Kako razlikovati med pravo preslico i otrovnim dvojnikom

Vaši članci su toliko poučni i korisni, da ne znam kako da vam se zahvalim na svim divnim savjetima.Još kad bismo se pridržavali svih postulata zdravog načina života, gdje bi nam bio kraj. Hvala ! :heart

Dali uopce mogu objaviti slike ovdje?

Gorane,
Pošto sam na našem"placu” ispod Kosmaja primetila puno te ili slične biljke, molim vas za tu sličicu koju pominjete. sun:)

Cemo nesto iskemijat 😊 ako sam sliku zagubio, uskoro idem u berbu pa cu slikati opet. U Gorskom kotaru je ima dosta 😊

Hahaha. Za pocetak pazite na vrh i ne berite jako mlade, dok se grane sa clancima ne rasire skroz 😊 hahaha, jedna moja kolegica je tu otrovnu nazvala “svekrvina preslica” 😊 pukli smo od smjeha :-D

Znaci, ako je tanak i ima crni vrhu-onda je zdrav? Nista,nek netko proba pa nek nam se javi 😊

hvala na vrsnim informacijama

Ej Gogi, da nije Meri nazvala ovu otrovnu “Svekrvina preslica? :bigsmile

Po svim vašim opisima, izgleda da je ovo ta otrovna preslica. Možda i griješim, tko je siguran nek me isprvi.

Ono na šta se mora obratiti pažnja je bivstvovanje u prirodi dve vrste ove biljke. Jedna je vrlo otrovna i, nažalost, javlja se na tržištu zbog neznanja prodavaca. Kako bi pomogli u brzom razlikovanju, otrovni rastavić ima stabljiku koja je šira i šuplja, a boja joj je nešto svetlija od lista, dok su članci zadebljali i izrazito crni.

Evo vam još jedan točan opis otrovne preslice. Mislim, da dobrim promatranjem, ne možemo pogriješiti. Samo trebamo otvoriti “četvere” oči, kako se kaže u narodu.

O tome se radi da postoji i razlika u strukturi biljke ali neizvjezbanom oku to moze biti problem, nazalost.
Najbolje je uzet SIPF preslice, jel tako fitoaromaterapeuti? 😊

http://www.koval.hr/blogeky/ljekovite biljke/biljke foto/preslica1.jpg

gdjese moze nabaviti caj od preslice

Pera,
drago mi je da ste se ponovo javili jer dugo niste pisali vase komentare koji su uvek korisni. sun:)

Hvala, Andrea… Malo sam izbivala i tehnologija mi je bila van dohvata ruke. 😊 A i teško se na nju usmjeriti kad je vani sve tako divno, cvjetno i mirisno… :D

Stanko,
javite se na .(JavaScript must be enabled to view this email address)
Marina

Altern ativa,
nij mi jasno gde nestaju komentari jer sada vise nema onog gde je Marian aiz Istre napisala da preslicom leči karcinome? surprised

Iznenadjen sam kolicinom bilja koje lijeci karcinome a sve vise ljudi umire. I to je zanimljivo. Na kraju cemo doci do toga da i jabuka lijeci karcinom jer je neki brđan jeo svaki dan 5 kg i ozdravio a farmaceuti su to zataskali da mi ne saznamo 😊 tako je i sa preslicom

Zaboravila sam da dodam da ima o tome I jedan prilog “Moć nesvesnog” u mojoj knjizi “RAT i Mir"sa stresom. 👍

Gorane,
a da li vi mislite da hamioterapija daje realnu nadu- ona svojom toksičnošću uništava i ono malo optimizma koji ostaje tim bolesnicima a bilje pa i lažna nada podstiću taj pozitivan stav koji je, priznačete, najznačajniji za izlečenje!? sun:)

