Naravno, ako ste se dovoljno potrudili da dođete do te vrste informacija.

Tvar o kojoj je riječ naziva se glutation: radi se o glavnom antioksidansu ne samo u ljudskom tijelu, već u svim biološkim organizmima izloženima oksidativnom stresu i toksinima, kako životinjama tako i biljkama.

Ovo je prikaz rezultata moje osobne potrage koja je bila uvjetovana mojom jakom željom da pomognem ocu u njegovoj borbi s Parkinsonovom bolešću.

Informacije do kojih sam došao i reakcije te nezainteresiranost pojedinih liječnika-specijalista kojima sam doslovno servirao ta svoja otkrića dovela su me do zaključka da s konvencionalnom medicinom i njenom etičkom dimenzijom nešto nije u redu.

Ako se nešto pokaže toliko važnim u zdravlju stanica i ako ima potencijal da pomogne u liječenju niza poremećaja, tada bi bilo logično da to postane standardni dio medicinskih protokola.

Jer, čovjeku valja pomoći svim raspoloživim sredstvima, pogotovo neinvazivnima, onima koja se pokažu bezazlenima po pitanju nuspojava.

Unatoč otkrićima o važnosti glutationa ovdje to nije slučaj. Ta žalosna činjenica povezana je s interesima farmaceutskih korporacija i profitom.

Nadam se da će informacije koje ovdje  iznosim pomoći onim čitateljima koji imaju zdravstvene probleme kod kojih primjena glutationa može pomo­ći ili njihovim bližnjima.

Naravno, prije nego pokušaju dobro je da se posavjetuju sa svojim liječnikom.

Osnovne činjenice o glutationu

Po svom kemijskom sastavu glutation je tripeptid, tj. kemijski spoj koji se sasto­ji od tri amino-kiseline.

Kemijski naziv mu je γ-L-glutamil-L-cisteinilglicin, a njegova kemijska formula je C10H17N3O6S .

Široko je rasprostranjen u biosferi našeg planeta, u prirodi.

L-Glutathione Jača imunitet i održava hormonalnu ravnotežu. Online narudžbe, brza dostava.

Za potrebe istraživa­nja, kao dodatak hrani ili za medicinske svrhe izolira ga se iz kvasca i tkiva kao što su mišići i jetra.

Ima važnu ulogu u staničnom disanju kako kod sisavaca tako i kod biljaka i štiti crvena krvna tjelešca (eritrocite) od vodikovog pero­ksida koji je otrovni nusprodukt mnogih metaboličkih reakcija.

Glutation je jedan od najvažnijih organ­skih spojeva koji sadrže sumpor.

Ami­no-kiseline koje ulaze u njegov sastav su cistein, glicin i glutamička kiselina.

Glutation ima udio u mnogim staničnim bi­okemijskim procesima. Da bi tijelo funkcioniralo normalno, potreban mu je postojani izvor gluta­tiona

Iako se glutation može stvarati u svim stanicama ljudskog tijela, najbitnija je sinteza glutationa u jetri.

Glutation postoji u reduciranom stanju (GSH) i oksidiranom stanju (GSSG).

U zdravim stanicama i tkivu više od 90% ukupnog glutationa je u reduciranom obliku (GSH), a manje od 10% čini glu­tation u disulfidnomobliku(GSSG).

Povećana razina GSSG-a u odnosu na razinu GHS u tijelu pokazatelj je oksi­dativnog stresa kojemu je organizam izložen.

Uloga glutationa u organizmu

Glutation ima udio u mnogim staničnim biokemijskim procesima. Da bi tijelo funkcioniralo normalno, potreban mu je postojani izvor glutationa.

Prvenstveno, GSH efikasno čisti slobodne radikale i druge reaktivne kisikove spojeve izravno, te neizravno putem enzimskih reakcija.

Istraživanja iz 2003. su pokazala da GSH sprječava infekciju virusom gripe.

GSH/GSSG je najvažniji redox par u organi­zmu, ključni je antioksidans, važan je u metabolizmu hranjivih tvari i u regulira­nju puteva bitnih za homeostazu čitavog tijela.

Manjak glutationa doprinosi oksi­dativnom stresu što može imati ključnu ulogu u procesu starenja i pojavi mno­gih bolesti.

Posebno je velika važnost gluta­tiona u prevenciji neurodegenerativnih bolesti kao što je Parkinsonova bolest.

