Pripremio: Martin Lojkić |
Pčele, marljivi čuvari našeg ekosustava - u opasnosti! |
|
U davna vremena, puno prije dolaska prvog čovjeka, pčele su već pisale svoju priču na ovom planetu.
Njihovo zujanje odjekuje najmanje 56 milijuna godina, što je znatno prije nego li je prvi čovjek protegnuo svoje noge po surovom tlu.
Od samih početaka, značaj i položaj pčela bio je jasno vidljiv, kako u prirodi tako i za ljudski rod.
O tome svjedoče i brojni crteži na zidinama pećina neolitskih ljudi.
Gotovo da nema civilizacije i kulture koja u svojoj povijesti nije koristila ljekovite dobrobiti meda ili na neki način bila povezana s ulogom pčela u našem ekosustavu.
O pčelama i ljudima kroz povijest
U drevnom hinduizmu pčele su zauzimale posebno mjesto i smatrali su se svetim životinjama.
Egipćani su pak crtanjem simbola pčele na papirusu označavali znak privrženosti, a pčelarstvo bijaše iznimno cijenjena djelatnost.
Med se već tada koristio kako u kulinarstvu tako i u medicini i kozmetici.
Asirci su čak “pripitomili” pčele da im pomognu kao dodatna radna snaga u poljoprivredi.
Aristotel, Hipokrit, Pitagora i Demokrit bili najprivrženiji obožavatelji pčela i meda naglašavajući besprijekornu korisnost i jednog i drugog.
Pčele su ključna karika sveukupnog ekosustava ovog planeta, u kojem svako biće zauzima svoje mjesto u sinergiji životnog ciklusa.
Njihova radišna priroda ne samo da rezultira medom i benefitima za ljude, već i u održavanju biljnog ekosustava o kojemu ovisimo svi.
Neraskidiva veza između biljaka i pčela
Biljke se razmnožavaju oprašivanjem – jedna od onih naučenih činjenica iz osnovne škole.
Oprašivanje se biljaka i drveća, pak, vrši insektima i vjetrom.
No, vjetar je samo mali faktor, čineći svega desetinu procesa oprašivanja dok ostatak otpada na insekte.
Međutim većina insekata ne oprašuje – ili ne oprašuje u onoj mjeri u kojoj to rade pčele, koje su po tom pitanju neosporni prvaci.
Pčele iz jedne zajednice dnevno mogu posjetiti i do 60 milijuna cvjetova.
Štoviše, veza između pčela i cvijeća je toliko jaka da su kroz vrijeme pčele evolucijski poprimile današnji tjelesni oblik koji je najučinkovitiji za oprašivanje cvijeća.
Istovremeno, biljke su, u znak dobrog partnerstva, razvile privlačne boje i mirisne nektare kojim dozivaju pčele.
Spona između pčela i biljaka neraskidiva je i itekako bitna za nas.
Oprašivanjem se biljke i drveće razmnožavaju, obnavljaju i pridonose rastu kvalitetnih plodova koji služe kao hrana, kako za ljude tako i za životinje.
Neke voćke daju plodove i do nekoliko puta godišnje, upravo zahvaljujući radu pčela, dok je med sam po sebi eliksir zdravlja.
Zvono za uzbunu odjekuje iz košnica
Dramatičnost ove priče leži u jednoj zabrinjavajućoj činjenici – pčele, uz ostale oprašivače, izumiru.
Pokazala je to studija iz 2009. godine kada je međunarodna skupina znanstvenika došla do potvrđivanja teze o izumiranju pčela.
Taj fenomen je nazvan poremećaj raspada kolonija.
Karakterizira ga poremećaj živčanog sustava pčela, dezorijentacija i izgubljenost u prostoru te, naposljetku, odumiranje pčela daleko od matične kolonije.
To dovodi do postepenog izumiranja cijele košnice, jer drastično opada dotok hrane.
Upravo te, 2009. godine, pčela je po prvi put u povijesti došla na popis ugroženih vrsta.
Prema studiji, glavni uzročnik ovog izumiranja leži u uporabi pesticida zvanih neonikotinoidi koji se masovno koriste posljednjih dvadesetak godina u poljoprivredi.
Ti pesticidi “suvremene generacije” pojavili su se u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji – u istim onim zemljama gdje su po prvi put uočene brojke drastičnog pada broja insekata, posebice pčela i leptira.
Testovi su pokazali da čak i vrlo male koncentracije tog pesticida uzrokuju dva do tri puta češće odumiranje pčela od onih koje nisu tretirane tim sredstvom.
Usto, ostali simptomi na pčelama su oslabljen imunitet te pojava raznih bolesti, virusa i infekcija.
Studija navodi, za sada hipotetski, da i GMO usjevi te zračenje mobitela utječu na smanjenje broja pčela.
Znanstvenici su složni da je odumiranje pčela važan segment koji opasno djeluje na cjelokupan ekosustav oko nas.
Spomenuti pesticidi ne samo da direktno utječu na odumiranje pčela, već se talože u zemlji, gdje mogu ostati i do nekoliko godina te doći u podzemne vode.
Korak po korak prema oporavku
Srećom, ovaj problem nije ostao nezapažen.
Uz apel međunarodnih znanstvenika i provođenje brojnih studija na ovu temu, pokrenute su mnoge akcije za kontrolu i suzbijanje korištenja štetnih pesticida.
Europska komisija je ove godine pokrenula nacrt zakona kojim bi se trebalo zabraniti daljnje korištenje spomenutih pesticida u svim zemljama EU.
Očekuje se kako će konačna odluka biti donesena već ove godine.
Slična inicijativa pokrenuta je i u Kanadi i SAD-u, s jasnim ciljem daljnjeg sprečavanja odumiranja pčela i ostalih insekata.
Holistički ekosustav našeg planeta usko povezuje svako biće u svoju mrežu isprepletenih odnosa.
Tu smo uključeni i mi, ljudi, bez iznimke.
Čovjek, kao biće velike inteligencije i velikih manualnih sposobnosti, s vremena na vrijeme bi trebao osvijestiti svoje djelovanje na okoliš.
S obzirom na to da je i sam dio okoliša, trebao bi uvidjeti koliko je krhka spona između prirode i njega.
Jer, na kraju krajeva, svi mi dijelimo samo jedan planet – ovaj na kojemu smo upravo sada.
Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!
