su situacije u životu koje potvrđuju prisutnost prirodnog zakona u svakom zdravom ljudskom biću. Sjetite se, primjerice, kako ste se osjećali dok ste gledali neki film u kojem su prikazane ratne strahote.

Ako ste mentalno zdrava osoba, dok gledate film, osjećate psihičku bol i suosjećate s likovima jer vas te scene podsjećaju na užasne posljedice zla na ovome svijetu.

Suosjećanje prirodno osjećamo prema svim živim bićima.

Primjerice, kada biste vlastitim očima vidjeli sav teror koji svakodnevno proživljavaju milijuni životinja koje se iskorištavaju za potrebe mesne industrije, nakon toga zauvijek biste prestali jesti meso.

I to potvrđuje postojanje prirodnog zakona, prema kojem nije moralno prihvatljivo nanositi bol i patnju drugom živom biću.

Prirodni ljudski zakon

Prirodni zakon uključuje univerzalne moralne standarde koji bi trebali činiti osnovu pravednog ljudskog društva.

Kako je ljudsko ponašanje vođeno prirodnim zakonom, nema potrebe za postojanjem ljudskih zakona, oni su u tom slučaju suvišni.

Osim toga, ljudski zakoni često nisu u skladu s prirodnim zakonom te ponekad traže od pojedinca ili skupine ljudi da se nehumano ponaša prema drugima (primjerice, nasilje koje nad ljudima provode totalitarni režimi).

Prirodni zakon:

• temelji se na Istini i principima koji su neodvojivi od kreacije
• usklađen sa znanjem i razumijevanjem
• postoji svugdje u univerzumu, neovisno o lokaciji
• vječan je i nepromjenjiv

 

Ljudski zakon:

• temelji se na dogmatskim uvjerenjima
• ostvaruje se i provodi na temelju straha od kazne
• razlikuje se od države do države
• mijenja se s vremenom, ovisno o volji onoga tko ga provodi

 

Objektivni moral – vrijedi za sve ljude jednako

Jeste li ikad razmišljali o tome kako je moguće da je određeno ponašanje u jednoj državi prihvatljivo, a u drugoj ne samo da je neprihvatljivo nego je i strogo kažnjivo?

Kad bi svi ljudi slušali i poštovali prirodni zakon, koji se javlja i kao njihov unutarnji glas ili intuicija, takav promjenjivi ili subjektivni moral ne bi bio moguć, ne bi ni postojao.

Svaki čovjek koji je duboko svjestan postojanja prirodnog zakona te živi u skladu s njim dobro razlikuje poželjno ponašanje od onog nepoželjnog, koje nanosi bol i patnju drugom živom biću.

Takav pojedinac živi u skladu s objektivnim moralom, koji jednako vrijedi za svakog čovjeka na ovom planetu i ne mijenja se neovisno o mjestu ili vremenu.

 

Subjektivni moral – što je to?

Nažalost, mnogi ljudi vode se tzv. subjektivnim moralom, pa će, primjerice, samo zato što je to u njihovu „sustavu vrijednosti“ dopušteno, bez razmišljanja prouzročiti patnju čovjeku ili životinji, premda prema objektivnom moralu to nije ispravno ponašanje.    

Moderni čovjek, nažalost, distancirao se od prirodnog zakona i pristao je na promjenjive zakone i pravila koja su mu nametnuta od vanjskog autoriteta, i to uglavnom na njegovu štetu.

Svako nemoralno ponašanje je oblik krađe

Prirodni zakon razlikuje ispravno od neispravnog ponašanja. Ispravno ponašanje utemeljeno je u istini i objektivnom moralu.

To je akcija ili djelovanje koje ne rezultira nanošenjem štete bilo kojem živom biću.

S druge strane, neispravno ponašanje (krađa, silovanje, ubojstvo, otimanje imovine, prisila ili prinuda…) proizlazi iz laži te rezultira nanošenjem boli i patnje nekom živom biću ili planetu u cjelini.

Svako neispravno ponašanje neki je oblik krađe.

Ekspresije prirodnog zakona    

Pozitivna ekspresija prirodnog zakona jest ljubav i puna svjesnost.

Pod ljubavlju se tu ne misli na onu romantičnu, tjelesnu, već univerzalnu ljubav, koja je istovjetna sa sviješću.

Ljubav označava onu univerzalnu silu koja nas otvara prema istini i višem stanju svijesti.

Ljubav je pozitivna ekspresija prirodnog zakona, a negativna je – strah, koji proizlazi iz neznanja i sužavanja, a ne širenja svijesti.

Strah nastaje onda kada se pojedinac udaljio od načela prirodnog zakona.

Pozitivne ekspresije prirodnog zakona su i znanje (prihvaćanje istine), suverenitet (naše unutarnje stanje u kojem nas nitko ne posjeduje), sloboda i red.

Živite li u skladu s prirodnim zakonom u sebi, vaša će svakodnevica biti prožeta ljepotom, ljubavlju, unutrašnjim mirom, osjećajem slobode i reda, koji će se iz vašeg unutarnjeg prelijevati u vanjski svijet.    

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!