Glutation je važan u procesima detoksifikacije štetnih nu­sprodukata metabolizma, reguliranju staničnih procesa, sintezi i popravljanju DNK, sintezi proteina, rastu stanica i odgovoru imu­nološkog sustava.
 

Zapravo, tri ključne funkcije su mu:

1. glavni je antioksidans u tijelu kojega proizvode same stanice; bez glu­tationa antioksidansi kao što su vitamin C i vitamin E ne bi mogli odgovarajuće vršiti svoju zadaću u tijelu; u toj funkciji podjednako je važan kako kod ljudi tako i kod životinja i biljaka

2. podiže imunološki sustav organizma

3. glavni je čistač organizma od otrova

Glutation i zdravlje biljaka

Novija istraživanja potvrđuju da je glu­tation podjednako važan u fiziologiji biljaka.

U stanicama rajčice pronađene su velike razine glutationa vezane uz prisutnost teških metala.

Također, poka­zalo se da izloženost biljaka teškim me­talima dovodi do ubrzane sinteze GSH-a u korijenima i kultiviranim stanicama.

To je potvrđuje  da je i kod biljaka glu­tation presudan za obranu od oksidati­vnog stresa i toksina.

Analiza sadržaja glutationa u stanicama koristi se sada kao pokazatelj razine oksidativnog stresa kod viših biljaka.

L-glutathione Solaray Izgrađuje proteine i održava mišićnu masu. Online narudžbe, brza dostava.

Pokazalo se da ako je aklimatizacija biljke previše spora ili preslaba, fotooksidativni stres kojem je biljka izložena postupno osiromašuje sadržaj glutationa.

To u konačnici može dovesti do smrti biljke.

Imajući u vidu ove spoznaje, botaničari su počeli koristiti metode liječenja bilja­ka povećanim dozama glu­tationa, koje daju odlične rezultate.

Starenje i manjak glutationa

Proces starenja, koji se odvija na stani­čnoj razini, vezan je uz narušavanje ho­meostaze GSH-a.

U organizmu se naru­šava omjer zastupljenosti GSH u odnosu na GSSG u korist GSSG-a. Razina GSH u plazmi se snižava, dok se razina GSSG- a povećava.

Niz podataka dobivenih na osnovi kliničkih ispitivanja pokazuje da je općenito bolje stanje zdravlja, neovi­sno o životnoj dobi, vezano uz višu ra­zinu GSH-a.

Dakle, poboljšanje stanja GSH-a u organizmu ključna je kompo­nenta u prevenciji i usporavanju procesa starenja.

Ljudi s nasljednim manjkom enzima za sintezu glutationa pokazuju pomanjkanje GSH-a, s hemolitičkom anemijom, spinocerebralnom degene­racijom, perifernom neuropatijom, mi­opatijom i aminoacidurijom.

U četvrtoj dekadi njihovog života često se pojave ozbiljne neurološke komplikacije.

Niska ra­zina GSH u eritrocitima manifestira se u jednom obliku nasljedne leukemije.

Niska razina GSH u stanicama povećava rizik i od bolesti koje se javljaju uslijed slabljenja imunološkog sustava kao što je HIV.

Ustanovljena je i veza između manjka GSH i niza plućnih bolesti, uključujući kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, neonatalno oštećenje pluća, akutni re­spiratorni distresni sindrom i astmu.

Razne neurodegenerativne bolesti i po­remećaji povezani su s abnormalno ni­skom razinom GSH-a u organizmu.

Kod oboljelih od Alz­heimerove bolesti opaženo je smanjenje razine GSH-a u limfoblastima, dok je kod Parkinsonove bolesti supstancija nigra jako osiromašena GSH-om.

Prag osiromašenja GSH ispod kojeg stanica obično umire iznosi 70-80 %.

Mitohon­driji su u tom pogledu posebice ranjivi. Zakazivanje mitohondrija pokazalo se ključnim uzrokom Parkinsonove bolesti.

Klinička ispitivanja su pokazala da sma­njenje glutationa u mitohondrijima do­vodi do smrti stanica.

Niske razine glu­tationa u tijelu vezane su uz disfunkciju jetre i imunološkog sustava, bolesti srca i prerano starenje.

Normalne razine GSH-a u ljudskom tki­vu kreću se u rasponu između 0.1 i 10 milimola (mM).

Najveća koncentracija je u jetri, do 10 mM, te u slezeni, bubre­zima, lećama, eritrocitima i leukocitima.