Pa, eto, za preslicu to nisam znao, a, nazalost, nisam od onih koji procitaju i odmah vjeruju 😊 netko mi je rekao, kad sam bio mladji, da je zato Bog dao mozak i knjige, pa da se malo prostudira svaka informacija 😊 Malo sam virnuo u svoju biblioteku i isto nisam nasao nista o tome. Autor teksta se pametno ogradio i naglasio da se ‘u narodu koristi….’ sto je sasvim moguce, a ja nisam bas tradicionalni travar pa ostajemo na tvrdnji 😊 Mozda pomaze u tretmanu time sto ispire ili neznam po kojem mehanizmu. Ali tesko da ce biti prvi izbor recimo za sarkom. Jer se tu ne radi o gubitku gradiva kosti kao kod osteoporoze pa silikati nesto nadopunjuju i takve price. Da ne ulazimo u karcinogenezu preduboko, ponekad se moze desiti da covjek s time sto daje visokokvalitetne sastojke i nutrijente zapravo hrani rak - ne zaboravimo da je to nasa stanica koja je ‘poludila’ i ne popravlja se. Zato se neke tradicionalne metode tretmana raka temelje na redukciji, odnosno izgladnjivanju karcinoma. Sad sam bome otisao predaleko u prici 😊 jos cu pogledati knjigu od Messeguea, on mi je jedan od relevantnijih travara iz 20 st. No sumnjam da cu naci sto onl raku i preslici 😊 da se nebi mislilo krivo, tekst je odlican i svaka cast autoru koji je zbilja naveo sve o preslici, pa cak i SIPF, koji je njegov koncentrirani oblik 😊

Imam Trebenicu vec godinama no ne sluzim se puno s njom jer ima nekih novina u fitoterapiji. Npr. pri spominjanju gospine trave nije bilo kontraindikacija sa statinima i antidepresivima, koje danas ljudi masovno piju a moze biti i smrtan ishod mjesanja. Pa se zato se sluzim s tom knjigom koja je inace super, posebno ako covjek ne pije nista od lijekova.

Svakako treba biti obazriv i kada je reč o biljkama a statine i sintetske antidepresive,inače, ne bih nikome preporučila. Lekari statine, po pravilu, ne piju-mislite li da oni nemaju povišene masnoće u krvi? :giggle:

