Pripremio: Ozren Podnar |
Plastika pronađena u utrobama životinja s morskog dna! |
|
Zabrinjavajuća otkrića na dubinama od gotovo 11 kilometara potvrdila su strahovanja znanstvenika od globalnog zagađenja sintetičkim vlaknima.
Plastika je, više nema dvojbe, dospjela i u najudaljenije kutke našeg planeta pa i u morske dubine.
Od pedesetih godina prošlog stoljeća ljudi su proizveli 8,3 milijarde tona plastike, a znanstvenici upozoravaju da se tim tempom približavamo trajnoj kontaminaciji planeta.
Dokazi o golemim razmjerima onečišćenja plastikom redovno pristižu posljednjih nekoliko mjeseci.
Krajem 2017. znanstvenici su pronašli čestice plastike u 83% svjetskih uzoraka vode iz slavine, dok su ostale studije utvrdile prisutnost plastike i u morskoj soli i ribi.
Plastika je pronađena i u utrobama životinja koje nastanjuju najdublja područja oceana, čime su potvrđena strahovanja znanstvenika da su umjetno proizvedena vlakna dospjela i u najudaljenija područja našeg planeta.
Otpaci zaposjeli sve ekosustave
Istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Newcastle pokazalo je da su životinje koje nastanjuju duboke jarke Tihog oceana zagađene plastičnim vlaknima porijeklom od plastičnih boca, ambalaže, sintetičke odjeće i ribarske opreme.
Voditelj istraživanja dr. Alan Jamieson kaže da su otkrića zapanjujuća.
"Sada više nema sumnje da je onečišćenje plastikom toliko rašireno da ne postoji mjesto koje je imuno na zagađenje bez obzira na udaljenost od civilizacije", naglašava Jamieson.
"Nova otkrića predstavljaju najjaču potvrdu posvudašnjeg prisustva plastike.
Sasvim je vjerojatno da više nema morskih ekosustava slobodnih od otpadaka ljudske proizvodnje. To je vrlo zabrinjavajuća spoznaja", kaže dr. Jamieson.
Ni najdublje dno nije preduboko
Otkriće plastičnih vlakana u tijelima životinja koje žive na dubini od gotovo 11 kilometara pokazuje razmjer problema.Također, broj područja na kojima su pronađeni dokazi onečišćenja plastikom te tisuće kilometara udaljenosti između njih pokazuju da se ne radi o izoliranom slučaju već o globalnom problemu.
Studija je ispitivala uzorke rakova pronađenih u dubokim brazdama koje se prostiru diljem Pacifičkog oceana, kao što su Marijanska brazda, Japanska brazda, brazda Peru-Čile, Novi Hebridi i druge.
Dubine ovih brazdi kreću se od sedam do više od deset kilometara, uključujući i najdublju točku Tihog oceana, Challenger Deep u Marijanskoj brazdi.
Fragmenti plastike identificirani u životinjama uključuju polusintetska celulozna vlakna koji se najčešće koriste u tekstilnoj industriji, pa do plastičnih vlakana koja potječu iz plastičnih boca, opreme za ribolov ili svakodnevne ambalaže.
Ribe uskoro u manjini?
Količina plastike u morima i oceanima raste za nevjerojatnih 7,5 milijuna tona godišnje, što je istovjetno težini tisuće Eiffelovih tornjeva.
Stručnjaci procjenjuju da slanim vodama danas pluta 150, a možda i 200 milijuna tona plastike, a ovim će tempom plastični otpad težinom premašiti sve morske ribe zajedno.
Jamieson ističe da su svi dubokomorski organizmi ovisni o hrani koja dolazi s površine.
Morske dubine dom su brojnih organizama koji će često pojesti bilo što. Nažalost, tvari koje tonu na dno sadrže i plastiku i druge onečišćivače.
I plastika na jelovniku
"Otpad koji se baca u oceane završit će ili na kopnu ili na dnu oceana, nema drugih opcija", kaže Jamieson. "Kad plastika završi na oceanskom dnu, više nema kamo otići pa će se nagomilati u ogromnim količinama."
Ipak, plastični otpad može završiti na još jednom mjestu: u ljudskim želucima!
Mnoge morske životinje koje progutaju komadiće plastike upadaju u ribarske mreže, šalju se u prehrambenu industriju i na koncu poslužuju kao "vrlo ukusan ručak".
Vodene životinje nisu jedine ugrožene: ništa manje od 90% morskih ptica konzumira ovaj otporan i trajan materijal koji se vrlo sporo razgrađuje.
Ni Arktik nije pošteđen
Podatak o stotinama tona plastičnog otpada pronađenog u vodama Arktičkog oceana dokazuje sveprisutnost ovog materijala.
Dok je koncentracija takvog otpada u većem dijelu arktičkih voda relativno mala, u područjima oko Grenlanda i u Barentsovu moru dosegla je visoke razine.
U studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Science Advances znanstvenici su opisali količine otpada pronađene u vodama oko Sjevernoga pola kao "rasprostranjene i znatne".
To je poprilično uznemirujući razvoj događaja s obzirom na rijetku naseljenost ovoga područja.
"Otprije znamo da su stope onečišćenja mora plastikom visoke u tropskim i umjerenim klimatskim područjima.
No, sada se to onečišćenje širi i na polarna područja", kaže Andres Cózar, ekolog i voditelj znanstvenog tima sa Sveučilišta u Cadizu u Španjolskoj.
Usko grlo kod Grenlanda
Oko 95% plastičnog otpada koji dospije do Arktika zaglavi u Grenlandskom i Barentsovom moru, sjeverno od Skandinavije.
Prosječne koncentracije nakupljene plastike na tim mjestima mogu se usporediti s onima otkrivenima u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu.
Znanstvenici su sigurni da većina arktičkog plastičnog otpada dolazi iz udaljenih područja.
Kako bi potvrdili svoje pretpostavke, odlučili su rekonstruirati put kretanja otpada do Arktika, koristeći se pritom podacima prikupljenima sa satelitskih plutača postavljenih diljem oceana.
Prikupljeni su podaci pokazali da se plutajući plastični otpad akumulira u sjevernom Atlantiku usred objedinjenog djelovanja morskih strujanja poznatog i kao termohalinska cirkulacija ili oceanska pokretna traka.
Termohalinska cirkulacija djeluje kao globalni pokretač morskih strujanja, potaknut razlikama u temperaturi i salinitetu toplih ekvatorskih voda i hladnog Arktičkog oceana.
Kroz prolaz između Islanda i Škotske morske struje donose u nekoć netaknuti Arktički ocean toplu površinsku vodu - a s njom i plastični otpad.
Nepobitan dokaz da se od te napasti nitko i ništa ne može sakriti.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