Koncentracije u krvnoj plazmi su oko 4-5 mikromola.

Činitelji oksidativnog stresa koji mogu osiromašiti GSH su:

• UV zračenje i druga (ionizirajuća) zra­čenja
• virusne infekcije
• otrovi iz okoli­ša
• kemikalije iz kućanstva
• teški metali

Razina mu se smanjuje i kod kirurških zahvata, upala, opekotina, septičkog šoka, kod manjka prekursora za GSH i enzimskih kofaktora u hrani.

Parkinsonova bolest i glutation

Jedan od poznatih mehanizama propa­danja neurona je oštećenje slobodnim radikalima ili molekulama koje nastaju oksidacijom neurotransmitera dopamina.

Stanice supstancije nigre koriste do­pamin za komuniciranje sa stanicama u dru­gom području mozga, takozvanom stri­atumu.

Kad su stanice supstancije nigre izgu­bljene, razina njihovog dopamina pada, što rezultira padom dopamina u striatu­mu.

Tipični simptomi Parkinsonove bolesti – slabljenje motoričkih funkcija u vidu ukočenosti mišića, trzavih pokreta, ri­tmičkog tremora kod mirovanja – re­zultat su niske razine striatalnog dopa­mina.

Najvažniji ˝čistač˝ slobodnih radikala u stanicama supstancije nigre je glutation.

Tretmani glutationom značajno uklanjaju simptome Par­kinsonove bolesti, uključujući poteškoće s ukočenošću, hodanjem, pokretima, koordinacijom i govorom. Opaženo je znatno smanjenje tremora kao i pad de­presije.
 

Nekoliko je razloga zbog kojih je tre­tman glutationom toliko blagotvoran kod Parkinsonove bolesti:

• Glutation povećava osjetljivost mozga na dopamin. Prema tome, iako on sa sam ne povećava razinu dopamina, omogu­ćava dopaminu u mozgu da bude efika­sniji.

• Antioksidativna aktivnost glutationa štiti mozak od štete koju mogu nanijeti slobodni radikali.

• Ključna je komponenta u detoksifika­ciji stanica mozga. (Dobro je poznata či­njenica da većina oboljelih od Parkinso­nove bolesti ima smanjenu sposobnost detoksificiranja od  kemijskih  spojeva kojima su izložene stanice mozga)

Praktični problem u povećanju razina glutationa je u tome što uzimanje samog glutationa kao dodatka ne podiže razi­ne staničnog glutationa, budući da se glutation raspada u probavnom traktu prije nego što dođe do stanica.

Međutim, intravenozna terapija glutati­onom i uzimanje prekursora glutationa učinkoviti su u podizanju međustani­čnih razina glutationa.

Pokazalo se da intravenozne glutation­ske injekcije daju izvanredne i brze re­zultate.

Rad dr. Davida Perlmuttera

Dr. David Perlmutter, pionir glutationske terapije, razvio je protokol koji se primjenjuje u Perlmutterovom zdravstvenom centru za liječenje oboljelih od Parkinso­nove bolesti.

Primjenjuje antioksidante i dodatke prehrani kao što su alfa-lipoična kiselina, N-acetil-cistein (NAC) , piknogenol, biljni silimarin (mlijeko strička) koji pove­ćavaju stanični glutation.

NAC i ne-denaturirani protein sirutke opskrbljuju prekursorima gluta­tiona na staničnom nivou, poboljšavaju proi­zvodnju glutationa u tijelu i pomažu u procesu čišćenja organizma.

Svoj pionirski rad opisao je u knjizi ˝Bolji mozak˝.

Prema Perlmutteru, standardni tretman Parkinsonove bolesti dopaminergičkim lijekovima samo maskira simptome bo­lesti i ne čini ništa da zaustavi napredo­vanje bolesti. Na neki način, ti lijekovi čak pogoršavaju stanje pacijenata.

Perlmutterov tretman ne samo da ola­kšava simptome bolesti već usporava proces koji je u osnovi bolesti.

Kao jedan od glavnih uzroka povećanog broja ljudi oboljelih od Parkinsonove bolesti dr. Perlmutter navodi povećanu zagađenost okoliša, što je pogubno za funkcioniranje živčanog sustava.

Navo­di nedavnu spoznaju da stanice mozga parkinsoničara ne mogu proizvesti do­voljno energije za normalnu aktivnost. To sasvim sigurno ima veze s mitohon­drijima u moždanim stanicama.