Čitajući komentare sada i prije,prisjetila sam se dosta stvari koje sam pročitala o raku(inspirirana hitnom potrebom prijatelja i obitelji), ali i mogla promatrati unutar svoje šire obitelji (imamo i smrtnih slučajeva, nažalost)i u mjestu gdje trenutno živim te došla tako do neobičnih misli… Zadnjih godina nailazim na riječ “rak” češće nego ikad.Gotovo na svakom koraku. No, ne bih toliko obraćala pozornost čak ni nakon smrtnih slučajeva u obitelji koliko sada kada mi je toliko susjeda umrlo ili obolilo od jedine vrste iako nisu genetski povezani, ali jesu druželjubivi međusobno. Svi su obolili od raka kože. I to ljudi koji rade neki u uredu, neki na polju, nisu u rodu i općenito se nema zajendičkih točki osim što se svi međusobno susreću na kavi. Nije do utjecaja u okolini pošto nema mobilinih tornjeva u blizini, bunari su izvor vode, a i nisu na istoj žili… Neki se hrane iz vrtova, neki iz trgovina,neki koriste kemikalije, neki ne, nemaju polja baš blizu jedni drugima… Jednostavno - osim što žive zajendo u jednom jedinom mjestu i što se međusobno druže, nemaju ništa zajedničko. Dođe mi nekad da pomislim skoro kao da je rak zarazan. Znam da je luda misao, ali zarazan na jedan drugačiji način… Možda sam luda, ali razmišljam o svijetu kao zbroju frekvencija i naše misli i osjećaji nas usmjeruju na određene frekvencije i rezoniraju sa tom i tom stvarnošću. Znači, ako razmišljamo o ljepoti - usmjerujemo se na fine vibracije ljepote i upijamo sve vezano uz te vibracije. Kao neka radiopostaja ljepote. Isto vrijedi i za ne tako pozitivne misli. Masaru Emoto je pokazao kako brzo i očito se misao utjelovljuje u vodi, a mi imamo toliko vode u sebi i svaka stanica zaprima informacije preko krvi, a krv nosi kisik, dolazi u dodir sa vodom… Dobro, svi znamo biologiju i znamo da je sve povezano. Ali ne razmišljamo možda do koje mjere je sve povezano.  A što ako recimo misli koje se pojačavaju u brigama i lošim vjestima kojima vrve mediji i novine i tračevi i sve zapravo nam misli usmjeruje na strah, brigu i bolest ovog svijeta koji zajedno stvaramo… Što ako nas to stalno usmjerava da bude prijemčivi i na bolesti koje su na istoj rezonanci? Znam da je čudna zamisao, ali nekako je se ne mogu otresti. Npr. Marija Terezija je grlila i ljubila toliko gubavce i sve - i nikad se nije razbolila. Kako? Možda zato što je razmišljala i gledala i rezonirala kroz oči ljubavi? Kristali vode programirani riječima ljubavi i zahvalnosti su bili najsavršeniji na fotografijama Emotoa - najsličniji cjelovitosti i harmoniji kojom zrači i priroda u kojoj rastu sve ove ljekovite biljke… Da li je moguće da zapravo konzumiranjem biljaka primamo informacije ljubavi, harmonije i ljepote sa određenim uzorkom koji razonira sa nekim dijelom tijela? A što bi se dogodilo ako bi svoje misli istrenirali da razmišljamo i dajemo veću pozornost ljepim sitnicama oko nas, a ne od neke zastrašujuće misli za koju se vežemo i dajemo joj svoju energiju i pažnju i pomažemo joj da raste unutar nas… Otvaramo vrata formiranju bolesti? evo, kako je izgledala televizija samo dok sam je prije desetak godina prestala gledati… Bilo je puno reklama koje su govorile što mi sve fali, onda su bile reklame koje su govorile što sve ne valja na meni i samo oni u tome mogu pomoći. Onda su došle vijesti koje su isključivo prenosile informacije o tome kako se sve treba bojati i kako je ovaj svijet neizdrživo mijesto krcato tonom opasnosti. Onda su bile reklame za poloitičare koji bi trebali riješiti sve to, da bi uskoro bili skandali gdje bi bili ostavljeni bez spasitelja, prepušteni strahovima i brigama. Nakon svega, iza dnevnika, krenule bi forenzičke serije i kriminalistički filmvi koji danas su praktički dokumentarni film kako počiniti što savršeniji i brutalniji zločin od kojeg nas je nemoguće zaštiti, ali je moguće nešto novo naučiti o moćnosti zla sa svakom novom epizodom. I to prije spavanja - vremena kad nam je podsvijest otovrenija za sugestije i kad bi se trebali opustiti i odmoriti! O moralnosti svega neću ni zboriti pošto se otovreno slavi osvetoljubivost i okrutnosti. današnji heroji su u ustvari strahoviti zločinci, ako malo iskrenije promotrimo. Mladi uče biti neemotivni zombiji koji u stvari ne znaju ni što znači prijateljstvo, prava emocija, ali zato su pod sve jačom čizmom kritike i svaka govori na ovaj ili onaj način - nisi dovoljno dobar, nisi kako treba, a trebaš biti savršen da bi opstao(a ne živio sretno i radosno) u ovome svijetu. Znači jedan vrlo učinkoviti mlinac samopouzdanja, samopoštovanja, nade, ljubavi i općenito životne radosti. Kada ste se, iskreno, od srca nasmijali punim plućima čisto zato što ste živi i imate osobu koju možete voljeti ili jednostavno zato što osjećate sunce na sebi, što mirišete divan miris ili možete reći da ste vidjeli i osjetili nešto lijepo? Možda sam predugo uz stabla, životinje i miris proljeća… ALi znam da mi je svaki susret sa svime van te prirodne strukture koja sve čini da širi život unatoč svim preprekama sve očitije uznemirujuć i neuravnoteženo ozračje ljudskog kolektiva koji je depresivna košnica brige i stresa u neprirdonom betonu, elektronici i buci kojom se omatajau čak i kad odu u prirodu na “odmor”. Koliko često možemo čuti ljude da idu kroz park i prirodu, zabiju nos u puteljak i pričaju o svojim brigama, umijesto da ute, slušaju šum krošanja, udšiu uživalački svijež zrak i puste sumorne misli makar na tren. Budu slobodni konstantnog grča koji se očito smatra normalnom pojavom. Što ako je sve što je potrebno jest izvježbati svoju pozornost da daje veću važnost i pozornost harmoniji i ljepoti i usmjeriti sebe postizanju takvog sklada? Misli pobuđuju određene emocije u nama, zar ne? Zašto onda toliko često smo okupirani msilima koje izazivaju grč i stres? Zar možemo samom brigom i strahom nešto razriješiti ili nadahnuća lakše dobivamo u momentima mira i radosti i ljepote? Što je najstrašnije što nam se može dogoditi u trenutku kad smo sretni? Zašto onda zaziremo vidjeti ljepo i radosno u svakom trenutku? Jer, kada god razgovaram sa znancima i sve to - razgovaramo uvijek iznova o sitnim problemima koji su narasli u pažljivom njegovanju sagledavanja situacije na način da se svaka situacija imenuje problemom. Tako netko tko nema posao samo o tome razmišlja i nekad imam osjećaj da stvara konstantu stvarnost koja je u skladu sa time. Isto tako i sa strahovima od bolesti. Možda mi ovakve misli dolaze jer nisam dovoljno načitana i zato što je proljeće u predivnoj šumi… No, znam da kada god idem u grad, zamjenim svijet optimizma gdje ptice, unatoč mogućnosti da budu pojedene pjevaju iz petnih žila za svijet ljudi koji još hodaju, imaju tisuću sitnih darova na svakom koraku i mnogo razloga za nadu, a biraju isključivo vidjeti brigu i probleme. Možda je rak ipak zarazan… zbog naših misli i viđenja svijeta? Znam samo da moji najbliži i “dalji” nisu otišli bez borbe, ali samo neki su išli sa mirom u sebi.