Taj pad energetske produktivnosti u stanicama javlja se kad slobodni radikali napadaju zdrave stanice i razaraju mitohondrije, energetska središta staničnih membra­na.

Bez energije te stanice ne mogu proizvesti dovoljno dopamina. Kako proizvodnja dopamina pada, sim­ptomi postaju ozbiljniji.

Smanjena sposobnost jetre kao glavnog središta za čišćenje organizma također je povezana s pojavljivanjem Parkinsonove bolesti.

Godine 1996. dr. Perlmutter je naišao na studiju talijanskih istraživača sa Odjela za neurologiju Univerziteta u Sassa­ri (Italija) u kojoj se oboljelima davao glutation intravenski tijekom 30 dana.

Uočili su jasnu vezu između sniženja razine GSH i ozbiljnosti bolesti. Paci­jentima su davali 600 mg glutationa dva puta dnevno.

Ti istraživači su ustanovili da je kod svih testiranih pacijenata ¨došlo do značaj­nog poboljšanja nakon glutationske tera­pije s 42%-tnim opadanjem invalidnosti. Jednom kad se prestalo s glutationom, terapijski efekt je trajao 2-4 mjeseca˝.

U tom tretmanu nisu zabilježene nikakve nuspojave. Znajući da je tretiranje glutationom si­gurno i kako je izgledalo da je čak efi­kasnije od trenutno etabliranih terapija, dr. Perlmutter ga je odlučio primijeniti na vlastitim pacijentima.

S intravenskim davanjem glutationa pacijentima počeo je 1998. Oduševljen rezultatima te te­rapije nazvao je glutation istinski čude­snim lijekom.

Tvrdi da su čak nakon jedne jedine doze glutationa ˝pacijenti osjećali rapidno poboljšanje, često već nakon tako kra­tkog vremena kao što je 15 minuta˝.

S tom terapijom postignuta su značajna poboljšanja u pogledu smanjenja uko­čenosti, povećane pokretljivosti, po­boljšanja govora, boljeg raspoloženja i smanjenog drhtanja.

Tvrdi da su neki od njegovih pacijenata koji su prije bili u kolicima već nakon nekoliko tretmana glutationom prohodali. Pacijenti čija lica su bila bezizražajna uslijed Parkinsono­ve bolesti ponovo se smijali.

Prema dr. Perlmutteru, ti pacijenti su se doslovno ponovno vratili u život.

Zanimljivo je da glutation­ska terapija daj vrlo dobre rezultate u kombinaciji s L-dopom, omogućavajući pacijentima da uzimaju manje doze tog konvencionalnog lijeka koji se propisuje već pola stoljeća.

Nova generacija glutationa

Donedavno glutation se nije moglo uzi­mati oralno, nego samo putem injekcija, jer se razgradi u želucu prije nego što stigne do krvotoka.

Nedavno je razvijena tehnologija liposomnog glutationa pomoću koje se molekule GSH-a smještaju u sićušne sfere nanometarske veličine, takozva­ne liposome, koji se lako apsorbiraju u tijelu. (Naziv preparata je ˝Lipoceutički glutation˝.)

Studije kod ljudi pokazale su da se preko 90% liposomnog gluta­tiona apsorbira u stanicama.

Pre­poručena doza za terapijske svrhe je 1,5 čajne žli­čice, tj. oko 650 mg, dva puta dnevno tijekom 7-10 dana.

Nakon toga doza se može sniziti na 1 žličicu dnevno (oko 430 mg) ili po preporuci liječnika.

Podatke o preparatu s liposomnim glu­tationom možete naći na [url=http://www.gshnow.com/lipoglut.htm]http://www.gshnow.com/lipoglut.htm[/url]

Nije u interesu farmaceutskoj industriji

Zbog velikog uspjeha glutationskog tre­tmana Parkinsonove bolesti u Americi ga je 2004. primjenjivalo više od 1000 liječnika.

S obzirom da glutation tako dobro djelu­je postavlja se logično pitanje: Zašto glu­tationska terapija nije dio standardnog (konvencionalnog) tretmana Parkinsono­ve bolesti?

Po dr. Perlmutteru, postoje dva moguća razloga. Prvo, glutation je prirodna tvar što znači da ga se ne može patentirati i ne može ga ekskluzivno posjedovati niti jedna farmaceutska kompanija ili korpo­racija.

Prema tome, nitko ne plaća članke u medicinskim časopisima putem kojih bi se ljudi informirali o dobrobitima te terapije.