Hvala, Gorane. A i sjetili ste me jedne priče o pljačkašima u srednjem vijeku koji su se obogatili pljačkajući kuće umrlih od kuge. Kad su ih napokon uhvatili, pitali su ih kako to da se i sami nisu zarazili našto su oni rekli da su se zaštitili magičnim povezom natopljneim u češnjak i drugo ljekovito bilje. Uvjerenje ili čisto materijalni utjecaj uvijek ostaje pitanje, zar ne? Stvar osobnog izbora na kraju… :nod:

Pozdrav svima,

Vjerujem da ništa u životu nije slučajno, pa niti susret ljudi na Alternativi. I ne samo zbog dijeljenja razmišljanja i savjeta o zdravlju, već i zbog ovako nadahnutih tekstova kao što je Perin.

Hvala vam, zbog toga mi je današnji dan puno ljepši!

Puno :heart iz sun:) Istre

Pa sigurno, ima smisla i kod raka kostiju jer pomaže u obnavljanju kostiju, a kod raka mjehura jer je diuretik.

Imam iskustvo s jednom mlađom ženom, lani u rujnu dijagnosticirano 7 žarišta karcinoma (mozak, kosti, pluća ...). Dali su joj 3 mj. života, prošla je samo jednu kemo.
Poduzela je puno toga (kompletna promjena prehrane u zdravu, 80% svježe povrće, sokove, izbačeno sve štetno - gluten, e-brojevi, šećeri i škrobovi, mlijeko ...), koristi graviolu, pravo konopljino ulje (od ženskih cvjetova), protokol laneno ulje+svj.sir, miks čajeva po knjizi M. Treben, zeolit za čišćenje organizma, MgCl (koji uzima Ca po tijelu gdje mu nije mjesto, i ugrađuje ga gdje treba biti), još neke manje bitne stvari.
Prošlo je više od pola godine, osjeća se fenomenalno, za par dana idemo na CT. Svi smo optimisti.

Nije problem sklopiti protokol za pomoć kod karcinoma, problem su svi drugi elementi (tlak, dob, opće stanje organizma) koji igraju ulogu kod pojedine osobe.

Nadam se da sam pomogla.

Vinka iz Splita

Molila bi da mi netko tko zna ili ima iskustva sa poljskom preslicom za otapanje i smanjivanje bubrežnih kamenaca odgovori kako je uzimati

Pozdrav svima

Vinka, za bubrezne kamence efikasan je lijek Rowatinex, napravljen na bazi etericnih ulja. To su kapsule, a uz njih se moze uzimati caj od koprive i sparoge, u ovo doba. Preslica ima silikate pa, ovisno o vrsti bubreznih kamenaca, mozda nije najbolja opcija.

Andreja, možda imam u pošti negdje još, ali sve komentare i misli direktno ovdje upisujem.
Nedavno mi je prijatelj donio knjige od Shaubergera. Većinom su na engleskom sa stručnim terminima, ali se zasad probijam 😊 Zanimljivo mi je to da orginalni tekst kojim Victor piše je daleko razumljiviji nego popratna objašnjenja znastvenika 😊
Da, dobro ste zapazili i sami se poveli za stavom koji dovodi do zdravlja. U mojo obitelji imali smo i dramatičnih iskustava sa mojim djedom. Pao je sa krova s povelike visine ravno na glavu. Nekako je ostao živ iako mu je pukla lubanja, polomio je većinu tijela. Nije izgubio svijest ni u jednom trenutku,a neke su stvari morali mu namještati i bez anestezije… Čovjek imao jaku volju i čelične živce. Zbog ozljeda koje je zadobio vjerovalo se da će biti invalid do kraja života, slijep na oko…itd. Nažalost,to su rekli pred njime pred studentima. Nekoga bi to programiralo i deprimiralo. Srećom, nije se dogodilo sa mojim tvrdoglavim djedom. Mrtvi živac od oka zamjenio je je ručnim navlačenjem kapka d amu se oko ne bi osušilo. s vremenom su mišići stekli tik sličan treptaju. a nakon dosta godina obnovio mu se živac. Nogu je uporno vježbao dok nije ponovo je pokretao dovoljno da radi. Za vrijeme oluja je doduše tražio da se maknemo što dalje od njega jer je sav bio pun žica i šarafa,a li i savršeno dobre volje. Izuzetno se rijetko ljutio i sve je u životu vidio kao novu mogućnost. Sve poteškoće bile su mu tek izazovi.
Umro je radeći ono što je volio u 70 i nekoj. Doživio je srčani udar koseći travu po najvećoj žegi. Radeći kao stolar je izgubio i neke prste, ponovo oštetio ono oko, ali je i dalje do zadnjeg daha radio na tome da živi punim plućima i daje što god može. Čini se da mu je davanje i stvaranje činilo najveću radost. Penzija? Da ju je i imao, sigurno bi je potrošio na svoju djecu i unučad. 😊 I kad god mi je nešto teško sjetim se njega, osmjehnem se i najednom mi više ništa nije teško. Pokazao mi je da uvjerenje i stav ponekad čine razliku između života i smrti.
Masaru Emoto ima dvije ili čak više knjiga. Svima bi ih preporučila. Ne zato što možda je nekome teško vjerovati bez slika i dokaza, nego zato da se podsjetimo koliko je divan ovaj svijet.
Davno sam prestala čitati novine, slušati vjesti jer su sve pune straha i brige, sumnje i prijetnji. Danas, ako i pogledam medije, potražim pozitivne vijesti. Ne bi vjerovali, ali ih ima! I to puno.
I sama nadahnuta jedna prijateljica je dala mali, ali divan zavjet samoj sebi ove godine. Svako jutro pogleda da nađe kakvu sliku ljepote i nadahnuća i koji redak mudrosti i svjedočanstva ljubavi i ljepote. Nekako je spontano počela slati najbliskijima te poruke. spontano smo počeli djeliti dalje i svi smo nekako veseliji što svako jutro djelimo preljepe poruke umijesto briga. Kladim se da kad bi ljudi makar dviej miute na dan zastali i posvetili se nekom ljepom detalju kojeg su zapazili ili sami počeli u svojim mislima kreirati neku lijepu misao, sliku, a time i emociju…(dok čekaju na semaforima ili čekaonicama, npr) - svijet bi bio daleko ljubazniji i smireniji…
Biljke su tu da pomognu, ali im moramo i mi pomoći da djeluju na nas i bez grča im dopustimo da prenesu vibracije svjetla i harmonije koje su upile u prirodi. 😊 sun:)

Pera hvala,
Pročitala sam knjigu Emota “Poruka vode” koja me je konačno uverila u značaj pozitivnog stave! sun:)

Jedna od meni najdražih:

Courage doesn’t always roar.
Sometimes courage is the quiet voice
at the end of the day saying,
“I will try again tomorrow.”

Hrabrost uvijek ne tutnji.
Hrabrost je ponekad tihi glas
koji na kraju dana govori,
“Sutra ću pokušati opet.”

U Istri kiša, tuča ...
Borimo se optimizmom, ljubavlju i sun:)

Vinka iz Splita

Gorane terapeute

Molila bi gdje se lijek Rowatinex,napravljen na bazi etericnih ulja može nabaviti ili za lijek treba lječnički recept
hvala